Odlomci iz petog dijela knjige, naslova “Veliši”

Ulazak u pubertet i prve seksualne maštarije u školskim klupama, nastavnici i bezbrižno doba igre i dišpeta u kvartu Bol u Splitu

1
Te jeseni 1987. g. su se dogodile velike promjene u mom životu. Naime, službeno smo postali tinejdžeri, a dobivanjem učitelja/drugova za svaki predmet posebno i „veliši“, što bi značilo da smo se transformirali iz tlačenika u tlačitelje.

Preciznije, to je vrijedilo samo za mušku populaciju, dok su se ženske promjenice manifestirale jedino prelaskom sa spomenara na leksikon, tj. sa one bilježnice iscrtane srcima i kmecavim porukama ispod presavijenih uglova, na bilježnicu sa desecima pitanja od običnih;
– Kako se zoveš? – do nezaobilaznih intimnih, npr;
– Imaš li simpatiju? – koja su zapravo i bila cilj toga ispitivanja.

Iako smo ih mi muškići ispunjavali ono mangupski (npr. pitanje: boja očiju tvoje simpatije? – odgovor: „ljubičasta na točkice), zapravo su i nas jako zanimali ti leksikoni, a najviše da saznamo dali smo interesantni nekoj curici.

Tih godina je u nama buknuo plamen seksualnosti, gotovo svi smo između sebe diskutirali o prvim iskustvima masturbacije i htjeli saznat mnogo više, ali nismo imali odakle.

Internet nije postojao, starcima je ta tema bila taboo, od drugarice bi na to pitanje mogao dobit samo pešćurinu, pa su nam je ostalo samo da se informiramo iz školskog časopisa „Modra lasta“, koju bi odmah prelistali do rubrike „Lastanova pošta“, gdje bi dobivali idiotske odgovore na još idiotskija pitanja čitatelja, tipa;
– Dragi Lastane, dali mogu zatrudnjeti ako me dečko dirao preko hlača?
Bili smo prepušteni sami sebi u otkrivanju novih seksualnih vidika iz dana u dan.

Nama muškićima je najveći fetiš bila razrednica Bojanićka, sićušna crnka tridesetih godina, sa izrazito velikim guzama, koje su se isticale u onoj suknji od grubog štofa. Blebetala bi beskrajno dugo o nekakvim jednadžbama, a mi smo bili samo skoncentrirani na one njene bujne grudi u svilenoj košuljici, raskopčanoj taman do granice za maštanje, tako da je taj rajski prizor trebalo samo dobro memorirati u glavi.

Vodila nas je na naš prvi izlet u životu na Brač, gdje smo naučili značenje riječi svojstveno samo za Split – „škuribanda“ i „ćiribimbaš“.
Prva riječ je označavala skrovito mjesto na plaži gdje su se kupali nudisti, a druga nas, koji smo iz grmlja naizmjenično uživali u prizorima runjavih trokutića, kroz moj dalekozor koji sam kupio u Poljaka, koji su u to vrijeme pri dolasku na naše more prodavali tehniku, ne bi li ostali koji dan duže.

Koje li ironije, baš nas je jedan Poljak uhvatio u drskosti gledanja njegove mlade žene, pa nam je preostalo samo spašavati živu glavu, bježući od te dlakave nemani kroz šikaru. Smijao sam se i na samu pomisao da mi je možda baš on prodao taj dalekozor.

Učitelji su bili svaki priča za sebe. Gamulin iz tjelesnog, sa onim jednim jedinim pramenom kose omotanim oko ćele, je bio vječna tema pritužbi roditelja, što zbog strogosti, što zbog sklonosti tepanja djevojčicama.

Cecić iz tehničkog je imao 21 prst i jedno oko, tj. jedno oko nije imao, a iz malog prsta na ruci su mu izrasla dva.

Kolumbićka iz povijesti je bila zadužena za političke govore tipa
– Ništa nas ne smije iznenaditi! – pogotovo nakon incidenta kad je te godine Albanac Aziz u Paračinu, tijekom služenja JNA, ubio šest vojnika srpske nacionalnosti.
A poznata je i njena poduzetna strana, kada nam je svima uvalila komplete, u to vrijeme u svakom domaćinstvu sveprisutnih, enciklopedija „Svijet oko nas“ i „1000 zašto i tisuću zato“.

