Odlomci iz osmog dijela knjige, naslova “Devedesete” (drugi dio)

I onda je krenulo. Ponos, bijes, radost, neizvjesnost, tuga… Svi ti osjećaji u jednom trenutku, pod jednim imenom. Devedesete.

1991.05-06.
Ja sam to ljeto dostigao 190 centimetara visine, ali kilogrami nikako nisu htjeli na mene. Sa samo 15 kilograma više od vreće cementa sam bio sličniji narkomanu nego budućem srednjoškolcu, pa ni ne čudi što me majka sa susjedama uhodila i brinula se dali imam kakve veze s drogom.

(Ovdje je izostavljen jedan intimni pasus kojeg ćete moći pročitati u knjizi, op.a.)

Uvijek smo u grupi izlazili vani. Ispod petero nikad, a na koncerte i duplo brojniji.

Jer, osim što je tako zabavnije, jako je i praktično, pogotovo kada se na koncertu Daleke obale – zbog djevojaka – zakačiš s opasnim Brđanima ili konkurentskim „Siročićima“, gdje je tuča neminovna. Dobra stara makljaža kao onda na koncertu Miše Kovača kada smo se dohvatili s Kmanom, a raskopčani brko s pozornice vikao;

– EJ.. MOMCI.. PRIKINITE! SVI SMO MI HRVATI! MA JEL’ ČUJETE VI??

Ukoliko bi se zakačili s ozbiljnijom ekipom, od koje je postojala opasnost da nas u većem broju napadnu i osvete se, tada bi se neko vrijeme povukli u našu ulicu poviše parka, gdje bi uživali u zaštiti starijih.

Ne baš puno starijih, ali tih dvije, tri ili četiri godine razlike je bilo toliko očito da smo s poštovanjem gledali tog Bepa, Slavu, Švabu, Muta, Zdenu, Sosu, Joku, Šolu, Ratu, Franu, Slobu, Boku, Mitu, Boru, Cigu i još dosta njih što su u tu ulicu dolazili ili su u njoj živjeli.

Poštovali smo ih u toj generacijskoj hijerarhiji i upijali njihove priče, a s posebnom pažnjom smo slušali dogodovštine s navijačkih gostovanja tipa Beograd ili Mostar.

To je bilo navečer, kada bi nas po grupama bilo i trideset, zbog čijeg smijeha i mutirajućih glasova susjedi nisu mogli spavati.

Po danu smo s njima igrali „balun“ ili basket na zemljanoj površini, ispod bora na kojeg je bila prikucana tabla s obručem. Ili bolje rečeno felgom od bicikle, koju je opasavala mreža od krumpira.

Međutim, kada bi došlo vrijeme odlaska na more, stariji bi posjedali na svoje motore, mahom „Koze“ ili „Zika“, a nama bi preostalo samo da ih ljubomorno ispratimo pogledom, okačimo ručnike oko vrata i upregnemo šlape do prve najbliže plaže. Bačvica.

Tu bi se po cijele valjali na suncu, igrajući picigin ili karte, pogotovo trešetu na „’ko manje“, pa bi gubitnik morao izvršavati specijalne, pa ponekad i pogibeljne zadatke.

Lako je bilo kada bi te dopalo udariti neku ženu po guzici i pobjeći, ali kada je zadatak bio pljusnuti ćelavog i krupnog stranca po glavi, tada se znalo trčati do kraja plaže, pa čak i plivati, ako je ovaj bio uporan.

Osim nestašluka, jako bitan razlog dolaska na more su bile i žene, ali kad ne bi bilo uspjeha – a uglavnom ga nije bilo – tada bi za kraj bili barem poduzetni.

Pa bi nerijetko „levat“ ostao bez novaca, naočala ili sata, a nekad bi kulminirale i najniže strasti, pa bi pojedinac ostao i bez robe ako je bila malo finija.

Sve što nama nije trebalo, moglo se prodati jednoj osebujnoj, pače kultnoj ekipi, koja se skupljala ispred fast fooda „Vitaminko“ na Mažuranićevom.

Bila je to stara garda, zajebana i u nekim četrdesetim godinama, skloni svemu što se kosi s deset zapovijedi i smrtnih grijeha, a predvodili su ih braća Papić, od kojih se jedan okušao čak u estradnim vodama, dok je drugi uglavnom gostovao po kazneno – popravnim ustanovama.

Guma je bio klasični negativac iz domaće kinematografije. Grub, nepričljiv i sklon incidentu, za razliku od Daltona koji je uvijek imao zanimljive priče, ali i tikove.

Bio bio je bubnjar i često je nesvjesno iz usta ispuštao zvukove slične bubnjanju. Jako bi se naljutio ako bi se tko tome smijao, a mi ne da smo se samo smijali, nego smo ga i oponašali iza leđa.

