Odlomci iz šestog dijela knjige, naslova “Zlatne godine” (drugi dio)

Pročitajte odlomak iz dva dijela i otputujte u nostalgična sjećanja o “najlipšem ditinjstvu” sredine “zlatnih” osamdesetih, kada nismo bili opterećeni društvenim mrežama, brzinom života ni obavezama, nego smo proživjeli djetinjstvo u sreći kakvu, nažalost, nisu imala sva djeca svijeta…

ex-yu-reklame


(NASTAVAK OD PRETHODNE PRIČE…)

Ni krađa voća nije bila baš bezazlena i u nju se upuštao samo mali, ali odabrani tim, pogotovo otkad je Granu upucalo sačmom krupne soli. Čovjeku vjerojatno dosadilo svakodnevno šuškanje oko kuće i otimanje breskvi, šipka i arzelinki, pa je opalio dva hica iz puške.

Ali to nam je bilo najukusnije voće, bez obzira što smo ga doma imali na tone.

Tko je imao hrabrosti otiči u drugu ulicu krasti voće i riskirati sačmu ili batine od roditelja, mogao je produžit još malo i do Peristila, gdje su šverceri prodavali „rebatinke“, karte za „trešetu“ i petarde, koje su nas jedino zanimale, pa bi junaku dali novaca da nam kupi „Piratke“, „Swedese“ i „Magnumke“, koje su bile jednostavnije za upotrebu od „garbure“, s kojom si se trebao namučiti da iz „važa od piture“ ili „Cedevite“ opališ hitac.

Ipak, taj mineral, poznatiji kao Karabit, je u kontaktu s vodom i plamenom stvarao jaku eksploziju, pa je bio jako popularan u blagdanskim aktivnostima. Krao se iz sjeverne luke, gdje je bio skladišten za potrebe željeznica, a poseban je bio gušt pljuvanja na njega i udisanja tog reskog i kiselkastog plina, prije stavljanja u zatvorenu posudu s jednom malom rupicom, na koju bi prislonili zapaljeni papir, trenutak prije eksplozije od koje su se kuće tresle.

Pogotovo onaj put kada smo u kantu smeća ubacili kesu te „garbure“, popišali se i oprezno zapalili, umalo završivši na BBC-u.

Manje maštoviti dječaci bi izmolili „starce“ da im u „Ribomaterijala“, na vrh pazara, kupe “starter-kolt” s onim zlatnim mecima, a oni više maštoviti bi im isti uzeli, u cijev stavili ispucanu čahuru, koju bi im ispalili u guzicu ili neki drugi dio tijela. Osim oka, naravno.

O onima što bi kupili riječke „Parafinke“, šibice s elastičnim tijelom i motali ih po tri u foliju, kao rakete, ne želim niti pričati.

A postoje neke igre, kao na primjer „slije“, karte i „franje“, koje su, podsvjesno utjecale da neki od nas, jednog dana, postanu i kockari. Uz ostalo, jeli.

Za sličice svi znamo, a Bogu hvala, nije ih nedostajalo cijelo djetinjstvo. Kada nije bilo prvenstava i nogometaša, uvijek si mogao sakupljati neke druge, ovisno što je tad bilo aktualno.

Meni su u sjećanju ostali albumi: „Tarzan“, „Sandokan“, „Flora i Fauna“, „Paja“, „Auto moto“, „Hajdi“ i još mnogi drugi.

Princip igre je bio pogoditi ispod kojeg od dva plika sličica je veći broj, šanse 1:1 kao i u ruletu, na crno-crveno, te izmjeničnih bacanja sličica na pod, sve dok jedna ne bi poklopila drugu. Tada bi taj zadnji kupio sve s poda.

Naravno, znalo se tu i krasti, pa čak i otimati iste. Da bi brže popunio album, morao si se i mijenjati s drugom djecom, pa smo svi nosili one papiriće s brojevima koji nam nedostaju.

Neke sličice su, nepisanim pravilom, vrijedile više, a nekih je bilo i manje otiskanih, što je bio marketinški trik „Figurine Paninija“, da se kupuje više. U „Životinjskom carstvu“ je koban bio onaj prokleti albatros kojeg nitko nije imao. A i som, oca mu brkatog.

U našoj ulici je bio običaj da, kad sakupiš album, s prozora pobacaš ostatak sličica drugoj djeci, što je uvijek bio veliki spektakl, koji je završavao prepirkom i plačem.

„Franje“ („špekule“, „klikeri“, op.a.) su također bile jedna od najpopularnijih dječjih igara na principu kocke – uloži dogovoreni broj kuglica na „trat“ (trokut kraj rupe u zemlji, op.a.)  i gađaj iz ruke ili valjaj, ovisno o vrsti igre, koja se igrala na nekoliko načina.