Imali smo i mr. Grgića, nastavnika engleskog, a uz to visokotlakaša, ćiraša i osobu nitroglicerinskih živaca, od kojeg si morao bježati kada bi mu lice poprimilo boju japanskog sunca.

Meni je Bilopavlović bio najdraži nastavnik, jer sam se zaljubio u prirodoslovlje zbog njegovih nadahnutih priča, kao i onog nezaboravnog kabineta sa prepariranim životinjama, terarijima, fosilima i svim onim fetusima i dijelovima ljudskih tijela u alkoholu.
Toliko me je zaslijepio tom naukom da sam sljedećih godina nabavio na desetke prirodoslovnih knjiga, iz kojih sam naučio latinske nazive velikog broja životinja, koje sam sakupljao, konzervirao, pa neke čak i samostalno preparirao, maštareći kako ću jednog dana postati veliki zoolog i istraživač.


Ali za to zvanje je trebalo učiti, a ja sam, budimo iskreni, bio užasan đak.
Više sam volio družiti se sa Strikanom i Antoninijem, beskrajno se šetati i raditi psine.
Vrhunski smo izrađivali praćke od oleandrove rašlje i „mantil buvela“ (ona narančasta guma iz nogometne lopte, op.a.), ali kad sam ukrao u dječjem dispanzeru onu pravu gumu za vadit krv, e onda smo dobili opako oružje.

Znao sam navečer u sobi ugasit svjetlo, vadit iz kese franje ili ono oblo, morsko kamenje i gađat u trideset metara udaljenu zgradu. Pogodio bi gdje bi god zamislio, bilo prozor ili balkon.

Jednom, poprilično nervoznom čovjeku sam dobro zatresao balkonske roletne. Izletio je kao luđak na balkon i počeo nešto nabrajati. Odapnem drugi kamen takvom silinom da je ona željezna ograda, metar od njega, zaiskrila od udarca.
Čovjek se dohvati neke lampe i počne svijetliti po dvoru urlajući;
Jeba ti Bog mater, isiču te ko janje kad te…“
Umjetnički izričaj mu prekine buka tri kvadrata stakla, koje mu se iznenada stropošta iza leđa.
Vani se dugo u noć čulo samo neko “AUAAARGH…” nadljudsko arlaukanje, a sjećam se da je majka iz susjedne sobe komentirala;
Bože moj, kako se čovik napija, užas!

Strašno smo bili precizni sa tim praćkama, bez problema bi neprimjetno, u hodu i bez gledanja, znali okomito odapeti hitac u žarulju ulične svjetiljke i razbiti je, a da nitko od ljudi pored nas ne shvati da smo mi ti zlikovci.

Iako sam puno štete napravio ljudima, životinje nikad nisam ubijao, za razliku od Strike, koji je krišom od mene uživao u lovu na gušterice.
Iako „štrolok“ (oči na iks, op.a.), bio je nepogrešiv u preciznosti na 5-10 metara, tako da bi u jedno popodne ulovio na desetke tih jadnih bića.
Ne, nije Striko ubijao guštere (barem je tako mislio), već ih je lovio onako, da ih može držati u kući kao ljubimce, ali nikako jadan nije shvaćao da se koristi pogrešnom metodom, pa bi se čudio zašto i onaj, svaki deseti, koji bi preživio, ne bi bio baš najboljeg zdravlja.
A kako bi i bio, kada bi mu silina udarca slomila kičmu, pa sam mu bijesan savjetovao lov rukom ili konopcem.
Ali ne, Striko bi bio zadovoljan i očaran svojim novim kućnim ljubimicom, čiju je nepokretnost prepisivao svojim dreserskim sposobnostima.

Tako smo jednom, iza zgrade „Lavčevića“, igrali jako važan turnir u uličnom nogometu protiv susjedne ulice.
Kako smo u to finale ušli hendikepirani, bez golmana, nezainteresirani Striko je, protiv svoje volje i nagovoren šakama u leđa, stao na crtu između dva kamena, čisto da barem svojom pojavom ometa protivnički napad.