Car je bio majstor priče, pa i pretjerivanja, a Mujo – s onim smiješnim brkovima – humora i kocke. Najveći njegov as iz rukava je bio nećak Digitron, a njegova životna priča iz ove družine je zapravo i najzanimljivija.

Naime, mali je bio natprosječno inteligentan i živio je u seoskoj sredini, potpuno zaboravljen od ujca, koji se za njega zainteresirao tek kada je na nekoj svetkovini uvidio da nećak zna, bez problema, nabrojati bilo koji sastav nogometne momčadi u povijesti čovječanstva.

Kako je Mujo u njemu vidio zlatnu koku, odveo ga je u grad kod sebe i predstavio ekipi.

Ajde digitrone, reci nan sastav Tunisa iz 1978, godine. – rekao bi mu pijani Žeton, a mali bi kao iz topa nabrojao;

– Neib Liman, Amor Jebali, Ali Kaabi…– i tako sve do kraja, pa čak i rezervnog sastava, suca i delegata.

Kada bi sve to protvrdili s nekog isječka iz novina, koji bi se unaprijed zbog provjere donio, tada bi došlo do erupcije zadovoljstva i Digitron bi se našao na leđima ponosnog ujca, koji je u svemu tome vidio laku zaradu.

Nije shvaćao da mladić ima samo fotografsko pamćenje i da nije nikakav guru ili sveznajući Bog, pa su ga jednog dana posjeli ispred poker aparata u kafiću „Studio S“ i upitali ga da li je veća ili manja.

Ne znam kako, ali odgovorio je na osam ruku točno i Dalton je napunio džepove novcem. Tada sam i ja pomislio da je svemoguć, sve dok za stolicu nije sjeo mrgud Guma.

Uložio  je sve što je imao, ali Digitronove moći su nestale, kao i uloženi novac. Tu je Digitronova karijera i završila. Neslavno i bolno.

Takvih dogodovština je bilo na stotine i uživali smo svaki dan u novoj predstavi tih bitangi. Kladili su se doslovno na sve i svašta, igrali čime su god znali, pa čak i onim novčićima do zida.

Ali bilo je tu i zajeba. Netko bi se sjetio kako da uzme novce drugome iz ekipe, pa se znalo preko noći mjeriti i dužina Peristila, samo da bi ujutro netko započeo tu priču o dimenzijama, pa bi na stol padali novci za okladu dali je dijagonala dužine 31 ili 31,5 metara. I tako svaki dan.

Iako su žestoko reagirali na vijesti o srpskom referendumu u Krajini i gaženju hrvatske zastave od strane Vlade Divca u Argentini, rijetki od njih su obukli uniformu kada su Srbi 18.08., pod vodstvom zubara Milana Babića,  pobacali balvane na cestu i dan poslije napali policijske postaje po Lici.

Hrvatska je praktički bila u ratu, ali oni su imali svoje frontove i na ulici. Ironično, neki Srbi iz kvarta su bili kudikamo radikalniji, pa moglo bi se reći i poduzetniji.

Bio je to ludi Đeke, za kojeg se pričalo da je, kao splitski Srbin, otišao u Knin i postao četnik. Da stvar bude nevjerojatnija, đaneri su se kleli kako se znao vračati u grad i vrbovati ih da idu s njim na stražu i usput zarade novaca.

– Ništa ne tribate radit, samo držat pušku u ruci.  – bio je sarkastično uporan.

Kažu da je poginuo u jurišu na neko naše sanitetsko vozilo pokraj Kijeva i prije službenog početka rata. Jebalo se njega za politiku, on je stradao u slavu heptanona.

A za nas navijače je rat počeo dvadeset i šestog dana tog rujna 1990. godine.

Dan koji je tek zagazio u jesen, a već je u 16 sati padao mrak i ona naša dosadna kiša, koja rosi tako lagano da i ne primijetiš, a na kraju te smoći do kože.

Uletio sam u mesnicu kod Parka s Denom, Mićom i Zubom, te smo zadnjim novcem kupili po pivu „Ožujskog“. Onog u smeđoj, politrenoj boci, naravno.

Nikad nisam shvatio zašto smo izbjegavali zelene, ali je to pravilo postalo običaj kao i prolijevanje prvog cuga. Netko je pričao da se to radi „za mrtve“.

– Šta je Bepo, di letiš? – dobacio je Mićo našem kvartovskom delinkventu, a ovaj mu je zapjenjenih usta odgovorio;

– Šema brale, šema. Žurin. Pa na Partizana, ka.

Mi smo se također zagrijavali za utakmicu koja nam rezultatski nije bila važna i na koju smo išli isključivo zbog bunta koji je u nama gorio, pogotovo jer se znalo da Grobari ne dolaze, a Hajduk je toliko slab da se više nema volje niti želje boriti za opstanak u ligi koje, vrlo vjerojatno, dogodine neće ni biti.

