Odlomci iz dvanaestog dijela knjige, naslova “Striko i ćaća” (drugi dio)

“Mali, provincijski grad, – koji je tada, po broju ubojstava i narkomana, podsjećao na Napulj u doba Cose Nostre – je ponovno bio najluđi i najsportskiji grad na svijetu, kako bi mu se u takvim prilikama tepalo.”

hr_ita_forum_hr_int

I doista smo to jutro došli na mali, splitski kolodvor, a razrednica je ushićeno potrčala prema vlaku, s kojeg je razdragano mahao predsjednik Tuđman, samo što nije računala na to da taj mahniti sprint neće izdržati njena štikla, pa se trenutak kasnije našla u onom kanalu oko tračnica.

To mi je bio izvrstan materijal za onaj šaljivi, maturalni rad, kojem je jedan od stihova glasio ovako;

I stiže naš Franjo Vlakom slobode, a Mratovićka padne i slomi obje noge…”

Navečer smo se uglavnom klatili po Peristilu, pošto u Klub zanatlija i Tri volta, zbog nestašluka, više nismo bili dobrodošli.

Bilo je to vrijeme procvata supkultura u Splitu, pa si na jako malome prostoru mogao vidjeti puno različitih skupina, od kojih su neke bile i “u ratu”.

Posebno su konfliktni bili skinsi, koji su se – u nedostatku Kineza, koji bijelcima, eto, otimaju posao – kačili sa svima, od metalaca i rapera, pa do punkera i skatera. I uglavnom lošije prolazili.

Ja i moja ekipa nismo ni čuli za skinse niti smo znali tko su, barem dok nismo upoznali Bulu, novog momka u ekipi koji je širio evanđelje o tom pokretu.

Nije me puno dojmilo njegovo laprdanje o ideologiji pokreta, simbolici raznih boja špigeta (vezica, op.a.), na čizmama, niti film Divlji korak, koji je izašao tih godina i u kojem Kinezi uglavnom šutaju skinse, ali je imidž bio dobar i privlačan.

Nije dugo trebalo da crne spitke zamijene zelene, dugu kosu obrijana glava, a tenisice čizme.

Iako nismo imali novaca za kupiti one koje su nosile ime “crnačkog zubara” (kako smo u zajebanciji zvali marku Dr. Martens, op.a.), sasvim dobro su nam poslužile i “ciganke”, tj čizme od JNA.

Jedina razlika, između ta dva modela, je bila u tome što su ove prve imale čelik kao zaštitu oko prstiju, pa su bile svrsishodnije u zabavi koju smo navečer prakticirali, od tučnjava pa do vandalizama hunskih razmjera.

Iako su u glazbeni repertoar ušli novi bandovi poput 4Skinsa ili The Businessa, a na pokojem ramenu osvanula i tetovaža svastike, nismo se osjećali skinsima, a još manje rasistima. Klasični pozeri.

Bilo je to tinejdžersko isfuravanje na ekstremizam, koji se savršeno uklopio u naše nedjeljne odlaske na nogometne utakmice, gdje smo, osim Hajdukovih, nosili i zastave s keltskim križem.

Moram napomenuti da je to bilo vrijeme kada nije bio problem unijeti zastavu s kukastim križem na stadion, kada su i policajci pjevali ustaške pjesme i blagonaklono gledali na Torcidinih više tisuća desnih ruku u zraku, pri pjevanju Aidine arije.

Pravih, deklariranih skinsa u Splitu je bilo jako malo, a trajali su još kraće, što je samo još jedan dokaz koliko u Splitu vlada tradicionalno jednoumlje i kako postoji jedino Torcida kao subkultura u punom smislu te riječi.

Najistaknutiji skins je bio Prka, tabletoman i, uz Svetu Pankera, ikona splitske alternativne scene.

Prvo je bio punker, sklon incidentima i samoozljeđivanju žiletom, a sredinom devedesetih je postao lider domaćih skinsa i pridruženi član naše ekipe. On je s nama počeo ići na utakmice, a mi s njim u noćne pohode po Splitu.

Uvijek ga se moglo prepoznati po izbuljenim očima i u uniformi kompletiranoj od čizama, uskih hlača i zelene spitke, ispod koje su bili tregeri preko Union Jack majice.