Ko jučer se sjećam, koliko god su lopte punile Strikinu nebranjenu branku, toliko je naš napad bio dobar, tako da je u zadnjoj minuti rezultat bio 8:8.
U jednom trenutku debeli Matić gubi loptu, kreće brzi protunapad, a sve naše nade se ulijevaju u mogućnost da lopta ipak slučajno pogodi u Striku i…neko zaurla;
– 9:8! – Šok i nevjerica! Branka prazna, a njega nema.
Tada ustanovimo da se magarac makao sa branke jer je vidio nekog velikog guštera na zidu. Taman je isplažena jezika odapinjao praćku, nesvjestan opasnosti, kada se začulo;
Drž ga, drž ga!! – Pa se dao u bijeg od dvadeset pari cipelica koje su jurile za njim, i ne sluteći što je skrivio.

Spas je tražio u Parku, a našao još veće nevolje. Na klupi su bili „Blizanci“, tj. braća Perković, kvartovske bitange koje su prednjačile u maltretiranju slabijih, njihov priglupi kompanjon Čuske i još par poslušnika, svi dugih kosa.

Kako su taman zamotali joint, mlađem „Blizniju“ oči đavolski zasvijetle.
Dođi glupane vamo! – Viknu.
Jadni Striko dođe, a Blizanac mu ugura joint u usta i zapovijedi;
– Slušaj idiote, ima da ga iz tri puta popušiš cilog. Gospe mi Sinjske, ispustiš li dim ijedan put više, dobit ćeš ovon šakon u ćelo!

A na srednjem prstu te šake ogromni prsten sa mrtvačkom glavom. Jadni Striko je vukao dimove trave do zelenila lica, praćen nenormalnim hijenskim osmijesima sa klupe i urlanjem;
-Vuči…zadrži..ne puštaj…

A onda su se još pola sata zabavljali sa napušenim Strikom u disciplini tko će dalje odbaciti kamenčić, koristeći njegov nevjerovano elastični nos.
Iako istraumatiziran, Striko se od tog dana mogao pohvaliti da je „službeno“ postao prvi u ekipi koji je „zapalija“, i to sa nepunih 11 godina.

Šalu na stranu, to su bili dani kada bi se slično sranje dogodilo bilo kome od nas da smo, umjesto Strike, zalutali u taj stravični i mračni Park.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.5/10 (28 glasova ukupno)

36 komentara na “Odlomci iz petog dijela knjige, naslova “Veliši””

  1. lezilad

    hehehe…tih godina u nama je buknuo plamen sexualnosti…VRH!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. šjor pere

    Sinko prvo sta napracin cin otvorin oci krenen citat mladice…:)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Drago mi cut. Samo, nazalost, sam ih pisem i nemoguce mi je, uz sve obaveze, svaki dan novo napisati.

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  3. veteran

    ispravak netocnog navoda. cecic je ima oko u sorbulu, a 11 prstiju je ima milic iz fizike. ostalo je sve ok

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. speed

    Isicute ko janje kad te uvatim,hahaha…..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  5. speed

    To je bija zivot i djetinjstvo,a ne ovo danas,odaju ulicom ko jebeni zombiji,neznas jel se rodija retardiran ili je drogiran… A mater mu se fali kako je dobar momak…..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 5 glasova)
    Odgovori
  6. veteran

    a je li ti znas katolik da je kolumbicka bila prvo uciteljica od 1-4 razreda? a najseksi uciteljica je bila ona fadija nisiteo iz muzike.samo, meni se pari da san stariji od tebe 10-12 godin, pa se bice i prominilo sta. je li jos stoji tamo debeli sime, konobar, jedan od glavnih junaka smojinih storija?i u mladiche bi moga stavit i juru zokovica, legendu ulice sedandesetih godina.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. ćoravi susid

    nisi spomenija legendu pokojnog BEPA,on je zaslužija dvi tri riči

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Irud

    Evo tek se vratio s posla sav zivcan i umoran i ovo mi izvuće sav dan na pozitivno… A jesi ljudina, svaka čast

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. joke1311

    sad si me sitija u biti taj spomenar koji spomiješ na početku je u biti bija preteča Fejsa :)))) u njenu su se pisale pizdarije ka danas na fejsu … ponavljam se,al nebitno
    Ti si novi Smoje

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Tako je. A svi su te spomenare imali.
      TheMladichi su nastali kao rijetko koji pravac bez uzora, ali svakako mi godi uspoređivanje sa tim vrsnim crnohumornim kronicarom.