Mićo i ja smo oko 17 sati krenuli put stadiona sami – jer je Denis morao nešto obaviti, pa bi se našli na stadionu, a Zubo nas je ostavio zbog djevojke – a već u Smiljanićevoj smo vidjeli kolone navijača kako hodaju u koloni.

Uglavnom su to bile grupice od pet, šest mladića koje su u krug pile vino tipa „Jure“ ili „Kaštelet“, a baš takva jedna ekipa starijih nas je zaskočila pokraj Splitovog stadiona.

– Vadi iz džepova sve šta imate! – bila je naredba najglavatijeg, koji je kao dobar argument imao i skalpel u ruci, pa nam nije preostalo ništa osim da im damo ono jedino što imamo. Karte za utakmicu.

Razočarani smo se ipak spustili do stadiona, gdje smo sreli Icea, Tomu i Bartula iz kvarta, pa smo im ispričali što se desilo.

Iako rijetkost, sudbina je htjela da otimače karata prepoznamo već nakon dvadeset koraka, u pokušaju preprodaje istih.

– Pošto lave karta? – upitao je Tomo, koji je lijevu ruku imao samo do lakta.

Glavonja je taman udahnuo da odgovori, a batrljak mu je već bio u licu, a karte u našim rukama.

Puni sreće smo se zahvalili tome momku velikog srca i već koji trenutak poslije smo bili u dugačkom redu na vojnom ulazu, za kojeg su svi kupovali karte jer je bio najjeftiniji.

Gužva je bila takva da nas je nekoliko stotina bilo zbijeno, a to su koristili neki džepari, pa sam osjetio narkomanske prstiće u svome džepu kako prebiru tražeći bilo šta.

– Pička mu materina, je l’ ti stvarno misliš da san ja idiot pa da ne osjećam da me bunariš? Je l’ ti parim osoba u koje ćeš naći išta?? – ukorio sam dugajliju iza sebe, a ovaj mi je – bez da se iti malo zacrvenio – odgovorio;

– Skužaj ka, zajebancija.

I svim zombijima oko nas je to također bila tako normalna stvar. Smjestili smo se pri dnu sjeveroistoka i navijali.

Cijeli sjever je bio narančast od okrenutih „spitfajerica“ i baklji koje su se stalno palile, a poseban domoljubni naboj su činile stotine hrvatskih zastava sa šahovnicom.

Često je navijanje vodio lik s izrazito dugom i kovrčavom kosom, za kojeg su mi kasnije rekli da ga zovu Rambo.

Imao je karizmu i stav vođe, pa je bilo dovoljno da sa „štange“ započne – „U BOJ, U BOJ…“, a nekoliko tisuća ljudi bi u glas zagmjelo – „ZA NAROD SVOJ…“.

Kada bi se ekipe međusobno potukle, a to se dešavalo često, Rambo bi naredio da svi skandiraju – „VI STE BUDALE!“, a ako ni to ne bi pomoglo, onda bi se i sam umiješao u tuču.

Sredinom prvog poluvremena je zapaljeno preko stotinu baklji i dimnih, pa je sudac nakratko prekinuo utakmicu, zbog čega ga je na poluvremenu dobio kišobran u leđa.

Nastavak utakmice teće u izrazito napetoj situaciji, koja u 71. minuti – pogotkom Partizana za 2:1 – kulminira i to tako da je prvih nekoliko trenutaka sjever zanijemio od šoka, pa je došla faza negodovanja sve dok nije spontano proključalo – „IDEMO U TEREN, IDEMO U TEREN!!“.

Tada je nastao stampedo s vrha tribine prema dolje i mi smo se u tren našli na tartan stazi.

Više nije bilo bitno dali smo tu završili zbog straha za svoj život , domoljublja ili huliganizma, sada smo trčali travnjakom, a ispred nas su bježali fotoreporteri, malobrojni milicioneri i igrači Partizana.

Najbrži su pikirali deklariranog srpskog nacionalistu Milana Đurđavića, koji je u posljednji tren pobjegao u svlačionicu,a golmana Omerovića spašava milicioner sa psom, koji umjesto njega dobiva drškom od zastave.

Milicija je nekako blokirala ulaz prema svlačionicama, ali nisu niti pokušali spriječiti nadiranje dodatnih navijača sa sjevera.

Pokušali su igrači Hajduka utjecati da se ne ulazi, ali bez uspjeha.

Cijeli stadion je grmio: „A SAD ADIO… ODLAZITE CIGANI… FRANJO TUĐMAN… MI HRVATI, ŠIME ĐODAN… HRVATSKA LIGA“…ma sve domoljubno ili uvredljivo čega se moglo sjetiti je izrecitirano u tom masovnom, nacionalnom ludilu koje se probudilo u ljudima.

