Odlomci iz četvrtog dijela knjige, naslova “Erotika na seoski način”

Prve godine osnovne škole i prva saznanja o seksualnosti na, u najmanju ruku, neobičan način

cow,farm,girl,legs,milk,pinup,sexy,women-785b71b8c2de8a01174c5e4811858b9d_m[1]

 

Obožavao sam dolaziti kući kod Tomaša, kojeg sam već tada blagoslovio bezvremenskim nadimkom – Strikan, po legendarnom junaku Smojinog „Velog mista“.
U toj kući nikad nije bilo dosadno, a ponajviše zbog njegovog osebujnog oca Ivana. Sijedi gorostas u bijeloj potkušulji je imao preko 120 kilograma, ogromne ruke sa natečenim prstima (u koje se odavno krvnički urezao prsten) i donje usne preklopljene poput buldogovih.

Taj „staljinista“ iz uvjerenja, sa dva njemačka gelera iz drugog svjetskog rata u tijelu, je svojom nepokolebljivošću i velikom jezičinom bio problematičan čak i tadašnjim komunistima, pa su ga izolirali i prepustili siromaštvu, kao i majku mu Maricu, sitnu debeljuškastu ženu, uvijek veselu i izrazito kričavog glasa.
Strikana su, kao jedinca, donijeli na svijet u poznim godinama, tako da je Ivan već tada imao preko 60 godina.
Taj hodajući ekspoloziv je bio zapaljiv kao barut i najmanja sitnica bi ga izbacila iz takta pa bi psovao satima.
Prao bi suđe i pala bi mu na pod npr. plastična čaša. Lagano bi se sagnuo po nju, stavio na sudoper i podigao glavu put stropa;
Znaš šta? – procijedio bi lagano kroz onu preklopljenu usnu iz koje je virio samo jedan zub prema gore, kao da se nekome obraća.
Ma nev`rujem u te da si još tol`ki, JEL` TI JASNO???, JEBA TI BOG MATER, PUCA BI SAD NA TE!!! – Psovao bi tako u rasponu od tihog obraćanja, do naljudskog arlaukanja, sve dok se nebi počeo gušiti od bijesa.
Ej, zbog najobičnije čase, koja se čak nije ni razbila!? Obožavao sam kad bi se taj stršljen ljutio i psovao, pa bi nagovarao Strikana da ga zajebaje, samo kako bi se ja mogao smijati.
Znao je preskočiti stol i hvatati ga sjekirom do pola portuna, samo zato što mu je ovaj prebacio program baš u vrijeme Dnevnika.
Pobožna Marica bi ga uvijek vukla za rukav i plačući piskutala:
– Nemoj Ivane! – A ja bi se valjao po podu od smijeha.
Jedno popodne, dok su njegovi bili na selu, Strikan mi odluči pokazat nešto iz Ivanovog ormara. Na vrhu velike hrpe časopisa je stajao jedan na kojem je pisalo: „Otvorene zimske olimpijske igre – Sarajevo `84″, sa onom maskotom vuka.
Ispod njega su bile tone stripova, mahom „Zagora“, a ispod stripova desetak časopisa „Start“, tadašnje jedine erotske tiskovine, koja je od „erotike“ nudila samo onaj jedan jedini poster dame sa „šajkačom“ između nogu.
Odmah sam išao prelistavati sredinu, kad mi se Striko zagonetno nasmije i kaže:
Ostavi se gluposti, sad ću ja tebi pokazati nešto pravo. – I donese mi kvalitetni časopis u boji, sa sadržajem zbog kojeg sam se skoro onesvijestio.
Nikad nisam shvatio odakle njegovom ćaletu u ono „mračno doba“ takav „bjelosvjetski“ blud, ali do kraja korica nisam trepnuo očima.
Na jednoj slici ugledam damu sa nekakvom jogurtastom tekućinom oblivenim grudima, pa ga upitam;
A šta joj je to Striko? – A on odgovori pobjedonosno, djelomično šokiran kako ja to sa osam godina ne znam;
Kako šta? Pa Isukrsta ti punjet`na, a šta bi drugo bilo?!
Tako da sam ostao posramljen nepoznavanjem te riječi koja život znaći. Eto što je bio odgoj u naprednoj komunističkoj obitelji.

