Odlomci iz trećeg dijela knjige, naslova “Bratstvo i jedinstvo”

Prvi dani osnovne škole, usko vezani uz strog odgoj i političke prilike početka osamdesetih godina, kao i naše bezbrižno djetinjstvo obilježeno svakidašnjim nestašlucima…

1985.02.20.

„Prajac“ je, naravno, bio voljeni otac treće Jugoslavije – Josip Broz Tito, a dida ga je tako zlurado nazvao od muke, sjetivši se svih nedaća koje je zbog Njegovog sistema prošao, od Katalinić briga, pisma svećeniku, pa do ostiju.
Znao sam da je ta riječ obiteljska tajna i da bi didu strašno naudio ako bi je kome od djece rekao, pa sam se i ja u Parku znao zakleti, npr;
– Nisan dira balun rukon, majke mi! Ako lažem, volim Hitlera a ne Tita!“ – i slične pizdarije.
Iako mrtav, Tito je i dalje ulijevao strahopoštovanje i bio veći misterij od Gospe, koja se u Međugorju pojavila godinu dana nakon sprovoda kojem je prisustvovalo stotinjak svjetskih vođa, kraljeva i predsjednika.

Dobro što smo se mi kao djeca zabavljali tim budalaštinama, ali stariji su bili još smješniji. Naime, svake godine od Njegove smrti, ljudi su imali obavezu stati mirno na onom mjestu gdje bi ih zatekla sirena tog dana 04.05. u 15,05 sati.
A ne bi ih uvijek zatekla u ležernom položaju, pa je bilo bizarnih situacija da ljudi stoje na nogama u zaustavljenom autobusu, radnici na skeli, pješaci na zebri, nosači koječega sa teretom u ruci…i svi su plakali ili su se barem pretvarali, da netko od mnogobrojnih agenata ne bi zaključio da, nedajbože, ne tuguju, jer bi tada oplakali zapravo. A i ja sam plakao. Od smijeha, poput ostale djece kojima su ti odrasli bili tako komični u tim situacijama.

A sjećam se i prvog dana osnovne škole „Bratstvo i Jedinstvo“ koja se nalazila preko puta našeg Parka. Tog rujanskog ponedjeljka 1983. se prema njoj slijevala rijeka roditelja sa svojom zbunjenom i preplašenom dječicom. Bilo nas je te godine oko 130 prvašića. Četiri razreda sa po preko 30 učenika.
Ja sam ušao u 1. D razred na čijim se vratima nalazio popis sa mojim imenom i prezimenom. Svi smo sjedili ukočeno u malim drvenim stolicama i nemirno čekali tko će nam se obratiti, zureći u veliku sliku „Maršala“ u bijeloj mornaričkoj uniformi na sredini učionice.
Roditelji su nam bili iza leđa na nogama, također u tišini, kao da su se bojali te iste škole. Ubrzo ćemo saznati i zašto…

Prodefilirala je razredom u maniri oficira, uzdignuta čela i bez glasa, praćena našim široko otvorenim očima. Nakon što je bacila dnevnik na stol, pogledala je mrko u razred i nakon desetak sekunda vječne tišine prozborila:
– Zdravo prvašići! Zovem se Fani i ja ću sljedeće četiri godine biti vaša učiteljica, ali me nećete tako zvati! Možete mi se obratiti samo sa drugarice, i to isključivo ako vam ja dozvolim, nakon što prethodno dignete ruku. Sutra vam je prvi zadatak da na papirić napišete vaše ime i prezime i držite ga na stolu dok vas sve ne zapamtim. Od vas tražim samo rad i disciplinu i ako se budete tako ponašali, škola će vam biti radost, a ako ne, vjerujte mi da ću vas znati adekvatno kazniti.
Vi roditelji ste upoznati sa pravilnikom škole, jedino još da vam saopćim kako ste dužni u najkraćem roku djetetu nabaviti kućne papuče i kecelju (školska uniforma, op.a.), koja je crvene boje u duhu jedinstva i po tradiciji naše škole. Ima li kakvih nejasnoča?
Ta smeđo kosa pedesetogodišnjakinja je to izrecitirala takvom sablasnom retorikom, da bi joj doktor Mengel pozavidio.