Takav je radio i u komunalnom poduzeću Parkovi i nasadi. Kako ne postoji liječnički recept koji nije imao, tako je uvijek rasplagao tabletama poput Akinetona, Artana, Apaurina, Praxitena ili Tramala – za rak mozga, pa je od istih redovito bio agresivan i paranoičan, s onom pjenom na ustima.

Iako skins, Prka je u duši bio punker i ekstremni anarhista koji je uživao u vandalizmu i u sukobima s policijom. Punkere, zaklete neprijatelje desno orijentiranih skinsa, nije nikada napadao.

Uz njega je stajao Medo Svalina, zvani Medo Skins, koji je od za razliku od Prke bio puno radikalniji.

Taj krupni i nepromišljeni dečko je hrabro napadao sve živo, često i preko granica svojih mogućnosti, pa bi nerijetko dobio batine koje bi muški podnio, zbog čega su ga cijenile i zagrebačke kolege, tada jedini ozbiljni u Hrvatskoj.

Najgore je prošao kada je prebio dva Malezijca na Peristilu, a nije znao da su vojnici UNPROFOR-a, pa je za pola sata došla cijela satnija i obrisala pod s njim, kao i s nesretnim Prkom, koji se tu slučajno zatekao.

Što se Peristila tiče, jedina alternativa su mu bile Bače, na kojima bi često pili, ispod oronulog kisika zvanog Bambina.

Baš kao i te tople noći, neobične za kolovoz, kada je jedan naš iz ekipe pokušao prevariti dva Purgera za neke opijate, a onda nas okružilo brat-bratu stotinu njihovih sugrađana.

Jebote patak, pa nisu mogli stati na onaj plato ispred koliko ih je bilo! Umalo da nam Boysi, u vlastitom gradu, ne zaigraju rock po kostima, da ovaj moj kreten nije ispričao kako se, eto, grdno zabunio, a i netko je od njihovih dobacio;

Ok dečki, igra Hrvatska.

Da, sutradan je igrala Hrvatska protiv Italije i grad je preplavilo još tisuće Zagrepčana, kao i svih ostalih navijačkih grupa, te razdraganog naroda iz cijele domovine i inozemstva.

Toliko je bilo ljudi da sam uvjeren kako bi se taj dan napunila i brazilska Maracana s finala svjetskog prvenstva iz 1950. godine. Na rivi se vijorilo tisuće zastava uz pjesmu i hektolitre lošeg piva pod licencom nekog bavarskog princa Luitpolda.

Nacionalni ponos je bio toliko sveprisutan, da se mogao rukom rezati. Mali, provincijski grad, – koji je tada, po broju ubojstava i narkomana, podsjećao na Napulj u doba Cose Nostre – je ponovno bio najluđi i najsportskiji grad na svijetu, kako bi mu se u takvim prilikama tepalo.

Osobno, smatram da sam sretna osoba što sam taj dan bio jedan od tih 40 000 navijača na stadionu, koji je eruptirao u trenutku intoniranja Lijepe naše, himne netom oslobođene države.

Papirići su padali s krova, uz pratnju stotina baklji koje su gorjele uz rub cijelog stadiona. Komentator je u deliriju rekao;

Pogledajte kakva je to bakljada, koliko tu ima krasote, ljepote i sportskog ugođaja.

Italija je, usprkos nevjerojatnom pritisku s tribina i na terenu, otišla neporažena, a nama je iz ekipe otišao Maki. I to u svome, ekscentričnom stilu.

Naime, te godine je otkrio sektu Hare Krišna i kako nas nije uspio nagovoriti da odbacimo ludilo i obučemo bijele halje, tako je samo jednog dana nestao.

Zadnje informacije su bile da se skrasio u nekom francuskom hramu.

A ja sam te zime sve manje išao na Peristil, shvativši da me svakodnevno noćarenje ubija, pa sam upisao kickboxing na Gripama, ali to mi nije pomoglo jedne večeri na Pijesku.

Sjedio sam na klupi s Andrijom i još jednim prijateljem, kad nam je prišlo troje starijih momaka. Dvoje smo odmah prepoznali, pa se nismo uzbuđivali.

