Odlomci iz petog dijela knjige, naslova “Veliši” (drugi dio)

“Ne, oni nisu bili redikuli. Dapače, redikuli su bili oni koji su ih držali za to. Posebno snobovi i malograđani, koji nisu mogli podnijeti da su oni duhovitiji i, zapravo, puno inteligentniji od njih, jer im nisu mogli parirati ni duhovitošću ni brzinom reakcije u stvarnoj, životnoj situaciji.”

central-2

 

Nama je Split bio centar svijeta. Druge gradove bivše Jugoslavije smo doživljavali kao seljačke i strane, pa čak i Zagreb, koji je za nas bio provincija, iako je tada imao blizu milijun stanovnika i Matiju Gašpara, te godine rođenog, petmilijarditog stanovnika planete.

Nije imao ono što i Split. Taj miris, te boje grada, sunce, vonj mora u zraku i, najbitnije, te posebne ljude.

Često primitivne i nagle, a opet tako tople, koje si mogao sresti uvijek i po više puta na dan, iako ni Split nije sa svojih 150 000 ljudi bio malen. To je ta moć Splita, znati svakoga i biti poznat svima, u cijeloj toj paleti neobičnih likova. A grad ih je bio prepun.

Posebno smo cijenili osebujne ličnosti, koje se u drugim gradovima nazivalo pogrdnim riječima, ali ne i u Splitu. Oni su za nas bili Oriđinali ili Redikuli, osobe kojima se divilo a ne podcjenjivalo. Ne znam dali je tome razlog mediteranska klima ili jednostavno gen, ali Split je bio rasadnik takvih likova.

U jakoj konkurenciji je ipak kralj za sva vremena Mirko Perić, kojeg su ama baš svi Splićani poznavali kao Pajdu.

Ne, on nije bio redikul. Dapače, redikuli su bili oni koji su ga držali za to. Posebno snobovi i malograđani, koji nisu mogli podnijeti da je on duhovitiji i, zapravo, puno inteligentniji od njih, jer nisu mu mogli parirati ni duhovitošću ni brzinom reakcije u stvarnoj, životnoj situaciji.

Ovaj mršavi i visoki gospodin, po zanimanju mehaničar, a u slobodno vrijeme zajebant i konstruktor bezbrojnih kareta po Smiljanićevoj ulici, se sprdao s gradom, a ne grad s njim. Njegovo je bilo samo da popije malo, ponekad i više, a nastavak je antologija u tisuću istinitih priča iz pravih životnih situacija.

Bio je omiljen u gradu i znalo se kad on dolazi da je cirkus i smijeh do suza zagarantiran. Jedan od rijetkih kojem se dopuštalo da kaže ono što obični smrtnik nije smio, pa čak i o politici tog, škakljivog doba.

Nikad neće pasti u zaborav njegove antologijske izjave, kao kad je milicajca pitao;

Di vodiš to tele? – a ovaj mu odgovorio;

– Nije to burazeru tele nego pas! – a Pajdo kao iz topa;

– Pa ne pitam tebe nego pasa.

Volio se on sprdati s organima reda, bez obzira na to što je zbog toga znao dobiti  i „odgojnom palicom“ preko rebara, ali vrijedilo je. Čak i skakanja u more u bijegu od njih i dobacivanja s pučine;

– Moš’ mi puvat u guzicu, sad sam u nadležnosti lučke uprave! – ili kupovine parkirne karte kada bi mu „organ“ rekao da ne može spavati na parkingu.

Posebno je bio inspiriran pred masom ljudi, pa je jednom pijan galamio u kinu, a netko mu dobacio:

– Pajdo jedi govna! – a naš šaljivdžija mu ekspresno odgovorio;

– Dođi da te pojedem.

Ili kad je na sred rive gledao u nešto skriveno u ruci, sve dok se oko njega skupio veliki broj znatiželjnika. Tada je samo rekao;

– Vidio sam puno dlaka oko pizde, ali ovoliko pizdi oko jedne dlake nikad! – i ležerno otišao.

Slično kao i kad je vikao;

IZAĐI, IZAĐIII… –  pa prdnuo i šokiranoj publici se nasmiješio s objašnjenjem;

Izašao je.

Samo su njegove scene iz autobusa dovoljan materijal za ovu knjigu, a ja ću ih spomenut još samo dvije i time završiti priču o ovom geniju.

Dolazi Pajdo do vozača Prometovog autobusa i upita ga;

– Mate, bogati, bili moga kod tebe ostaviti dva kila pečenog i dvi litre vina? – a Mate se silno obraduje neočekivanom poklonu, pa zadovoljno potvrdi:

– Kako ne Pajdo moj, samo ostavi! – nakon čega ovaj obilato povrati u ćošku kod vrata i izađe na sljedećoj stanici.

Putnici su bili toliko zgroženi prizorom, da su i sami povratili, ali najveće zgražanje je postigao kada je, mrtav pijan, ušao autobus pun udovica kod groblja Lovrinac i rekao;

– S live strane su kurve, a s desne budale! – na što se jedna dama uvrijedi i ukori ga:

– Kako te nije sram magarče jedan? Ja nikad nisam pogledala drugog, a kamo li privarila muža!