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  10. veteran

    e bepo! zvani tigar(po lipilu).ima jos matrijala tu za lipu pricu…..dalton,gula, zeton, svabo, njoko (od starijih),pa onda salama, njunjo i sestra mu ( dosla u treci razred i piturala oci temperama)……..ima toga…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. veteran

    za ovo staklo i teracu…..to si sto posto opalija u staroga romca.ima je dva sina, juru i legendarnoga andriju zvanoga kljova.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Nisam njemu. A znas li za čistaćicu Anku, kojoj bi vikali – Šperpločo! – pa bi nas vatala po dvoru i čupala se za kosu? 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  12. veteran

    ta bice dosla posli mojih zemana.ja san vec navigat poceja 82 -ge.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. Slavonac

    Šta reči vrh vrhova pozdrav katoliku iz Đakova

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Slavonac

    Kažu neki da Hrvati nemaju smisla za humor ma pogledajte Dalmatince i čitajte priče od Katolika ja umirem od smijeha koja su to lijepa opisna imena odnosno nadimci kad ga čuješ sve ti je jasno ljudi kao Katolik i njegova ekipa a i mnogi drugi trebali bi imati svoje emisije na HTV i na drugim televizijama to bi bio vrh zajebancije i smijeha

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  15. Slavonac

    Zamisli razgovor Katolika i Vice ludilo brale

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. sumpornavoda

    majka iz susjedne sobe komentirala;
    – Bože moj, kako se čovik napija, užas!

    hehehehe, od srca me ovo nasmijalo – to je to!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  17. Charlie

    Juka, imaš odličan osječaj za istaknit detalje koje bi puno “pisaca” priskočilo, to i tvoj dar pisanja čini ove tekstove nezaobilaznom lektirom.
    Samo nastavi

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  18. totalna steta

    to su te najlipse godine odrastanja i prvih iskustva..kao da citam o svojoj skoli i pizdarijama..nama je te godine diglo spomenik titu u zrak pa je cila skola bila nabrijana…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  19. bubble boy

    čudo kako me ovo vratilo u školske dane, nostalgija puca skroz kad ovo čitam. Ja sam iša u školu Bruno Ivanović, sadašnja Lučac i sićam se da svih fajtova sa Bačama. Batinama koje bi popija od starijih i to je bilo najnormalnije. Marendu bi pojeli u razredu jer smo znali da će nam je ukrast ako je iznesemo vani.
    Onda kako je iza škole bija red starije ekipe koja se gongala a kasnije bola nažalost….
    Sićam se točno kako su neki stariji iz škole najebali u Parku i to je misto uvik bilo znano ka zajebano za proć kroz njega….
    Katoliče svaka čast, imaš mota za pisanje i gotovo….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  20. Carolus Magnus

    hahahaha,ovo me podsjetilo na moje ditinjstvo u varošu,,pračka je bila obavezna,a onaj ko je ima zračnu pušku bija je kralj.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  21. abatenoj

    Kad su pracke bile u djiru, svaka 10-ta ulicna svica bi radila

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  22. nitko poseban

    lipi pozdrav.evo naletia sam na ovi sajt prije dva dana i moram ti se zahvalit sta si mi ulipsa zivot prisjecanjem na lipo djetinjstvo.ja sam inace 75 godiste i zivia sam u ulici slobode do svoje 16g a onda se odselia na Spinut.Vidim da smo imali iste profesore a Bojanicku sanjam i dan danas.Tia bi te pitat jesi li pod”debeli Matic” mislia na Hrvoja.Bia mi je najbolji prijatelj ali vec vise od 15g.nisam cua nista o njemu niti znam di je,pa ako imas koju informaciju bia bih ti zahvalan.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Je. Hrvoje. Ni ja isto. Znam samo da se ozenio i odselio..davno..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • nitko poseban

        hvala na odgovoru.steta bia sam se ponada.ako slucajno cujes koju informaciju bia bi zahvalan.godinama ga trazim po faceu i svagdi ali nista.ja nisam bas u kontaktu s ekipom iz starog kvarta pa cu tesko nesto doznat.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output