Isto kao i kod „slija“, i ovdje su „franje“ bile dječja valuta, čija vrijednost je bila različita kod kuglica od različitih materijala i boja.

Na primjer, znam da su najmanje vrijedne bile one staklene „raznobojke“. Njih dvije se davalo za jednu „jednobojku“, koja je pak u istom odnosu bila naspram porculanske „bonje“, ali opet ispod „sunče“ od finog stakla. Znam, komplicirano, ali ovo je samo osnovna skala vrijednosti u širokoj lepezi vrsta i podvrsta tih okruglih dragulja.

Nevjerojatno, ali istinito, jednu partiju „franja“ nam je prekinuo medvjed, prešavši nam točno preko terena, praćen našim izbezumljenim pogledima. Ej, pravi mrki medvjed, latinskog naziva „Ursus arctos“, kojeg je na lancu vodio neki pijani Cigo.

Da ljudi, na kraju dvadesetog stoljeća i na Mažuranićevom šetalištu, umalo pa u centru grada, medvjed na dvije noge pije pivu, prisiljen bolnim potezanjem za onaj „karik“ u njegovom nosu.

Bilo je tih Cigana sa „čudnim zanimanjima, poput onog što je svaki dan, u sred ljata, prolazio gradom i vikao: „PO-PRA-VLJA-MO KI-ŠO-BRA-NEEE…“, pa su nas stariji plašili kako takvi kradu djecu, što smo mi shvatili ozbiljno i bježali od istih kao od vraga.

Ima još puno anegdota o tom neobičnom, nomadskom narodu, ali vratimo se temi.

Na karte (a kad kažem „karte“, u Dalmaciji se isključivo misli na one za birškulu, op.a.) se igralo po romane ili za kaznu, što je značilo da bi gubitnik morao dobiti od ostalih „kacot“, „pecku“, „čvenger“ ili „penkalu“, ovisno po što se igralo.

„Kacot“ je bio najgori, doslovno strišaj šake od tjeme, od kojeg bi refleksno zajaukao i počešao se, a u najgorem slučaju bi ti se i zacrnilo pred očima. „Pecka“ je bila kamilica, blagi udarac s dva prsta po podlaktici., za razliku od „čvengera“ i „penkale“ koji bi itekako zaboljeli ako je udarač imao „mota“.

Prvo je bilo strišaj srednjeg prsta u glavu, zvano još i „frnjokula“, a drugo je bilo zatezanje istog lijevom rukom i odapinjanje prema glavi nesretnika.

Uzgred budi rečeno, u ulici ih se najviše nadobivao mali, ali glavati Kvaso. Mislim da je objašnjenje suvišno.

Što se kockanja po romane tiče, to je bio pravi doživljaj, jer si mogao otiči s cijelom vrećom dobivenih ili izgubljenih svezaka „Zlatne serije“ ili „Lunov Magnus stripa“.

Ja sam najviše volio čitati „Zagora“, jer mi je njegova priča bila pozitivna, a ništa manje ni „Alan Forda“, koji je uveliko utjecao na razvoj mog smisla za humor.

„Mister No“ mi je bio simpatičan, „Komandant Mark“ nemaštovit, „Tex Willer“ dobar, ali malko preozbiljan, dok su „Kapetan Miki“, a pogotovo „Veliki Blek“ bili baš ono nerealistični, pogotovo jer je svatko od tih junaka mogao sam prebiti stotinu neprijatelja.

Da ne spominjem kako su vješto baratali oružjem, iako nikad nisu stavljali nove metke u pištolj. Kad tome još nadodamo i čuveni srpski prijevod tipa: „Donald Duck = Paja Patak“, onda umjesto akcije dobiješ komediju.

Što se tog „Paje Patka“ tiče, njega si mogao naći u nakladi dječjeg „Mikijevog almanaha“ i, ozbiljnijeg, „Politikinog zabavnika“.

Gotovo svi ti časopisi, osim „Alan forda“, su bili od srpskih nakladnika, isto kao što je i većina filmova bila njihove proizvodnje, a uz Bosance su glasili kao najbolji humoristi.

Tako se, od nebrojenih komedija, rado sjećam antologijskih „Ko to tamo peva“, „Davitelj protiv davitelja“, „Maratonci trče počasni krug“ i „Tesne kože“, a manje rado partizanskih preseravanja tipa „Ne okreći se sine“, „Boško Buha“ i još raznoraznih bitaka na Kozari ili Neretvi, gdje su se spičkali milijuni na grandiozne scene i dnevnice stranim glumcima, kao što je bio, npr. Yul Bruner, samo da bi pokazali oduševljenom narodu kako se hrabra partizanska vojska sprdala s nesposobnim Nijemcima, koje je tamanila kao „vaške“.