– Onda priđi na drugu stranu! – Zaključi Pajdo i od srca se nasmije.

Ali kao što rekoh, nije on bio jedini.

Do kraja osamdesetih veselilo nas je i uvijek „upicanjeni“ (splitski izraz za „ušminkani“, op.a.) Vinko Jadrijević, poznatiji kao Doktor Picara, koji je bio humorističan i, ponekad, ekstreman u postupcima, kao kad je u ratno vrijeme skočio s krova kupališta Bačvice na glavu u metar, metar i pol dubine, na opće oduševljenje djevojaka, pa ga je išao kopirati talijanski oficir, koji se u tom pokušaju polomio, a Picara poslije rata zatražio da mu se taj dan prizna kao sudjelovanje u Narodnooslobodilačkoj borbi.

Zalazio je u kultni kafić „Gaga“, isto kao i splitska, jeli, „dama noći“ Marija Bačić alias Mare Žebon, nakon „posla“ u Đardinu, pa bi se nerijetko vodili razgovori tipa;

Doktore moj, pomozite mi. – Rekla bi Mare Picari.

– A ća je Mare, oli te bili šta? – Upitao bi je začuđeno “dotur”.

A od sinoć se nisan jebala, pa mi je teško. – odgovorila bi uvijek isto, a Picara bi je kavalirski počastio pićem, kao i ostatak kafića, čiji račun bi na kraju uvijek gazda platio.

Znalo se i gdje se kojeg može naći.

Znam da se na peristilu uvijek moglo sresti onog opakog Milu Kauboja, obučenog u crno, s čizmama, brkovima i suhim licem u stilu Clint Eastwooda.

Nisam nikad saznao kako se točno zove niti sam znao što tu radi, pretpostavljao sam da šverca robu ili petarde, ali samo znam da bih ga se na smrt preplašio kad bi ga onako opakog vidio.

Samo mu je još Colt za pojasom nedostajao pa da dojam kauboja iz pakla bude potpun.

Kolportera Antu, s onim prodornim glasom i smiješnim, pepeljarsko debelim naočalama, si mogao kroz jutro sresti na velikom pazaru ili autobusnom kolodvoru, gdje bi gurao kolica puna novina.

Urlao je bombastične naslove iz tiska, a ljudi su se gurali tko će ih prvi kupiti, kao u stilu;

Kupimo u našeg Ante, pomozimo sirotinji.

Poslije se saznalo da je Ante, na račun tih novina, sagradio u Imotskom kuću, veću nego je itko od tih „sažaljevatelja“ vidio, a kamo li imao.

Krleža, poznatiji kao Čičko, je u Marmontovoj, zastajkujući i s rukom u zraku, recitirao pjesme omiljenog književnika, na kojeg je čak i podsjećao stilom odijevanja, dok su, istovremeno, najpoznatiji par gradskih Cigana, Sofija i Tarzan, žicali novce od stola do stola na rivi, sve do Dioklecijanovih podruma, gdje je Debeljuškasti Makedonac Papec prodavao, nevjerojatno financijski neisplative, špigete (vezice, op.a.).

Sjećam se da bi kod njega ponekad kupili one kožne, koje bi vezali oko zapešća.

Pjaca je bila rezervirana za Amerikanca, povratnika iz dijaspore, koji je s vremenom „pukao“ te glumio teksaškog gospodina u bijelom odijelu i s crno-bijelim cipelama za golf.

Zaustavljao bi se svako par metara i odzdravljao „prijateljima“, bolje rečeno zajebantima, koji su samo htjeli da progovori nešto u stilu;

– Pozdravljam vas my friend. – uz obavezan naklon i skidanje kape.

Karuzo je izgledom i ponašanjem bio sasvim uobičajena osoba, osim što je umislio da je veliki operni pjevač, pa je pola grada sudjelovalo u složenoj prevari, kada se lažirala scena njegovog odlaska na turneju u Ameriku.

Doduše, nije se ukrcao u prekooceanski brod, niti je došao u Ameriku, mada je to u prvi trenutak mislio vidjevši lučke radnike, koji su specijalno za tu priliku lica obojali garbunom (ugljenom, op.a.) glumeći crnce u luci.

Koja, naravno, nije bila američka, već ona u splitskoj, sjevernoj luci. Ostalo je antologija.

Neka mi koji gospon redikul ne zamjeri ako sam ga izostavio, jer je zaista velika konkurencija.

Ja sam samo u svom kvartu imao dvojicu. Kockastog, koji je svaki dan užurbano, stotinu puta, šetao od početka do kraja ulice, pa natrag i vikao;

BABAROGAAAA!! – te Muta, gluhonijemog i simpatičnog susjeda s posebnim potrebama, koji je znao kredom na podu ispisati sve, ali baš sve, registracijske tablice grada i to unatrag.