 

………………………………………………………………………………………………………………..

 

Taj dječak mi je jedini parirao po visini, pa su nas, da ne zaklanjamo pogled ostalima, stavili u zadnji red tog 29.11.1983., kad smo se primali u pionire.
Meni je taj dan bio baš uzbudljiv i nikako nisam shvatio zašto se moji ukućani ponašaju kao da se ništa posebno ne dešava, pogotovo kad bih vidio da većina roditelja dovode svoju djecu sretni, a neki čak i vidno pijani, poput moga susjeda Kelića koji koji je razdrljene košulje vodio svoje mladunće, neprestano se zaustavljajući da mu nešto važno kaže, a između ostalog i;
– Nikola, sine, od danas si…hik…čovjek…i…danas će ćale da ti spremi odojče…i ima da ti…hik…kupim kola ako budeš dobar đak.
Nakon povijesnog govora je poljubio svog sina, koji je toga dana bio obučen kao i sva druga djeca u plave hlače, bijelu košulju i crne cipele, sa crvenom maramom oko vrata i plavom partizanskom kapom.
Nakon što smo odslušali kratko laprdanje direktora o nemam pojma čemu, jer sam se sa Antoninijem zabavljao ljepljenjem žvakalica u kose pionirki, došlo je na red polaganje zakletve, koje se još i danas sjećam:

„Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i biti dobar drug, da ću voljeti našu samoupravnu domovinu SFRJ, da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito i da ću cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir.“

A sve smo bili samo ne generacija koja je htjela mir. Nema dana kada se nebi potukli u razredu ili ispred škole, odmjeravajući snagu u cilju definiranja statusa, koji je pobjedniku donosio poštovanje muških i simpatije curica.

 

……………………………………………………………………………………………………………….

 

A živjeli smo za nestašluke. Kao što sam već ispričao, na odmorima između satova smo se tukli, a na satovima smo samo nastavljali, ali tihim metodama.
Kako su družine uglavnom bile grupirane svako u svom dijelu razreda, tako smo sa suparničkim ekipama vodili tajne ratove, toliko dobro izvježbane da ih je drugarica rijetko primjećivala. Bombardirali smo suparnike tihim projektilima, na način da smo od flomastera napravili puhaljke kojima smo im ispuhivali kuglice od sazvakanog papira direktno u lice.
Tek što bi, onako iznenađeni, obrisali onu užasnu papirnu bljuzgu sa lica, doletjelo bi im nekoliko komada onih teških TOZ-ovih gumica u glavu, a za finiš bi ih poprskala vodena bomba, ručno napravljena od papira i napunjena iz boce ispod stola. Jedan nula za nas. A bilo je dana kad bi nakon šestog sata izvukli čak i dvoznamenkastu pobjedu.
Kad nismo ratovali grupno, ratovali bi jedan protiv drugog. Podijelili bi klupu olovkom na dva dijela i svaki slučajni prelazak knjigom, laktom ili gumicom je bio signal za napad. Dan danas jedan u ruci ima grafitni vrh olovke, kao odgovor na zabijanje šestara u moje bedro.

Svaki dan je bilo neko drugo veselje, pljuckanje razrednog drugara ispred sebe, šibica u bravi, žvaka u kosi mamine ljubimice, ali najveći praznik smijeha je bio kad bi Tomaš odgovarao usmeno.

Sama njegova zbunjena pojava sa crvenim licem i prstom u ustima je bila dovoljna da vrištimo, a još kad bi progovorio sa onim svojim vlaškim naglaskom, jednostavno bi popadali ispod stolova od smijeha, kao kad je na zadatak iz zemljopisa – Pokaži mi otok Brač – odgovorio pokazujući prstom kroz prozor (na otok koji se sa te južne strane zaista vidio), umjesto na karti.
Bijesna drugarica ga je tako tresnila onim drvenim trokutom po glavi da je puka na tri dijela, pa ga je još bjesnija vukla za bafe u vis.
Ali definitivni biser života mu je bio odgovor na pitanje o republikama Jugoslavije. Nabraja moj Tomaš;
– Hrvatska, Srbija, Bo..oosna i Hercegovina, Maaa..kedonija, Crna Gora i…i… – fali još jedna. Razrednica zadovoljna;

– Ajde Tomaš,  možeš ti to!“ U to mu jedan pokušava pomoći šaptanjem – Slovenija. Načuje on nešto sa „s“ i nakon trenutka tišine, slavodobitno usklikne;
– Sovjetski savez! – Muko Isusova, pa ona je njegovom glavom tako silovito tukla o ploču da su vijci poispadali.