„Žikina dinastija“, s forsiranjem „Lepe Brene“, mi je bila odvratna, a rado su je gledali i prepričavali seljaci, nikako gradska „dica“.

Kusturičin „Dom za vešanje“ je bio maestralan, a hrvatski humor su osvjetlale antologijske serije „Velog i Malog mista“, čije epizode smo mi, splitska „dica“, upijali kao spužve i koje su značajno utjecali na razvijanje naše ljubavi prema rodnom gradu i nogometnom klubu „Hajduk“.

Bosanci su rasturali s „Top listom nadrealista“, koja je kroz fantastičan humor djelovala i proročanski, navijestivši  skorašnji rat i raspad Jugoslavije.

Zanimljivo je još napomenuti kako su u cijeloj povijesti Yu kinematografije snimljena samo dva horora, i to srpski „Leptirica“, o vampiru Savi Savanoviću, koja je bila neviđena sprdačina, osim onog urlika „kukuvije“, kojeg i danas znam sanjati, majku im onu nenormalnu.

Meni je, osobno, puno bolji bio „Izbavitelj“, film hrvatske produkcije, o ljudima-štakorima, koji se čak dao i pogledati. Od zagrebačke škole filma su vrijedile još jedino dvije kultne serije: „Smogovci“ i „Prosjaci i sinovi“.

Srbi su konkurirali s izvrsnim „Boljim životom“ i „Sivim domom“, dok su Crnogorci gurali svoju „Đeknu“. Sve su bile bolje od američke, pionirske sapunice „Dinastije“, koja je, istovremeno, oduševljavala napaćene kućanice i smarala normalane ljude.

Crtići tog vremena su bili toliko dobri, da su se na neke, poput „Tom and Jerry-a“, „A je to“, “Pink Panthera“ i „Ptice trkaćice“, davili od smijeha i djeca i roditelji, a bili su tu još i „Bajum-Bajum“, „Štrumfovi“, „Gustav“, „He-man“, „Šegrt Hlapić“ i još mnogi iz „Disneyeve“ i, jako dobre, Čehoslovačke produkcije.

Glazba je, također, bila najbolja u povijesti, a s tranzistora, kazetofona i walkmana, te na pucketavim gramofonima, je svirala hrvatska: „Azra“, „Prljavo kazalište“, „Srebrna krila“, „Magazin“ „Parni valjak“, „Film“ i „Haustor“, srpska: „Riblja čorba“, „Električni orgazam“, „Partibrejkers“ i „Idoli“, makedonski „Leb i sol“, dok su duševni Bosanci rasturali sa „Zabranjenim pušenjem“, „Crvenom jabukom“, „Divljim jagodama“, „Bijelim dugmetom“, „Plavim orkestrom“ i „Merlinom“.

Solo pjevači, poput brkatog Miše Kovača, poete Đorđa Balaševića, te „šmekera“ Momčila Bajagića i Zdravka Čolića, su lomili srdašca svih naroda i narodnosti podjednako, za razliku od narodnih pjevača, kojih je u to vrijeme bilo jako mnogo i zbog kojih su se, uglavnom, lomili stolovi u prigradskim i seoskim krčmama, ali o tom pokretu neću pisati, jer se osamdesetih u Splitu takva glazba nije slušala.

Ne mogu biti licemjeran pa reći da su onih 40 000 ljudi na njenom splitskom koncertu, iz 1985. godine, bili voštane figure, dakako da je bilo fanova koji su to slušali, posebice pridošlica i “vojnih lica”, ali se znalo gdje je inače mjesto toj „muzici“. Na periferiji.

U niti jednom lokalu, na širem području grada, se nije moglo naći lokal koji pušta „cajku“.

Ma koji glazbeni pravac volio, doslovno si svoje ljubimce susretao na svakom koraku, od televizije, plakata pa do najobičnijih žvaka, tipa Plivinih „Tin i tine“ i Krašovog „Diska“, koji su, osim obojene gume u obliku cigareta, davali i po jednu samoljepivu sličicu s omiljenom zvijezdom.

Super stvar ako si iz Konjskog i slušaš Šerifa Konjavića, kojeg sam, jebem ga onako garavog, imao peteroduplog.

Ali se bar žvaka mogla žvakati, za razliku od popularne „Bazooke“, koja je lijepo mirisala, ali bila idealna za slomiti zub. Na televizijskim reklamama su davale tako velike balone, ali je u stvarnosti to bilo potpuno drugačije, kao uostalom i u svim reklamama tog doba, koje su, osim propagandnog informiranja i nasmijavanje napaćeni narod.

Do suza. Iako im to nije bila namjera.