Jedan od njih, jako krupan i nezgrapnog izgleda, poput nekog izbrazdanog drvosječe, nam je prišao, rekao;

Dobra večer momci! – i pružio mi ruku. Ali onu lijevu.

Trenutak nepažnje i njegova desna me pogodila direktno u nos i to takvom silinom da sam pao s klupe na pod. Na trenutak sam izgubio svijest, a kada sam došao sebi, shvatio sam da je jako brzo prebio i moja dva prijatelja.

Jimmy nemoj, koji ti je kurac? Ostavi momke! – govorili su mu prijatelji, ali ovaj je i dalje nasrtao poput životinje.

Nekako sam ustao i pokušao krenuti prema njemu, ali od krvi i refleksnih suza u očima jednostavno nisam vidio ispred sebe. To je bilo prvi put da mi je takvom silinom razbijen nos, pa sam se zatekao u nekom stanju šoka.

Napadač je vidio kako stojim na nogama nasuprot njega i krenuo je luđački prema meni uz povik; – JOŠ ŽELIŠ, JELIIII??! – a oba njegova prijatelja su skočila na njega, uz povike;

BIŽI MOMAK, UBIĆE TE!

Stajao sam skamenjeno, priznajem i poprilično usrano od nemoći, a taj gorostas se divljački otimao od svojih da nasrne na mene.

Protrnuo sam od njegovih urlika, ali nikako da počnem bježati. Tek korak, dva unazad, ali neprimjetno, da ne ispadnem pička. A ispao sam.

Kad sam shvatio da ga njegovi drže zadnjim atomima snage, a ja nemam mogućnosti da se branim, pao sam unazad preko grmlja, ustao i počeo se povlačiti, a kada sam čuo njegove korake i luđačko disanje, potrčao sam koliko me noge nose, onako poluslijep, preko mračnog parka.

Ni sam ne znam kako sam u tom stanju mogao trčati, ali pobjegao sam mu. I kod Omladinskog doma sjeo i zaplakao. Bilo me stid što sam bježao.

Nakon neprospavane noći i skrivanja od ukućana, da ne vide podljeve, okrenuo sam broj od Rokija, dečka koji je tog lika sinoć sputavao. Tražio sam od njega da se nađem napadačem i našao sam se predvečer.

Došao sam bez ikoga, ali ne i bez ičega. Uz kičmu, duboko u hlačama, je bio moj lovački nož od gotovo trideset centimetara. Tresao sam se od straha, ali me je ponos, uz najcrnje misli, doveo do klupe ispod najvećeg bora.

Znao sam da ga moram ubosti ili se zauvijek povući s ulice. Sve i da neću, budala će i sama nasrnuti na mene. A ja se ne želim u svome kvartu skrivati od njega.

Međutim, on nije došao sam. Uz njega je bio Robi i još jedan stariji u uniformi, malen rastom, ali – po izrazu lica i mutnim, bezizražajnim očima – daleko najopasniji.

A da stvar bude gora, imao je pištolj za pasom. I to ne bilo koji, nego ogromni Colt s bijelom drškom.

Najebao sam. – pomislih u sebi, a onda mi nakon par trenutaka neizvjesnosti priđe Roki i prekine tišinu.

Vidi Juka, momku je žaj zbog onoga sinoć i on bi da to izgladite.

Pogledao sam napadaču ono izborano lice i glomaznu glavu, za koju odmah imaš dojam da je teško može slomiti i baseball palica, i promislio da moram žestoko krenuti, inače opet ispadam budala.

A da me debil sinoć ubija, šta onda? – rekao sam Robiju, a onda se obratio glavonji;

Koji ti je kurac bija, jesi ti bolestan?

Izgovarao sam to, kao fol hrabro, a srce mi je luđački kucalo. Gorostas je bez riječi ustao i zaustavio se metar ispred mene, a ja sam samo mislio na nož i na lika u maskirnoj uniformi.

Nakon beskrajnog trenutka tišine, progovorio je nekako piskutavo kroz nos, potpuno različito od očekivanog i rekao mi;

Vidi momak, ne pravdam ti se ja nikome, ali za tebe sam čuja da si u redu i krivo mi je šta san ispa u kurcu.

Ja sam i dalje šutao, a on je nastavio;

Jebiga, ne podnosim alkohol i ujutro se toga nisam ni sića.