Da, u Jugoslavenskim školama su batinanja učenika bila tako normalna stvar, da roditelji kad bi saznali za to, ne da bi te išli zaštititi, već bi te još i oni doma izudarali. Metode su bile raznovrsne, pa često i bez pravog razloga.
Ja sam jednom dobio šamarčinu samo zato što sam bez dizanja ruke došao do njenog stola i pitao je smijem li u wc. Ali to je ništa naspram što je jadnom Tomašu radila ili nekoj drugoj djeci koja su se „mučila u razmišljanju“.

Tako je bilo situacija da je Maju, najnježniju curicu u razredu, samo zbog šaputanja sa kolegicom (također Majom, ali puno glavatijom), udarila glavom o glavu, takvom silinom da su im naočale odletjele na pod.
Nije birala sredstva. Antoninija je onim teškim dnevnikom tresnila po glavi, klempavog Fadića vukla za uši u krug nekoliko puta dok mu se nije zavrtilo, a vrh vrhova je bilo kada je mrtva hladna prišla Marošu i bezizražajnog lica mu zdrobila kredu palcem od čelo.

Svi su nas tukli, od direktora do podvornika, koji je bio najokrutniji. Taj pijanac u plavom mantilu bi nas znao, nakon neke psine, čak u trku šutnit onom čizmetinom, da bi doslovno poletjeli u zrak. Batinali su nas kao prasad, ali mi smo se time samo čeličili za neka nova vremena pred nama.
Uz to, nismo ni mi ostajali dužni, jer taj podvornik nikad nije znao zbog koga vozi kući motor na felgama, kao ni drugarica tko ju je nakon izlaska iz škole pogodio jogurtom ili breskvom u potiljak.

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.5/10 (24 glasova ukupno)

52 komentara na “Odlomci iz trećeg dijela knjige, naslova “Bratstvo i jedinstvo””

  1. Duxy

    Ovo me vratilo u djetinjstvo i dane u osnovnoj.
    Jednome sam Ljubičiću i ja zabija šestar na satu u nogu. Ovi odlomci iz knjige su ti najbolje štivo na mladichima. Samo nastavi!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. irud

    Haha, neko jednostavnije vrijeme. Ova danasnja djeca znaju samo na facu visit

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. Rako

    podrška iz Pule.čitao sam i prije mladiche ,drago mi je da si se opet aktivirao,guštam čitat

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. Anonimno

    iako nismo isti u istu školu vidim da je u svima bilo isto :)))) ipak mislim uz sve šta se dešavalo da su škole i ekipa bili normalniji nego danas …. kad odem danas sinu na primanje ispada da su sve naše pizdarije bile bezazlena dječja igra u odnosu na danas…. a u pizdarijama koje smo izvodili imali smo stila…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. Swan

    Sve je istina i nama je bilo tako
    Točno kako si opisao vratio si me u škoske dane samo tako nastavi
    ŽIVIO

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. veteran

    e moj katolik, izgleda bivsi suside, ja san sta u kucu od mostarske, ali san stariji od tebe (isa u razred sa vidon i kebon devivijen). fani se sican.a podvornik srecko boca….nisi napisa najvaznije!!!!! kako je pogadja s onin snopon kljuceva tacno u civericu do 20 metri razdaljine.za vas mladje ne znan, ali u moje vrime najgori batinas je bija visak iz tehnickoga. nije bilo dana da ko nije ogriza, ali bas muski. ono, za bafe,pa pescurina…to se ne konta, to bi dobili na pocetku sata odma,za predujam.pucali su i trozilni kabeli priko ledja,a bilo je par nokautiranih defesta, polivalo ih vodon da dodju sebi.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. Ivana

    Onaj iz tehnickog je bija Cacic,a sta smo sve radili onoj iz povijesti Gestapo smo je zvali. Ja sam generacija sa Hajderom