Meni je ostala neprikosnovena reklama za Radensku, koju predstave svi narodi Jugoslavije i usput svi ispadnu idioti, jer Dalmatinac „piva“, Zagorac pijan krivuda na bicikli, Slovenac pederko u „Kekec hlačama“, Srbin mrtav pijan na svadbi, Šiptar baca i hvata kuglice „sladoljeda“ u slastičarni, Bosanac „kafani“, a Crnogorac pleše kolo.

Za plakat od smijeha je i reklama za „Zastavu 128“., gdje „ponos Kragujevca“ izlazi iz mora i bez vozača, mada se iz aviona vidi ruka skrivenog kaskadera, a za kraj ljepotica ponosno pozira pored nove limuzine. I dan danas se smijem.

Zanimljiv je bio i serijal reklama o „Eva sardinama“ gdje idiot vuk redovito pobere batine od revnosnog morža, te ona o „Bronhiju“, od kojeg se, kao, lakše diše.

Mogao si sad do kraja knjige nabrajati sve te silne reklame, od „Pekabelinih sladoleda“, „Kraš expressa“, pa do najidiotskije reklame svih vremena – magičnoj i svemogućoj krpi „Tipi-topi“, ali ona, što je doslovno dizala, jeli, hm.., moral sveopćeg muškog roda je bezvremenska „Pipijeva“ reklama s legendarnom miss Jugoslavije Anom Sasso, mada nikad nisam shvatio kakve su veze imali „baluni“ navedene gospođice sa žutim sokom, ali to zapravo i nije bilo važno.

Bitno je da su skakale gore-dolje, kao i naše oči pred tv ekranima tada. Isto kao i u rijetkim trenucima soft erotike u nekom francuskom ili partizanskom filmu, gdje smo tako htjeli vidjeti tu golu sisu, ali bi nam roditelji odmah prekrili oči ili rekli: „Ne gledaj to!“.

Doduše, ne bi ni oni gledali. U ključnom momentu bi svi ukućani izgubili interes za film, tako da bi „dida“ zaspao, baba bi se sjetila da, eto, mora napraviti uštipke, majka dobila poriv za kukičanjem nekog stolnjaka i tako sve dok ne bi prošla opasnost, pa bi svi nastavili gledati kao da se ništa nije desilo.

Ali onog dana, kada sam krišom pogledao legendarni film „Emmanuelle“…tada je sve počelo.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.9/10 (13 glasova ukupno)

55 komentara na “Odlomci iz šestog dijela knjige, naslova “Zlatne godine” (drugi dio)”

  1. Joka

    Da Kvaso, he he:-). A bilo je tu još živopisnih likova; Soča, Dule Divić, Mravak, braća (ne mogu se sitit prezimena) Gogo, Dama i još jedan ….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Ma da je samo to. Nabrojao sam samo bliže meni…a bija je tu jos i Ergić, Karađole, Frane, Rato, Šaba, Gabrić…ma na desetke još..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  2. Braće Santini

    Zaboravija si “riki Kiki” I njihovu reklamu snimanu na baćama. A di su ti fliperi u “Kade” I oni jebeni žetoni za iste. To je nezaobilazan dio odrastanja splitske dice. Kasnije se još pojavia “bolero” na gripama.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Sve te stvari idu s mojim odrastanjem. U ovoj mi je dvanaest, u trinaestoj puca sve.. 🙂 P.S Da ne zaboravimo i Kiku, legendarnog majmunolikog psiho-lovca na golubove i pantagane 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  3. Vlaho

    Juka, ti starteri-kolt su bili prvo talijanske proizvodnje. Kod nas su se zvali (NG – “en-gejac” – mali startni pištolj s rednim spremnikom koji se uvlačio ispod cijevi) i revolver “kolutaš”.

    Kasnije je te revolvere radio UNIS, ali ni blizu kvalitetom ko orig. talijanski.

    Kasnije je bilo i hrabrijih poduhvata pa se bubanj od kolutaša širio bor-mašinom da može primit .22 metak od malokalibarke. To su bile ozbiljnije stvari.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. Slavonac

    Nevjerovatno i u slavoniji je bilo isto
    Lijepo se sjetit djetnjstva
    Kekec i stric Bedanec strašni
    Crtani onaj jarc brada s papcima
    I legendarni crno bijeli “djeco ivica se zove kog crtam bude živ …”
    Calimero , onaj svemirac Asterx ili tako nekako
    I to samo u 7 i 15 navečer
    Pozdrav

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  5. veteran

    ispravak netocnog navoda:
    brena nije bila u zikinu dinastiju nego u hajde da se volimo.sranje zivo. u zikinu dinastiju glavni je glumac bija gidra, to se dalo pogledat.
    za bendove nisi spomenija ekaterinu veliku i slovenski buldozer.
    i ovo sa meckon sta plesa – boga mi,nisan zna