U terenu je sada bilo već više od tisuću ljudi. Moram priznati  je poseban osjećaj biti dio te otkačene ekipe koja je po terenu trčala, skakala, radila „kolut naprijed – nazad“, trgala korner zastavice, visila na prečki, padala, čupala travu, mahala zastavama, smijala se i plakala..

Bio sam ponosan što sam kao četrnaestogodišnjak učinio nešto što se mnogi stariji nisu usudili. Na tom travnjaku i pod jakim svjetlima reflektora sam se osjećao kao nekakva zvijezda u kazalištu i taj doživljaj mi je bio jedan od najuzbudljivijih u životu.

U tom glupiranju nisam ni primijetio da se na jugu, ispod službenih zastava, okupilo pedesetak navijača, a sa sjevera je zaorilo: „SKINI JE, SKINI JE…“ i onda se desilo ono što je do tada bilo nezamislivo i po život opasno – službena zastava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije se spustila u ruke mladićima, koji su istu pljuvali, odrezali nožem petokraku, a ostatak zapalili i takvu je simbolički podigli nazad.

Zavladao je muk, a onda se prolomio pljesak većine ljudi na stadionu. Iako sam bio dijete, znao sam da je to ozbiljna stvar nakon koje više ništa neće biti isto, jer ako je maksimirskim neredima započeo rat u Hrvatskoj – kako su Bad blue Boysi govorili – tada je paljenjem ove zastave definitivno i umrla Jugoslavija.

Tko je točno zapalio Jugoslavensku zastavu, nije se nikad saznalo, ali se zato zna ime jednog od domoljuba koji je krišom skinuo i onu hrvatsku s drugog jarbola.

Da, koliko god to neugodno zvučalo, stanoviti Zvirko je istu prodao i to za „ćamil dopa“.

Nacionalne zastave, a pogotovo one svilene su tada bile na cijeni. To najbolje zna mesar Živko Stojić, kojemu su u Parku polupana sva stakla da bi se došlo do jedne od metra.

Uglavnom, slike sa stadiona su obišle sve domaće i svjetske novine, a Hajduk je kažnjen s četiri utakmice igranja van Splita i registriranjem utakmice s 3:0 u korist Partizana.

Međutim, kako je Hrvatska bila pred ratom, nikog ne bi dirnulo ni da su ga izbacili iz lige.

Još je samo jednom Poljud u devedesetima bio pun – i to pet dana za redom – kada se u Splitu održalo Europsko prvenstvo u atletici. I to smo, naravno, popratili.

Dvanaesti mjesec je ipak bio najturbulentniji dio te godine. Svaki dan neka nova i šokantna vijest.

Na televiziji u kafiću saznamo da su i Srbi dobili predsjednika. Očekivano, to je postao Slobodan Milošević.

Drugi dan suze radosnice kod susjeda na večeri. Hrvatska proglasila zastavu i grb. Isti dan ujak uključi radio tranzistor i začuje se govor kninskog zubara o neovisnosti SAO Krajine.

Sutradan mi donesemo ustav o pravima Srba. Odmah nakon toga dida Slavko komentira nešto Lecha Walesu na televiziji.

Dajte ljudi nešto laganije, Boga vam! Ima li pobogu šta za nas mlade? – upitam ga zajebantski, a on mi prebaci na drugi, gdje su Oliver Mlakar i Lazo Goluža nešto pametovali u dugovječnoj kviz emisiji – „Kviskoteka“.

Aj bar nešto, kad već nije bilo kultne „Top liste nadrealista“ koji su ionako rat već odavno predvidjeli.

Ali kada je „televizija Marjan“ uvela petkom navečer jedan edukativan program, nazvan po Tuđmanovom naputku o hrvatskom pravoriječju, sve ostale emisije su pale u zaborav.

O „Ružičasta ukrudbo“, pozlatili ti se svi ilegalno prikazani filmovi! Amen.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.9/10 (15 glasova ukupno)

70 komentara na “Odlomci iz osmog dijela knjige, naslova “Devedesete” (drugi dio)”

  1. G13_1966

    Juksone, zanimljivo, čitko i prekratko, kao i uvijek 🙂
    A čim je prekratko onda znaš da je to to.. Pozdrav iz Rijeke od mrzitelja Riječana 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  2. alibaba

    Odlicno! Di su sada ti ljudi isprid Vitaminka?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. e da ti je znat

    meni se frizer uvik hvali da je on skinija zastavu, ante radi na visokoj. ne virujen mu nimalo ofkors

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. jak

    Sinko, nemas ti veze s pisanjem i neznsm zasto ljudi pitaju kad če knjiga??

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -8 (od 8 glasova)
    Odgovori
    • Anonimno

      Eto javi se Dostoyevski! Pa nisi ni ovu rečenicu uspio srociti bez greske! Čovjek pise za svoj gust i milina ga je citat! Juka samo naprijed! Pozdrav iz Slavonije!