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Ivana

    Moze bit davno je to bilo…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. Ivana

    Dobro vas sjecanje sluzi ja se sicam samo pizdarija iza skole i u parku… Je nam bilo dobro

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Nemoj sa “vi” jer imam još 11 godina. 🙂
      Sad ide drugi dio iz osnovne škole, danas ili sutra najkasnije…

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  10. veteran

    ne cecic.on je bija stakleno oko, a i zna je udrit ponekad. ovi moj je viskovic, visak,strasni nokauter. i prije objavljivanja nastavka, vidi jesi li spomenija i maricu podvornicu. vrlo vazna osoba

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. Ivana

    Blago tebi meni 34-ta…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  12. TheMladichi

    Meni 38-a, al u glavi 11.. 🙂

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. Iz Smilje

    Moja ” drugarica” je bila Mladenka Pivac, onda je za koju godinu okrenija rat pa smo je morali zvat “gospodjo” 😀 Inace, fala na ovim odlomcima, produzili su mi zivot!!! 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Žorž

    E moj katolik, oni šestar si od mene dobija a ja od tebe olovku! Često se sitin te situacije tamo negdi u trečem rezredu. Bilo je to u toku nastave a nismo ni riči pisnuli. Neznan zašto, ili zbog jakog respekta prema m-učiteljici Mladenki ili smo već bili navikli na tu dnevnu dozu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Tomo, ti si? Zasto Žorž, pobogu? 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • Žorž

        Nije Tomo, nego oni 3. doli desno na sliki! Te godine smo zajedno sidili. Tomo je tek u petom k nama doša!

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
        • TheMladichi

          A ti si taj. 🙂 Pa morat cu te prebit kad te vidim zbog toga. I sa T.A. sam imao istu situaciju.
          Javi mi se na fejs ili mail da se ispricamo malo..

          VN:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
          • Tomo

            Da jos imam oziljak na ruci hahaha. I kad dodes do 5 razreda pa nadalje i ono sto smo mi skupa radili po gradu i oko skole i po kvartu ljudi ce pocet rigat. Haaahaa

            VA:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: -1 (od 1 glas)
  15. veteran

    jos je tu bilo sampiona na bacanje. krekovic iz matematike,osisan na jeza, bivsi vaterpolista,dvometras….dobar, ali kad popizdi, odma za bafe pa vuce put gori, gori pa jos gori….. kad si se vec popeja na stolicu, nagli potez rukon put doli i aj ca,ne triba ti se sisat dva miseca. prominija ga kuljis, ajme majko.ni smrdi ni mirise. a cupicka iz biologije i kemije kad rece u po glasa: a ive muoooj vise t volin dat jedincu neg marendat buco sira i parizera. pa glavina sta je drzala biblioteku, uvik smo imali duvana, nikad usfalit. u borsi je obavezno imala 3 skatule opatije. itd, itd. i na kraju ona pedagogica. ona mene salje u varos ( u onu kucu do mate jere) da me tamo pogledaju pedagozi i psiholozi.ka da san za vrapce.za koju cunu pionirsku je ona primala placu? i sve zbog dva razbijena stakla na ocalima jednoga superodlikasa.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. brace santini

    Kako se zvala ona luda sta je predavala onu jebenu ekonomiju ili domcinstvo kako se vec zvalo. Ja sam od lude dobija dnevnik u glavu i to sa ledja, pa me jos uvatila sa ledja za repe i otresla glavom od vrata 3 puta. Nekako sam uspija uvatit je za ruku i poce je zavrcat, bisan ka pas mislija sam je udusit na hodniku kog ucionice za glazbeni. Sricom je naisal Fadija Nizeteo i spasila i mene i nju. Kaze kravetina “Fadija tuka se sa tvojin Pijeron” (Fadija je imala dva sina u skoli, Pjera i Vinka) a ova normalna zena kaze joj da je poludila da sta cini ditetu kad nije kriv. Od tog dana mi je zagorcavala zivot na sve moguce nacine.
    Ja se bogami sican da je najgori nasilnik bija ludi Gama (Gamulin iz tjelesnog). Taj nije jeba dva posto ko si i sta si. Dobices kljuce u glavu (a ima ih je podosta) balun u facu, nogu u guzicu ako padnes sa konopa. Rusija je curice jer se nisu mogle ispet uz konop, a tjelesni si moga radit samo u biloj majici na spaline i plavin gacama ili ako si zensko u crnom trikou. Ja mislin da je bila neka afera i u slobodnoj o njemu. Bas bija opaljen u glavu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  17. veteran

    domacinstvo – stara buzancic. pjera se sican isa mi je sa sestron u razred. a za gamulina – nisu plave nego crne gace ali su morale bit bile bicve. bar u moje vrime . nije on ni blizu tuka ka viskovic iz tehnickoga.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  18. brace santini