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. juraj bonacci

    sive lubanje , ja iman moć -HE MAN 🙂 , Svih mi doboša iz darkvuda hehe

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. ...

    juka zaborvija si spomenit tondine,

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Samo ja

    A zaboravija si Juka moj na onog cicu s 3 prsta i crnom rukavicom na istoj ruci. To je bilo ispod bedema di je tada bila bus stanica u marmontovoj, danas nasuprot T- mobile, sad su tu neki standovi. A zaboravija si igru na krkece, grupa od 5,6 ljudi protiv iste takve pa smo kad bi se prvi naslonija na zid ostali bi se rukama uvatili za but onog isprid a glava u prkno izmedu nogu. Caka je bila skakanje po njima nakon zaleta pa jos i odguraj rukama da pukne lanac, tj grupa. A ja sam zna skocit samo tako pa na vrat jednom od njih da bi u 90 % slucajeva bilo arlaukanja. Tako da niko nije tija da ja skacem jer sam tada trenira veslanje u gusara i s 12 do 13 god vec ima prsa ruke, leda í butine jer kod tog sporta cilo tilo radi. Pa kacavanje u moru na bacama i skakanja s kavala, bilo ih je 5. A oni ludi su skakali s restorana u metar mora nakon betonskog preleta di je dosta ljudi ostalo cotavo i u kolicima a oni s vise srice danas hodaju nakon lomova nogu. Cak je i bilo par smrtnih slucajeva. A crtani “A je to” mi je bija ludilo. Zaboravija si spomenit crtane tipa Modesty Blaze, Mandrax, Rip Kirby i jos nekih kojima se ni ja imena vise ne sicam. Muzika je bila dobra i sicas se naseg Svete pankera i kenjare. A azrelinke su bile obavezna zabava, i musmule, one zuto-crvene s 4 do 6 kospica unutra. A krast ljudima antene pa na pljuce da su jadni ljudi ostajali bez slike i sl. A serija Bolji zivot taman pred rat. A Dinastija je trajala cili rat, priko 1800 epizoda. Dopizdila mi je bila vise. Ima toga jos ali su ljudi prije mene spomenili tako da ne ponavljam. Samo tako nastavi brate, dobar i nostalgican tekst. Vraca u ona bolja vrimena di se puno vise izlazilo jer nije bilo kompjutora, laptopa i mobitela. Pa je riva bila glavno okupljaliste a nocni klub Plava kava bila je uvik puna ka sipak. Toliko za sada, pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. Samo ja

    P.S. Zaboravija sam rec da je troprsti ili cak dvoprsti cica ima par stolnih nogometa na zetone i formulu i motor s ekranom a sic ili nesto slicno isprid pa plati i vozi. Jel se sicas? A kad bi dosa Luna park pa na peglice se vozit je bija dozivljaj. Posli su dosli jednoruki Jackovi sta je preraslo u kockarnice doli nasuprot ribarnice. To je sjebalo vise brakova nego prevara. Kocka je kurva, oprostite sta psujem. Jbg

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. Bubasan

    U Sarajevu smo te pištolje zvali “plašljivac” a podvrste su bili “šaržeraš” i “kolutaš”. Znali smo se gađati sa 10-ak metara udaljenosti. Okreneš leđa i moliš se da te promaši, a za to si imao dobre izglede jer su pištolji bili totalno neprecizni

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. Bubasan

    Još sam se sjetio, kako smo ih zvali “dugih” crtića nedjeljom. Smjehotresna olimpijada, Sport Bili i malo kasnije Štrumpfovi

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  12. veteran

    troprsti je jakov . kockarnicu je drza drazen sta je ima posli marinera na rivu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  13. TheMladichi

    Jale se zove lik, al se pojavljuje u sljedecim epizodama iz mog odrastanja. Ne mogu u jednoj epizodi dapisat sve. Kao i crtane, stripove i reklame. Za spomenit ih sve bi tribalo samo za to knjiga. Vidit ces u sljedecim nastavcima kako se pojavljuje to o cemu pises. A i ti na Partizana sa zastavom i u jos nekim pricama.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Samo ja

    Bit ce komentara na to puno. Ja se namjerno nisam tija slikat s zastavom jer sam vec ima osudu Kpd-Glina a nisam tija yugo-miliciju na vratu. A bas me zanimaju te druge price? Jedva cekam jer sam vise puta sve procita. Pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  15. Samo ja