Razbija si mi nos. – Uzvratila sam mu. – Misliš da si faca jer si nas kurvanjski napa, a još si stariji i duplo jači? 

Onda je stavio ruke iza leđa, ponudio glavu i rekao mi;

Eto udri ti mene i kvit smo.

Pomislio sam da je to opet neki trik, ali nije ga bilo. Onda je uzeo tetejca iza leđa i pružio mi ga.

Pucaj u mene ako misliš da sam u kurcu.

Tek tada sam osjetio da luđak ipak ima neko poštenje i da se iskreno kaje. S tim više što je bio u poziciji da mi opet napakosti, ali nije. Zurio sam tako u taj pištolj par trenutaka, a onda mu ga odgurnuo.

U redu je. Jebe me se za išta. – rekao sam mu. I krenuo put kuće.

Di ćeš? – upitao me, a ja sam mu odsutno odgovorio;

U pizdu materinu. Kući.

Čekaj tren – rekao je to prijaznim glasom i došao do mene, pruživši ruku. Ali ovaj put desnu.

Jimmy.

Juka. – Odgovorio sam mu i rukovao se s njim.

Trenutak poslije me pozvao da ostanem s njima, a u narednim danima smo postali nerazdvojni prijatelji, iako mu tu šaku nikad nisam zaboravio.

Ali mnogobrojne avanture su tek bile pred nama…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 10.0/10 (12 glasova ukupno)

17 komentara na “Odlomci iz dvanaestog dijela knjige, naslova “Striko i ćaća” (drugi dio)”

  1. Suki

    Eh…lipa vrimena bez uvjek vijernih

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  2. TheMladichi

    Sule, brate, pucaš od pismenosti, a? 🙂 🙂 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +14 (od 16 glasova)
    Odgovori
  3. 1

    Napulj u doba Camorre ili Palermo u doba Cose Nostre.Nemaju baš puno veze Napulj i Cosa Nostra. Sve u svemu odličan tekst.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 4 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Ok. Hvala na ispravku!

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 2 glasova)
      Odgovori
    • nebitan neko

      pa nema ni Palermo baš odnosno općenito talijanska mafija u Italiji.Cosa Nostra je ime koje se veže prvenstveno za američko tlo,grad NY i tamošnje Talijane i njihove potomke.To je Cosa Nostra,tamo šta se dešavalo,onih 5 familija i to.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 2 glasova)
      Odgovori
  4. Podinji

    Nema tekst puno veze sa naslovom.

    Inace dobro ka i uvik

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Pa ovo je druga polovice prošle priče…

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • Podinji

        Jasno ali, u cilon tekstu ne spominj se ni strikan ni caca.
        Jedino ako mu je caca isa u harekrisnu pa vrbova skinjaru.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
        • CamicaNera

          Aaa mogu zamisliti harekrisne i barba Ivana s njma hehe a njega osim uz tekstove nisam upoznao

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
  5. Podinji

    A dobro vidin sad da si inace tako ukomponira price.
    Dio jedan i dva su u biti jedna cjelina pa vadis naslov ukupno.
    A dobro nisan prvi koji ti strapa po forumu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. dino

    a sinko moj,takve pricice su se vodile medju kromanjoncima ….pataoloski si opterecen nasiljem,napumpanim galofagom misica,celavim supljim glavinama….kao da zelis zadiviti zenke i odvesti u svoju spilju,koji kurac!?….da je Smoje pisao takve gadarije bez trunke humora,pa tko bi ona remek djela uopce gledao?!….pobogu,izumi nesto za dobrobit covjecanstava ako uopce mozes…. heheh

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -2 (od 6 glasova)
    Odgovori
  7. Slavonac

    Dobra,dobra kao i sve do sada
    Bravo majstore
    Pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  8. nebitan neko

    crnački zubar dobra baza inače ja san uvik nosija Get-A-Grip čizme,nikad marte.iša mi na kurac onaj ravni đon,prve marte san uzeja daleko daleko posli,kad su napokon izbacili model sa normalnin đonovima (sa čepovima)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. Jinn

    Dobra stara luda vrimena ,,da se vratit

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. Anonimno

    A di smo stali?! Ocemo nastavak,utakmice,gostovanja…..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output