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +6 (od 6 glasova)
      Odgovori
      • TheMladichi

        Hahahha..ovo mi je ulipšalo dan.. 🙂

        VN:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
        • Anonimno/Dani Slavonija

          Drago mi je da je! Nikako ne kužim tu zavist kod ljudi! Pa ako misli da nemaš veze što uopće dolazi na ovu stranicu! ja sam pročitao svaku priču, neke i po više puta u svakoj sam uživao! Ako izađe knjiga prvi sam u redu!!

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: +2 (od 2 glasova)
          Odgovori
          • TheMladichi

            Neka se mi družimo ovako i neka potraje. Bez opterečivanja knjigama i rokovima…

            VN:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    • jax teller

      Juka Svaka Cast ,sve je lipo napisano i triba razumit sprehu ulicnu u to Vrime ,a ovi pametnjakovici sta pisu pizdarije najvjerovatnije neznaju spojit recenicu u normalnome razgovoru ,,,,,palac gore ,, ,samo pisi a dusmani nek ne citaju ,,,,

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  5. Mcml

    Odlicno ali sad bi ja cita bar do vcrs,udri knjigu,vidin da je ode dio sa partizana sta je ranije objavljeno

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. Zmika

    Djeke ti je umra od dopa u gradu

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Đeke je uša u legendu. Zato i ima sto verzija. A uvik će biti zlonamjernih i malih ljudi koji će izmišljati priče..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  7. speed

    Vice varalica u priči?? Ili jos nije bio niti rođen??

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. danijel 90

    na gore prikazanoj slici detalj s poloče vidim da su doorsi bili u điru il se varam???

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. veteran

    ne bi se baš složija za gumu da je bija nasilnik. dobar je bija pokojni stipe, jedino šta je volija čašu. kako nisi spomenija švabu? a mujan slavko – mujo….to je luđak ipo. i žeton je nedavno iša bogu za kurira….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Ma ono, kažem ti, više negativac iz filma..mrgud..slažem se da je bija ok, meni još i najinteresantniji lik.. O da, Švabo isto.. Iće u knjizi..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • veteran

        ok. onda bi ti ja jos sugerira da tu ubodes i ove intelektualce topic zeko s bracon cunfon i cojon, žetona si vidin ubrojija, onda gula, pa zoro zvani badelov maneken, onda ima mista i za kapulu, pa kane i šore, pa tujo i brat mu bičva, pajo, đino, itd

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +1 (od 1 glas)
        Odgovori
  10. Žorž

    Daj Juka napiši nešto o popravnom iz “tjelesnog odgoja” i kako je Gamulin tebe i Tomu gnjavija ;)))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. totalna steta

    ruzicasta ukrudba…koja je to emisija nad emisijama bila iz percepcije nas pubertetlija…radio brac je isto bija velika novost tih godina,pogotovo emisije subotom navecer…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  12. Ivica

    Jebenti,
    kad čitan kako je bilo iz prve ruke, naježin se.
    To sve san gleda iz Makedonije u jebenoj JNA.
    Fala ti na ovome.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. maka

    Lipo mi je bilo čitat ove pizdarije iz kvarta, iz ove moje sadašnje zagrebačke perspektive (jebiga život te odnese), mene neznate ka ni ja dobar dio vas jer san rano odselija iz Mažuranićeve, negdi osandeset i neke, al nikad neću zaboravit mog Pipu, Icea, Tomu, Gogu, pa ni Đeku i Zoku iz njegovog portuna s kojima smo se tukli skoro svaki dan, ka ni ostalu ekipu iz ditinjstva. Piši slobodno i nedaj se omest kritikama, evo meni je iskreno prokolala krv žilama kad san pročita ovih par crtica. Ludi je to kvart bija, možda me je i spasilo šta san navrime otiša, al neka neutaživa sjeta je zauvik ostala.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. maka

    iako isprva entuzijastičan nakon razgledavanja napuštam ovu stranicu, mislim da je ovo krivo mjesto

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  15. maka

    Neznan jesan li dobro ubra ali nekako mi se čini da gajiš simpatije prema određenoj ikonografiji, meni to iskreno smeta iako nisan ni livo ni desno, ustvari jebe me se i za livo i za desno. Virujen da je to bila tvoja faza u odrastanju, na kraju krajeva svi smo prošli neka ludila i iskreno mi se čini da bi bila prava šteta za jednog takvog vrsnog kroničara da koketira sa tin stvarima i da se ne udalji od toga. Ovo je samo moje mišljenje.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Pričaš pizdarije. Iako ne u lošoj namjeri. Ako iko prezire desničare pogotovo ove naše i komuniste to sam ja. Definitivno me politika ne zanima, niti idem na glasanja niti koketiram s iti jednom stranom. kombinacija sam i domoljuba i kozmopolita i liberala i anarhiste, ma kako to zvucalo čudno. I uvik sam za slabijeg bez obzira na vjeru, boju kože, nacionalnost i spoj. Pusti tinejdžerska izdrkavanja. Za mene je budala ko vjeruje u politiku i njene ideale!