    Buzancic, jeba joj pas mater ludu.
    Bogami ja se sican da su bile plave gace, jer znan da sam ima plave sa hajdukovin grbom na livoj strani.
    Veteran kad si vec jak na memoriji a meni otisla od raznoraznih opijata, kako se zva nastavnik iz zemljopisa? Znam ga u facu i sican se da je ima masu problema sa kozon jer se spalija ka mali, Hrepic nam prica kako se ka mali nagnija nad lonac i otvorija ga a ona ga para spizdila skroz i jos ga valjda mater tila obrisat pa mu skinila i sloj koze.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  19. veteran

    mislis slavko bilopavlovic?? ma ja mislin da si se ti zajeba, izgoren je bija milic iz fizike. on je ima i 11 prstiju. daaavno je to bilo moj sjor, ja san druga generacija prvasa u novoj ( otvorena 69-te)skoli. prije 44 godine. kolumbicka mi je bila uciteljica, a tek posli je isla predavat zemljopis.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  20. Plakaluša

    Marica podvornica je mater od sociologa Lalića..Ako niste znali..Je bija je oni Bilić iz povijesti jeben..Gama tjelesni…Likova koliko oćeš

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  21. veteran

    ajme. mater od lalica je bila marica, ali je bila uciteljica. marica podvornica je imala cer stelu i prezivali su se borovcic kurir, stali su na gripe do vrtica, tamo san kra arzelinke

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  22. Plakaluša

    Je učiteljica a ne podvornica..U pravu si.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  23. brace santini

    Bilopavlovic je predava biologiju ili prirodu i drustvo kako se tad zvalo ja mislin da je i kemiju. Milic je u pravu si ali je predava zemljopis a ne fiziku, barem meni. Ili san skroz izlapija.
    Kolumbicka predavala povijest uz cuvenu recenicu “tko to tamo pripovjeda”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  24. Samo ja

    Nisam ovu pricu prije tija komentirat jer nismo isli u istu skolu. Ja sam do 12. god. stanova u getu pa sam isa u Nenad Ravlic, danas Dobri. Meni je biser od profesorice povijesti ili drugi predmet rekla da je drug Tito bija toliko bitan i velik da se o njemu napisalo cak i u bibliji. A to je u biti poslanica apostola Tit-a na 2 lista. Koji biser! Danas rikavam kad se sitim te izjave! Koliko su ti pojedini profesori bili zatucane komunjare da je to pucalo po nasim glavama. A prva 2 razreda sam isa u skolu na otoku Visu (dok se nismo priselili u split) a dite ka dite nisam zna pravo znacenje kukastog kriza pa sam isa na wc i kredom ga nacrta iznutra na vrata dok sam sra. Problem je bija sta je wc bija zajednicki s direktorom jer je skola mala pa je gosp. Diretur za ne falit slucajno isa iza mene na wc pa kad je to vidija isa je po tih par razreda pitajuci da tko je bija zadnji na wc-u. A ja od svih par razreda jedini isa. Gospodin je zva miliciju i mater mi a dok su oni dosli dobija sam takve batine ravnalom po rukama, tj dlanovima, a i po glavi. Osramotija sam familju u to vrime- jebiga. A sad mi je drago. Pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  25. veteran

    eee moj zanki. znan koji si, samo katolik je reka da tij je stara iz moga kvarta.je li zeljka ???
    ja san ti naj bolji bija sa onima oko gage, bernardov prilaz,,,,tomic, sikira, miki,od mladih, zlajo,tomo ribar, muto, kula i brat mu krste zvani denis, jozo santic plus bura, plus zila ….itd,itd…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
Stranica komentara 1 od 212»

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output