 

——————————————————————————————————————————

 

Znam točno datum tog kišnog dana 14.04.1984., jer je Hajduk na Poljudu igrao polufinale kupa UEFA sa slavnim Tottenhamom i svi smo se u dnevnom boravku zbili uz masivnu crno-bijelu televiziju. Kako sam ja imao crve u guzici i nimalo zanimanja za utakmicu, tako sam uzeo sa stola šibice i krenuo u istraživanje ispod fotelje, na kojoj je sjedio moj dida Slavko.
„Kres-kres“ i „eto ti đavle“ upadne jedna šibica u kartonsku kutiju sa mojim igračkama. Ja sam od straha pobjegao na balkon i sa neizvjesnošću promatrao razvoj situacije. Kad je plamen počeo plaziti po didovim leđima, već sam nakon deset sekunda od njegovog urlika bio izbatinan. Sutradan mi se jedna slika iz novina zauvijek urezala u pamćenje. Na rivi, u restoranu Adrijana, tri engleska navijača okružena sa stotinama razdraganih domaćih, u bijelim kutama, sa trakama oko glave, uglavnom kretenskog imagea. Jedan brkati englez, u kariranoj košulji, stoji mangupski sam ispred njih i pokazuje im srednji prst sa bahatim osmijehom na licu.
Ta me slika toliko fascinirala da sam noćima razmišljao o njoj i divio se hrabrosti tog nepoznatog junaka.

 

Osim što sam umalo dida zapalio, svaki dan bi napravio neku psinu, a sa najvećim guštom susjedima.
Ništa mi nebi bilo draže nego sa četvrtog kata pobožno gledati kako susjed ispod zvižduka i završava pranje auta, pa mu na krov baciti jaje ili rastopiti u ustima dvadeset onih Cedevita bombona i ležerno mu ih bljuvnit na glavu.
Duševna hrana mi je bilo slušati sa ulice ono: „pas…mater…krv…rane…mliko…opanke…diple…brokve...“ Mi dalmatinci smo uvijek najbolje psovali.

Jednom sam i pretjerao, jer sam ispustio onu ogromnu „Croatia“ bateriju na krov jednog Fiće, koji je zazvonio kao da je bomba pala na njega. Vidno iznervirani susjed je zaurlao;
– Vidija san te pička ti materina! – A najsmiješnije je bilo kad sam shvatio da uopće nije vidio mene, nego susjeda kat ispod, koji je na prozoru u miru pušio cigaretu. Misleći da je on krivac, bacio mu je kamen u prozor, na što je ovaj drugi brzinom munje sišao dolje, pa su se pohvatali i šakama i nogama. Pola zgrade je izašlo vani da ih onako zajapurene rastave, pa sam izašao i ja, čudeći se kako odrasli ljudi mogu biti tako neozbiljni.

Koji je razlog tom psihopatskom ponašanju, dali genetika, dali Černobilska katastofa, vrag bi ga znao. A znate li da je toga dana 26.04.1986. g., kad je eksplodirala ta nesretna tvornica, javilo na vijestima da od 15 -17 sati ne izlazimo iz kuća i da zatvorimo sve prozore i vrata, dok nas radioaktivni val ne prođe?
I doista, u tom periodu se točno osjetilo nešto zlokobno u zraku da su čak i ptice prestale pjevati.
Neznam dali sam ja od tada poludio, ali starija ekipa u gradu svakako jeste. Iako je sredinom osamdesetih Split živio punim plučima i nudio zabavu na evropskoj razini (samo su Gripe tih godina nudile koncerte Tine Turner i Dire Straitsa), omladina je neobjašnjivo krenula putem nasilja.
I po prvi put je trend droge prevladao u gradu pod Marjanom, a poseban hit je bilo ljepilo. Da se razumijemo, bilo je po gradu i ostalih droga, kao što su trava, hašiš ili heroin, ali ništa nije bilo jeftinije i pristupačnije od gonganja (udisanja, op.a.) ljepila.

Nasilje ispred škole je postalo svakodnevnica, a najčešće žrtve smo bili mi „mališi“, (školarci do četvrtog razreda osnovne, op.a.), koje su „veliši“ svaki dan napadali, otimali doručak, novce ili jednostavno bez razloga ponižavali. I ja sam bio žrtva nekoliko puta, a najgore sam prošao jedno jutro, kad smo iza škole ja i Antonini igrali „topavanja“ sa sličicama „Mexiko 86“, pa su nas nenadano okružila trojica osmaša, sa kesama ljepila u ruci.
Prebolio bi ja i to što nam je jedan visoki sa repima (frizura „fudbalerka“, op.a.) uzeo sličice, ali to nije bilo sve.
Pri odlasku su nas protrljali nekakvom kremom po očima, pa nam je taj krakonja još i dobacio;
– Nemojte sad plakati.
Minutu, dvije mi nije bilo jasno o čemu su pričali, a onda sam shvatio da ta „Tigrova mast“ toliko peče, da sam se zgrčio na zemlju od boli.
Došao sam kući poluslijep, a mater me sutradan upisala na karate.