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
      • solinjanka

        Bas mi je bilo zabavno malo citat… ali nakon ovakvog komentara da prezires desnicare.. nemam rijeci… prezires desnicare?? Hm… hvala. Eto ja sam desnicarka i uvik cu bit. Da budala sam. Hvala i dovidenja!

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: -1 (od 1 glas)
        Odgovori
        • Ist

          Da, odlični su tekstovi, puni duha, zanimljivi nama Purgerima “dotepencima” u St. Što se tiće ograđivanja autora od politike, prezira prema ovima ili onima, to je danas jako popularno, liberalni demokrat ili ti po mojem purgeskom “ni vrit ni mimo”, ne idem na izbore, nikome se ne zamjeram, ne zanimama me politika…licemjerne floskule.

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
          • TheMladichi

            Ne, nego ne vidim stranku s kojom bi se poistovjetio. Nema tog programa nažalost. Ali kad osnujem svoju, glasat ću. I ti ćeš! 😉

            VN:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        • TheMladichi

          Da naše seosko desničarstvo i udbaško komunjarstvo sam mislio. Jedno je bit domoljub i nacionalista, drugo čoban i budala. U nacionalizmu nema ništa loše. Ako je u pitanju ljubav prema domovini, a ne mržnja drugih, onda sam teški nacionalista. I stojim iza svake riječi. Draga moja Solinjanko, uvidi razliku.

          P.S i informatički si pismena. Nisi budala! 😉

          VN:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
          • solinjanka

            Ja uvidam itekako razliku. Ali nazalost danas ako si desnicar si upravo kako ti kazes “coban, seljacina… i tako”…. pa se ja pitam… do cega je ovo drustvo doslo…. niti sam seljanka.niti cobanka niti sam glupa…
            nekad smo svi bili sretni kad smo izgovarali rijec Hrvat… danas ne!!!
            Nekad smo se ponosili sta nam je netko iz obitelji isao u rat, makar bio samo poznanik ili susjed… a danas…. upravo suprotno… o tome se nerado prica… zalosno…
            Upravo takvi ludi koji to negiraju, koji se srame i izbjegavaju pricat o tome

            VA:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      • ivan

        to to bas to

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
  16. TheMladichi

    Jebate, od 2005. ista pisma. Za Srbe sam ustaša, za desničare (naglašavam, one iz gostijone i oko gumna) sam komunjara, za komuniste ni više ni manje nego nacista.

    A ja samo pokušavam biti iskren. I glupom narodu objasniti da nam je jedini spas Treća Hrvatska! Znači ni jedna ni druga od ove dvije što se vrte u krug od 1991. Ni ostale sluganske i anemične stranke.

    Moj izbor je moderna i nacionalna stranka, s predznakom Hrvatska, a po uređenju liberalno-socijalna. Skandinavskog tipa po pitanju socijale, zdravstva i sigurnosti.

    Takvu stranku ne vidim i dok ne “uskrsne”, neću za ove budaletine i lopove glasati! Eto pa me sad razapnite. 😉 I Isusa su…

    A bude li trebalo, ja ću je osnovati. 😉

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • Ist

      Neću reklamirati, ali u Splitu postoji moderna nacionalna stranka (Urbana D.), a gdje su na političkoj sceni? Juka, sviđalo se to tebi ili ne, postao si poznat, tvoj portal je čitan, nema ništa slično i tako dobro u bližoj i daljnjoj okolici. Kritike, opaske, komentari idu uz slavu 🙂 Možda ti to ne primjećuješ, ali mi koji te pratimo od foruma nadalje, vidimo transformaciju od romantičara prema pragmatičaru.

      Usput, po jednom istraživanju među hrvatskim braniteljima, 2005. ili 2006., njih 83% se izjasnilo kao desničari, 7% kao ljevičari, 10% se nije opredjelilo.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
      • TheMladichi

        Prijatelju, ako je ljubav prema domovini i naciji desničarstvo, onda sam desničar na kvadrat. I tu je priči kraj. Samo uporno pričam da je bit ove stranice zajebancija, druženje i borba protiv nepravde bilo koje vrste. A što sam osobno po uvjerenju, to svatko zna. P.s. Naravno da znam dosta momaka pa i cura iz U.D. i svi su na svome mjestu. Zašto ne mogu dalje i više? Pa baš zbog toga jer je narod podjeljen na dva pola i uvijek se vrti rotacija HDZ – SDP. A ja sam za treću opciju. Pa i novu neku. Jeli to grijeh što sam sanjar koji sniva bolju, napredniju i socijalno osjetljiviju HRVATSKU državu? Ne budimo djeca pobogu… Pozz svima

        VN:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
      • TheMladichi

        I kritika je najkorisnija stvar u životu. Što se pragmatičnosti tiče, sama po sebi nije loša jer vodi realnosti i pravičnosti. Ali bez obzira na godine i sazrijevanje, nisam pragmatik već nepopravljivi sanjar.