Ma nisi mogao otići ni u kino a da ne vidiš kojega. Nakon što bi prošao obruč obaveznih švercera karata ispred kina „Central“, sljedeća barijera je bio Roje, osebujni cjepač karata, poznatiji kao ljubitelj mladih momčića.

Nitko nikad nije dokazao da taj nasmijani i tamnoputi čovječuljak peder, a još manje pedofil, ali je svejedno imao etiketu ljubitelja muških guza i ljudi su znali plašili svoju djecu s prijetnjom;

Jedi, nemoj da ti Roje dođe…

Njemu to nije niti malo smetalo, pa bi, nakon što se napunila dvorana, uzeo baterijsku lampu u ruke i krenuo na sljedeći zadatak. Sjedanje u zadnji red i gledanje dali tko puši. Cigare, naravno.

Ne trebam napominjati kako nitko pored njega nije htjeo sjediti i kako se iz donjih redova dimilo kao iz tvorničkih dimnjaka, pa bi ih Roje osvijetlio lampom i rekao;

– Alo borac, gasi to!

Ali to je bilo u Centrala, elitnom kinu, gdje su se prikazivali dobri filmovi, primjerice prvi dio Supermana ili neki od par tisuća Bruce Lee-ovih.

Već sto metara niže, kino Tesla je puštalo filmove lošije produkcije, čitaj porno filmove, i nije imalo Roju s lampom, pa je pušenje bilo sasvim legalno, kao i ispijanje alkohola, jedenje krupnije hrane poput cijele kokoši, a nerijetko bi se koji mladi par u zadnjem redu i…hm..jeli.

Sve u svemu, jedno ludo i neponovljivo vrijeme, a što je najzanimljivije, ono pravo je tek dolazi…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.9/10 (12 glasova ukupno)

15 komentara na “Odlomci iz petog dijela knjige, naslova “Veliši” (drugi dio)”

  1. tata

    VRH!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  2. defton

    http://factum.com.hr/hr/filmovi_i_autori/svi_filmovi/vanka_skvare. film koji moraš pogledat.svi su na jednom mistu.traje po ure isplati se.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. defton

    evo ga. isplati se vidit https://www.youtube.com/watch?v=3VpkCNu5hrI

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • deaf ton

      nema tona šinkooooooo 🙂

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
    • TheMladichi

      Pogleda sam. Nije loše, pohvale šta se neko pozabavija time, ali mislim da ih se moglo predstaviti na puno lipši način, možda ispričat drugačije. Ovako, pogotovo u konobi, imam osjećaj ko da se na odjelu psihijatrije snimalo. Ako razumiš šta želim reći..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  4. veteran

    imadu jos 2 filma na youtube ,ucinija ih je jure…. sotobraco i tri kvarta ure splitske garniture, nije lose,ima smija

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. Defton

    Slazem se.al nikad ih nisam vidija na jednom mistu.svak je ima neku svoju pricu i sad ih je spojilo.drago mi je da je kauboj isprica svoju pricu jer lik mi je bija vjecna enigma.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. Samo ja

    A moj Juka, kako si zaboravija uvrstit i spomenit covika koji je strancu proda Grgura ninskog, ka i sta je isto tako proda, tj, uvalija ljudima objekte koji nisu imali veze s njim vec je on, sada pokojni, rasprodava imovinu gradana i grada splita na zajebatski nacin. Pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. e

    na ovaj tekst sam se najviše nasmija 🙂 pajdo je kralj

    često sam u splitu, znam kako diše grad, osjećam ga… upoznat sam s puno vaših redikula, ali na broj stanovnika vrgorac jebeno prednjači pred svim mistima koje sam vidija. imali smo i mi svog roju (izgledom tebi sličan) šta je uvodija red u kinu, tomu je inače glavno oružje bila glava, ali ne jer je mislija s njom, nego jer je nas je s njom tuka sve. inače, kad bi se zapalija duvan, on bi lovija žar, a društvo bi se dodavalo u mraku. i tako je uvatija jednog mangupa i pita ga: ”oš ti pušit ili ćeš ić vani” – ”ja ću pušit”, reče mangup
    http://blog.vecernji.hr/bruno-jerkusic/2014/06/02/kronike-malog-vrgorca/ – evo par pričica sa sprovoda 🙂
    ž

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  8. Crew Bi

    Da li radi jos taj kultni lokal “Gaga” u koji sam zalazio sa pokojnim ujakom dok sam dolazio na ljetovanje u Split. Kakvo mjesto… Nisam citao mladice od bloga , nisam ni znao da site postoji. Pa evo zadnja 3 dana se budim i citam mladice satima. Stvara ovisnost. Pisi jos i jedva cekam knjigu . Poz iz Bihaca

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. Šala

    Ante bi vika udarne vijesti kupiš novinu a u njoj ništa jednu noć u splitu priko pazara stali na burek ja i prika ante laže da se desilo nešto prika kupi novinu u njoj ništa

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. Mrtvi

    Ove priče o Pajdi su cisti vicevi i urbana legenda ka i masu izmisljenih stvari u Splitu!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output