    A jel se tko sica onog crtica nase ili yugo proizvodnje di je na crnoj pozadini lik kredom prvo nacrta sebe pa razlicite teme po sredini tv-a pa u vodoravnoj liniji pa bi na kraju uvik nekako propa doli? Bajum, bajum, nisam siguran. A nakon crtica u 7 i 15 je bilo nepisano pravilo za ic lec, bar kod mene. A i kod tadasnjih prijatelja iz razreda jer smo komentirali da nam nedaju gledat duze tv osim petka i subote. To kad je bila skola a liti do 10h. Cure su igrale na lastik a mi kauboje i indijance. A oni komunistickog duha partizana i njemaca. Pa smo se na kraju gadali bovanima da je nerjetko bilo i razbijenih glava, pa i savova, ja imam 2 punta od 10. godine. A ima nekih s puno vise. Pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. Bubasan

    A najgore ikad je kad bi četvrtkom umjesto crtića u 7.15 na TV-u ugledao nasmijano Mlakarovo lice. I njemu i Karapanđi bi pobrojio cijelu bližu i dalju rodbinu.
    Otad mrzim kuhanje i Vegetu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • Anonimno

      a tek nedilja ka bi ceka onaj crtic od 20 minuti,pa uleti neki zajeb ajme,jel se ko sica najave crtica u 7 i po,neki ka vuk bi sidija i tapka prstima i ispod natpis crtani film?

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  17. Samo ja

    A strumpfovi i Gargamel, to mi je bilo dobro, pogotovo macak Azriel. Ufaticu ja vas pa bi kova svakakve planove. Pa kad bi uvatija kojeg ili par njih ostali bi isli u oslobodilacku akciju. Non stop neke fore. A mrgud mi je bija jak, mrzim ovo, mrzim ono, mrzim sve. A strumfeta pljunuta Merlin Monro. Pa ptica trkacica. Kmi, kmi. A jadan vuk uvik najebe. Cuja sam pricu iz vise izvora da je neki bogatas platija debelu svotu da je vuk uvati, naguzi i nakon torture mucenja ispeka na razanj ka janjetinu. Pa se navodno od tada ne proizvodi. Sad neznam koliko u tome ima istine ali cinjenica je da je jadni vuk uvik najeba. Pa one dvi zabe i Bruce Lee japanska buba, mislim da je bila pcela s cvikama, aca je bila uzvicica dok je tamanila sve oko sebe. Cak je i muzjak u pitanju sta se tice pcele ili bumbara. A crtic Zmijoljupci je isto bija jak samo tako. A Smuk i Salaso su znali bacve ruma popit dok bi ih kapetan Miki revno spasava od razjarene rulje pa katkad i od citavog grada. Sicam se kad su onako pjani jednom obisili magare za rep uz cili niz ostalih pizdarija sta nebi palo na pamet normalnom coviku da se pitam dal je pisac i crtac stripa bija alkos ludak. A Miki se uvik vraca svojoj dragoj a da je u svim romanima nijednom nije poljubija-nenormalno. Pija je samo mliko. Jebeni debil. A pas Tuzna sova, olinjala bestija, za riknit. Meni osobno Dilan Dog je bija zakon. I Mister Noo. A za nasmijat se Alan Ford. Zagor je bija klasik. A Blek nabildana seljacina. A sicas li se matineja u Lava? Uvik neke tuce i dokazivanja. 25 god je proslo od tada. Kako vrime leti a godine prolaze a neke stvari ko da su bile jucer koliko su mi se duboko urezale u sjecanje. Nemogu a da ne komentiram, nostalgicna i lipa vrimena. Jos da smo se mirno razisli kad se raspala yuga bilo bi bolje bez rata. Jebeni Slobo i politika. Al tako je moralo bit i bilo je, jbg. Aj bok. Pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  18. amidala

    Krašev „Diska”, hvala na ovome, imam par sličica, a nisam znala odakle su
    Divan test, što se tiče reklama iz 80ih, redovito ih prikazujem osmašima kada obrađujemo nastavnu jedinicu “Druga Jugoslavija” i uvijek čujem isto: “Ajme, kako su prije reklame bile super!”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  19. jokke

    A di je BRANKO KOCKICA, i jutarnji obrazovni program, sa opstankom, i nedjeljni zabavnik, pa filmski maratoni koji bi se čekali za nove godine , a mi iz RUŽE (Marina Getaldića), sa igrama bižanje samo po bilom, pa krađe blažujki za stolni tenis ,pa logori , prvi skejtovi, klizanje niz ružu u gajbama za mliko, pa za Božić “SLOMIT RUŽU” na motoru i vatanje od policije, tuče između ulica nakon WARIORSA (film) i koturaljka ka iz tog filma, pa kad je bilo dosadno i sa ženskima igara ka olimpijade, crne marice, kukala, grupa traži grupu sa onim bilim kredama.
    A onda su (ja sam 72 g.) počeli i izlasci u STOPA (legendarni koncerti AZRE ,PSIHOMODO POPA, PRLjAVACA) , MILDE SORTEA, di se znalo ko odakle dolazi i ko smi doć (ostatak od bivših FRONTI), a i 6 ludih Splitskih noćiju.
    i da zaboravija sam 82 sladoled NARANJITO koji je bija popularan do bola za SP.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • Bubasan