        Jer da nije toga, već bi svoj rad kapitalizirao. A moje obećanje je jasno. Sav moj rad ide ne radost “malog” čovjeka i uvijek će mu moji tekstovi biti besplatni. Isto kao moje foto izložbe i predavanja. Pa čak mislim se i odreći zarade od knjiga i pustit ih u prodaju po trafika sistemu da bi svima bile dostupne po 29 kn.

        To sam ti ja prijatelju. A ako ću kome šta naplatiti to će biti firme ili moćnici. Npr. National geographic objavljuje neke moje slike. Kada bi ih jednog dana počeli plaćati, naravno da se ne bi bunio. Pa nisam budala ni ja.

        Ali malom čoviku nikad!

        VN:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +2 (od 2 glasova)
        Odgovori
  17. TheMladichi

    I na kraju, dok velik broj Hrvata napušta domovinu za boljim životom, ja u njoj ostajem do kraja. Iako nemam ni stan ni bogate roditelje ni stranku ni dobar posao. Ostajem jer volim domovinu! Nisam nesposoban i imam gdje. Ali neću. Volim ovaj grad i ovu državu, pa kakva je.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  18. solinjanka

    Su najjadniji…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  19. solinjanka

    Hm…. da… super kazes… sve super… samo sta ja ne glasam za ljude u stranci… za ove ni one… nego za ideale.. koliko gpd glupo zvucalo.i radije cu za bilo koga drugoga glasat ali za komuniste necu…eto pa sad mene razapnite… rekla bi moja susida sa Mazuranicevog… “zbogon i vala”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Uvik se u krug vrtimo. Kakvi crni komunisti?? Malo mi se obitelj napatila s njima…

      Još jednom. Ako je nacionalizam desničarstvo – onda sam desničar. Ako je težnja ka socijalnoj sigurnosti u državi komunizam – onda sam komunista.

      Kako Vam god drago. 😉

      Pa i logo ove stranice ima nacionalni grb. Problem cijele ove rasprave je u tome što vam pokušavam objasniti da je ovo humoristička stranica gdje nije mjesto za raspravu o ustašama i partizanima nego za razbibrigu i druženje..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • solinjanka

        A malo se moja napatila sa komunistima i partizanima… i srbima!!!!!!!!!!inace nemoj meni objasnjavat za sto je tvoja stranica i kako se treba shvatit jer nisam ni pokrenula raspravu… dapace… samo sam dala svoje misljenje… ova me tvoja stranica zaintrigirala nakon sta se pisalo o nekom vici varalici u novinama i ucinio mi se poznat iz videnja samo hvala Bogu.. a i mislim da je isao u skolu Bol kao i ja… aa onda citajuci tvoju stranicu sam se susrela sa zanimljivim clankom… nemogu rec kojim i sta… ugl onda sam naknadno skuzila da si ti Juka… kojeg znam.. haha… ali samo u ulici ovako.. ne osobno..

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
      • joskan

        ma juka, ja ovdi vidin da si prije svega čovik, i ne jebeš nikakvu ideologiju jer svako ko je zadojen bilo kakvon ideologijon jednostavno nije duševna osoba nego indoktriniran i opterećen prošlošću. s komunjarama se nikad ne smiš zajebavat s titon i partizanima kolko god nakaradnih stvari u prošlosti napravili jer je to za njih svetinja i u to se ne dira. s druge strane, desničarima se ne smiš šalit s državon, religijon, raton jer to su opet njihove svetinje, rane su svježe blablabla… kad malo bolje sagledan, takvi su i ovi imbecili šta su pobili francuske karikaturiste.
        da skratin, kad bi čovik pisa tako da ne povridi ničije svetinje i osjećaje, šta bi nam ostalo za zajebanciju? vicevi o bobiju i rudiju? kad ćemo doseć razinu koju su imali pythonovci prije 45 godina u uk?
        zato kume, deri po svemu, zajebavaj se, nasmijavaj svit, ja tu nigdi ne vidin nikakvu namjeru vriđanja ili mržnje. neduhoviti, nadrkani, ideološki zadojeni ljudi se ionako ničemu ne znaju smijat

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +6 (od 6 glasova)
        Odgovori
  20. totalna steta

    ja se slažem s jukom oko politike,imamo slično razmišljanje.ja osobno,otkako se HSLS raspa i kompromitira u milion slučajeva jednostavno se ne mogu poistovjetiti s niti jednom političkom opcijom u Hrvata.sta naravno ne znaci da je to jedino ispravno politicko opredjeljenje,jednostavno moj izbor.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  21. Dobri1950