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 10.0/10 (17 glasova ukupno)

21 komentara na “Odlomci iz četvrtog dijela knjige, naslova “Erotika na seoski način””

  1. Miha

    Podsjeca dosta na Robija, interesantno stivo

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Hvala! Iz svakog odjeljka objavim po jedan dio, a ima ih ovakvih još 4-5, neki smješniji, neki ekstremniji, na granici cenzure. Ali to ne smim sve objaviti ukoliko želim knjihu objaviti jednog dana.. Pozz

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • Anonimno

        A kad će ta knjiga više?
        Aj prodaj mi draft da pročitam x-)

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
  2. Charlie

    i kako je bilo na karateu????

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Išao punih mjesec dana. Odustao bi i ranije, ali bi me mater vikala da je platila cili misec, pa sam nekako izgurao. 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  3. Kontra Ultrasa

    Ti i karate NEZAMISLIVO

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  4. ZoX Mostar

    Sve super ,ali zadnja rečenica je tolika istina da to nije normalno. Mislim da nas je 90% doživilo istu stvar nakon prvog maltretiranja od starijih. Mene su upisali na Judo nakon što me orobio jedan osmaš. To su bila vremena: “treniraj sinko pa se sam brani”,a ne sad “dovešću ti starog,brata,raju……”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Ma stari bi te još izbatinao kad bi čuo da si dobija batine.. 🙂 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • joke1311

        :))) upravo to bio sam najmanji u ulici , a nisam smija pomislit da starom kažem da me neko “iscipa” …onda sam jednom uzeo neki štok od vrata i opizdija največeg i napravija mu 10 punata na glavi uteka doma i čeka ko će doć na vrata …nitko nije doša … više nisam mora ič po šibice :))))

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +3 (od 3 glasova)
        Odgovori
        • ch4

          joke, aj donesi upaljac. sibice vise niko ne koristi. hahahaha

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
  5. bexx

    Vratia si me u djetinjstvo.Nevjerovatno je dok sam čita ovaj tekst,sitia sam se i utakmice,i jbg.černobila,franja,lipla,koncerata na gripama i svih drugih stvari.

    Napiši knjigu pod OBAVEZNO!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. bexx

    Kad bi dobia batine na ulici,duple bi dobia doma!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. Totti

    Meni bi doma rekli , opet si krvav dosa doma! Haha. Koja su to vrimena bila. Zivija na kmanu tad. Pok. Martic i ja, a sta smo prosli ka mulci.
    Tako je jednog ” karatasa” iscipa. Ovi mlatija rukama isprid njega, ka karate dir. Kaze njemu pok.Martic ” os ti prestat mavat rukama ka kreten” ovi i dalje, a Martic ga sakom u glavu, ovi nije ni zna sta ga je strefilo

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. pazarić

    jebate led čitan ovo i nemogu sebi doć o smija,pogotovo dio o obitelji Tomaš,btw di je Ž?di je kvaso (njega nisan vidia 15-tak godina),upozna ih odavna preko prijatelja M.P.iz parka,kvaso se friško bija izbrija na čelu i ima je one cvike s dioptrijom preko -10,sićan se i jedne tvoje priće s teglom punom svega i svačega i bacanje iste u vlastiti portun,sve u svemu vrhunski napisano,samo naprijed pozdrav sa pazarića na Skalicama!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Haha.. a Kvaso je Bog! Pisalo je o njemu prije misec dana u Slobodnoj kako ga je napa pas na Pujankama dok je kisika travu za Parkove i nasade. Hahaha…

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • pazarić

        jebate sad sadn pročita ono kad su Ž i Kvaso radili na pranju tankova,hahahhahah,nemoguće,bilo je još detalja kad je ž radia u željezari svaki put kad bi u M.P-a doša po nove metal albume bia je i Ž prisutan,naravno s novim ožiljcima od užarenog željeza na sebi,jel mu stari još uvik živ?uvik je sidia isprid kuće u ladu sa štapom i majicom na špaline u stilu B.willisa?

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
  9. TheMladichi

    Nije vise, nazalost.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. abatenoj

    Lipo me vratilo u ditinjstvo.
    Ova danasnja dica ne znaju ni dispete radit.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. Mali ispravak

    Javljanje o radioaktivnom oblaku je vjerojatno bilo par dana poslje 26.04 jer su sovjetske vlasti pokusale zataskat sve. Neznam tocno dan, ali na netu se da naci “kuda i kada”. LP.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output