      Nedjeljni zabavnik je daleko najbolji dječiji program na svijetu. Nije mi nikako jasno da neko to samo ne iskopira i sada emitira.
      I Muzički tobogan isto. Dječiji program danas i ne postoji. Moj mali samo gleda crtiće a kad smo nekoliko puta bili u Sarajevu obožavao je gledati nedjeljni zabavnik.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
    • TheMladichi

      Svaka cast na memoriji prijatelju! Sve ce to biti opisano u sljedecim nastavcima..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
    • amidala

      Iako je Branko Kockica izvan svake konkurencije, spomenula bih još i Šta bi bilo kad bi bilo, tj. poštar Aca

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • TheMladichi

        A “Kolarić Panić”, “Čik pogodi ko sam”.. ? 🙂

        VN:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
      • Bubasan

        Jokke i ostali oko tog godišta se možda sjećaju i emisije Neven. I Poketarac je bio dobar naročito uvodna pjesma is Laboratorije zvuka.
        Najluđa dječija emisija (meni uopće i nije bila za djecu) je Niko kao ja. Totalna psihodelija, što i ne čudi kad je uvodna pjesma od Šarlo Akrobate

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +1 (od 1 glas)
        Odgovori
        • pazarić

          Muzički tobogan br. 1,onda je bila ona sf serija kapetan grom,pa djećak iz svemira sa nekim pasom,mislim da se zva benji,pa onda neka serija sa nekim okruglim robotima i nekon negativkom zvala se zelda,misli da ce veteran se sitit toga,a poštar aca je uvik ka govoria ŠBB-KBB,sta bi bilo kad bi bilo,jebate led a kad je došla kabelska sa stranim crtićima,emisija fun factory 4sata crtića

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
          • amidala

            Program za dicu i mlade je bia toliko kvalitetan i raznolik da bi se samo o njemu mogla napisat knjiga.

            VA:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: 0 (od 0 glasova)
  20. ZoX Mostar

    Zaboravio si Slavka Štimca i legendarnu “..apa tapa ,tipi ripi pljuni pa zalipi…..”

    a definitivno najstrašniji film Yu kinematografije mi je bio Variola Vera, ako si gledao , ima neku jezovitu atmosferu da se i sada sjetim brrr.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • pazarić

      Sinoć bia na klasik.tv,ka dite ga nisan moga gledat a sad lipa uspomena na tp doba

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  21. slucajni prolaznik

    Svaka čast za ovaj tekst. Iako sam nekoliko godina mlađi pamtim neke od navedenih crtića. Bajum, Bajum je zapravo talijanski crtić pravog imena La Linea. Cipelići, Blufonci još su neki od crtića malo mlađih generacija. I jedan isto odličan Mio-Mao s ona dva glinena mačka u glavnoj ulozi. Velika je šteta što je puno tih crtića doživjelo svoja remake izdanja kao recimo Tom & Jerry kao klinci, Lolek i Bolek u verziji Pat i Mat ako se ne varam, neki dan naletim na kojota i pticu trkačicu u 3D kompjuterskoj verziji na nekoj od dječijih programa, isto tako i vatrogasac Sam kompjuteriziran. Doma još imam kazete na koje je stari morao snimati sve epizode Letećih medvjedića. Kao klinac bio sam zaljubljenik u glazbu, a pošto sam odrastao u predgrađu Zagreba rijetki su bili dani kada bi se sa starcima zaputio u grad i imao prilike kupiti neke original kazete najmilijih mi izvođača (doduše nisu mi roditelji to mogli ni priuštiti), tako da sam dane provodio ispred već tada starog sivog kazetofona naštimanog na stojedinicu, u radiju prazna kazeta, pritisnuti REC i PAUSE pa kad počne neka poznata, dobra stvar, pritisak na tipku PAUSE i pjesma bi se snimila na kazetu. Samo je bio problem što bi u tom trenutku trebala vladati apsolutna tišina u kući jer u protivnom kazetofon je, uz glazbu, snimao i zvukove koje su dopirali iz njegove blizine 😀

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Svaka čast na tekstu. A onaj osjecaj kada ti radijski voditelj upadne u pola pjesme.. 🙂

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 2 glasova)
      Odgovori
      • slucajni prolaznik