    Juka mestre, samo nastavi pisat…to je to!
    Nismo iz istog kvarta, ali Split je u to vrime bija isti, u kojem god kvartu si sta. I onu “školu” koja se prolazila na ulici u to vrime niko ne more platit. Uvati me sjeta i tuga kad vidin di je Split danas i koje je ovo vrime usrano doslo. A opet vidin neke stare prike ili poznanike iz ditinjstva (većina nas ima dicu danas) i dovoljan je pozdrav, oni mot glavon (alo) i sve ti je jasno.
    Volija bi te upoznat jedan put i popricat malo s tobom, jer u xy tvojih situacija vidin sebe i redovito me vratis u ono lipo vrime, vrate mi se mirisi (cudno, ali to je jedan specifican osječaj) i na tren buden tamo…
    Daj reci mi jeli ovi na ploči sa ove fotografije na početku M.F.?
    zivija

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Prijatelju, nostalgija je strašno jak osjećaj. Nekad mi je dosta sitit se bora na kojeg smo se penjali pa da mi u drobu proradi. Uvik se mos javit za kavu. Dapace, bilo bi mi drago. jurica.galic.juka@gmail com. A imam i ovu subotu predavanje u Rock caffe Aha u Dubrovackoj pa svrati. I da. Mate je na slici. 😉 Pozz

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  22. TheMladichi

    I nažalost, današnja dica se neće imati čega s nostalgijom sićati. A i šta bi mogli. Fejs? Komp. igrice? Jbg..

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  23. Dobri1950

    Nastojat cu doc u subotu, ako ne cut cemo se pa bi mogli opalit kavu…
    A Mate (Balota smo ga zvali)…koliko smo pijanih noći proveli na plaži u Komiži…
    Je…reka bi jedan barba…emocije su jebena stvar 😉
    U koju uru je predavanje?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  24. ToJe

    pa kad čovik pogleda realno svak ko je rasta u Splitu tih 70/80-tih ni ne može imat drugačiji pogled na politiku od ovoga šta ga ima autor 🙂 Mi smo svi neka generacija “sritne dice”,u biti apolitična,rokerska,zajebantska,bez kompleksa,uglavnon uvik kontra i to je činjenica….
    Meni je prirodno šta me ko neko više filuje nekin svojin pogledima i stavovima da me zapravo okriće kontra sebe…..pogotovo političari.Nema mi mrže sorte…..još ovi naši koje je Smoje najboje prikaza u Malon Mistu….nema dalje.Hrvati su u globalu skloni marčapiji,mitu i korupciji,u genetskom kodu nan je upisano da triba zajebat državu di ko možeš jer predugo nismo imali svoju.Od stoljeća sedmog se” školovani svit “(likare,pope,profesore,suce,gradonačelnike,političare…) miti,nekad kokošama,pršutima i uljen…..a danas drugin dobrima 🙂 I onda kaki političar može doć iz takvog naroda nego krem de la krem ala Nadan,Sanader,Škegro,Pašalić,Linić,Jurjević……
    pa ko će u Hrvatskoj izabrat nesrinjaka koji bi se zalaga za poštivanje pravila,za red i poštenje….pa takvog bi proglasili redikulon….
    ovdi narod cijeni samo sposobnije lupeže i veće lažove od nas samih…….u dubini duše znaju da će bit naguženi i to zapravo vole i zapravo dive se dr.Ivi ili Nadanu i fala Bogu da bi 99% Hrvata iskoristilo priliku ka dr.Ivo ili Nadan,samo da in se pruži….

    jebeš politiku na Balkanu
    nikad tu nije bilo poštenih i dobrih političara

    ali zato je vrhunskih glazbenika,sportaša,pisaca,umjetnika,zajebanata….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 4 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Napisa si za isprintat i zalipit na zid. Slažem se u potpunosti! Lopov je na Balkanu faca (“neka, snaša se čovik”), a neku naučnik je za njih redikul (“ma šta budaletina bulji u te knjige, sriću mu vrag odnija”). Plitki životi, svedeni na razmnožavanje, ručanje, rad, spavanje i umiranje. Ali opet, volim ja ovo podneblje.. 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +3 (od 3 glasova)
      Odgovori
  25. maka

    Vidin da se rasprava dosta zaoštrila na ideolološkin pitanjima, nije mi to bila namjera. “I uvik sam za slabijeg bez obzira na vjeru, boju kože, nacionalnost i spoj.”. Skužaj na prvotno krivoj procjeni jer ova tvoja izjava mi je dovoljna da mogu sa gušton i bez zadrške nastavit uživat u tvojim tekstovima.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 1 od 212»

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output