        Uf to je bilo za kosu si počupat, rijetki petki su bili kada bi uhvatio cijelu pjesmu, bez upadica u sredini pjesme, bez upadica na samom kraju pjesme ili bez preduge najave dok intro već lagano svira u pozadini 🙂

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
        • pazarić

          A tek snimanje sa kazića na kazić,udaljeni jedan od drugog 20 centi,onda u pola pisme baba otvori vrata od sobe i kaže,Ajde jest gotova je juva,neopisiv osjećaj,ma svi teksovi su ludilo a ima i komentara koji također ne zaostaju za autorom niti malo,pozdrav iz splita

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: +2 (od 4 glasova)
          Odgovori
          • slucajni prolaznik

            hahahaha… a kad sam dobio prvi walkman služio mi je ujedno i kao sredstvo učenja. Pošto živim u omanjem stanu sobu sam dijelio sa sestrom pa nije bilo učenja do kasno jer ometaš sestru jelte. Onda bi ja tokom dana čitao knjigu na glas i snimao se na kazić. Onda lijepo navečer kad se svijetla ugase slušalice od walkmana u uši i štrebaj 😀 Vama je po ljetu bilo super, imali ste more, a mi smo se kontinentalci jadni snalazili. Susjed je imao jako lijep vrt s visokim paradajzima koji su nas taman zaklinjali od znatiželjnih pogleda s ceste. Onda bi mi iskopali rupe dubine jedno pola metra i promjera metar među tim paradajzima, napunili ih vodom i uživancija. To su bile takozvane “Blatnjače”. Samo ime govori kako bi izgledali kada bi došli doma mami na oči 😀 To je bila i svojevrsna tjelovježba, trebalo je napuniti te rupe vodom. Zemlja suha, upijala prvih 10 kanti ko spužva, onda tek nakon 30,40 kante se vidio mali pomak 😀

            VA:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: +2 (od 2 glasova)
  22. slucajni prolaznik

    Uf sad sam se sjetio i zaluđenosti He manom… Moj prvi susjed (tri godine stariji), živio je, za tadašnje vrijeme, u dobrostojećoj obitelji. Imao je masu igrački moderne proizvodnje (ja sam se uvijek igrao drvenim igračkama i figuricama jer je mama radila u tvornici namještaja 🙂 ). Jednom prilikom organizirao je rasprodaju svojih igrački i to nam je svima bila prilika nabaviti super igračku po nešto povoljnijim cijenama (nama povoljnijim, jer nismo znali koliko koštaju nove 😀 ). Nikada neću zaboraviti suze kada sam doma donio He mana i njegovog tigra, a mama mi nije htjela dati Rudara (novčanica od 20 000 dinara) kako bi ga mogao zadržati. Pa eto ako netko možda ima, ili zna nekoga da dan-danas ima tu igračku neka se javi, rado bi ju otkupio i ispunio si dječački san 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • pazarić

      Mislim da imam tigra,dajem ti ga gratis samo da ga iskopam iz podruma,straško-borbeni mačak

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
      • slucajni prolaznik

        Još ću ja za svaki slučaj pitati susjeda dali ga on još uvijek ima, doduše nedavno je dobio sina ali današnja djeca se ne pale na te igračke 🙂

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
  23. slucajni prolaznik

    Čitajući ovaj portal uvijek me uhvati neka inspiracija za pisanjem, hvala ti Juka na tome, skratio si mi sate i sate provedene u noćnim smjenama 🙂 Još ću malo udavit popularnim igrama s mog tada predgrađa, a danas kvarta… Vrlo popularna igra je bila “Grabar”. Jedan stoji unutra u toj grabi, a ostatak igrača ju preskakuje, cilj igre je da taj koji je u grabi uhvati nekog od preskakivača, nakon čega taj ulovljeni staje u grabu i tako do iznemoglosti. Po život opasna igra bila je pretrčavanje ceste ispred jurećih automobila 😀 Pobjednik je onaj koji pretrči cestu a kojem je automobil bio najbliži. Sam Bog nas je čuvao da nitko nije nastradao prilikom te igre. I nama je neizbježno bilo ratovanje puškama od dasaka, s gumicom i štipaljkom na kraju. Samo što je nama municija bila kukuruz. Predobri su ti tekstovi Juka, samo tako nastavi, a i neki pojedinci koji komentiraju ne zaostaju puno za tobom!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  24. S.Č

    Meni su Turtlesi bili zakon…A zivotinjsko prvo koje san skupija znan da mi je falija broj 49 bila je riba, i nikako je dobit, ali jednog jutra neko bacija album kraj kontenjera i u njemu zalipljeno moza deset slija i 49ka….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  25. ---

    minerva-minerva

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 1 od 212»

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output