Odlomci iz drugog dijela knjige, naslova “Dite Parka”

Djetinjstvo i odrastanje u starom Splitu kakvog više nema, običaji i nostalgija jednog malog mulca prema svome gradu, obitelji i svemu onome što mu danas kao odraslome fali, a osjeća uzbuđenje u drobu kada na to pomisli…

1978.09-10.002– Sa didom na Marjanu, rujan 1978.

 

Dida Slavko, taj simpatični i dobroćudni brko me razmazio do krajnjih granica. Doslovno sam mu mogao jahati po glavi, a on je to sve trpio i popuštao mi zbog svoje, slobodno mogu reći, pretjerane ljubavi.
Zbog njega me ni rođena mater nije mogla kazniti, a ja sam to sve koristio. Bio je još jedan moj zaštitnik!
Tjerao sam ga da mi do neiznemoglosti čita crtane romane i to fonetski različito za svakog junaka posebice. Valjao sam se od smijeha kad bi mi morao sa meksičkim naglaskom citirati npr. Čika u Zagoru;
– Svih mi bućkuriša moga dede apotekara! – i slično.

I mogu se slobodno pohvaliti da sam sa četiri godine mogao prevaliti “marš” na kojem bi mi i vojnik pozavidio. Naime, taj zaljubljenik u Marjan me navukao na 15 kilometarske šetnje koje bi počele od stana na Mažuranićevom, preko Spinutskih vrata, pa do prvog stajanja na Benama gdje bi zapalio svoj duvan.
Pušio bi 5-6 duvana dnevno i taj mu je bio najdraži. I uvijek bi taman tad prošao neki od njegovih Varošana i dobacio mu;
 A ća je Slavko, pa di si na Merjan u prirodu doša pušit, a? – A dida bi uvijek isto odgovorio;
– Eeeee.., a tu mi je najslađe!

Sljedeća postaja bi nam bila Institut. Tu bi on drmnija hladnu „Ožujsku“, a ja „Pipi“, i nakon toga bi po stoti put razgledali gradski akvarij ili nastavili put južnom stranom, preko crkvice sv. Nikole.
Usput bi se naslušao raznih priča, od toga da su pustinjačku nastambu u stijenama zapravo napravili svemirci, do toga da su se kod crkvice okupili za oproštaj svi Splićani, misleći da dolazi “smak svita“ nakon pomrčine sunca te daleke 1910.g.
Sa Marjana bi se obavezno spustili u grad na ribarnicu, gdje bi dida kao i drugi splicani česće gledao nego kupovao, a ja bi se uvijek čudio zašto Dalmatinac poput njega gleda tu ribu, fasciniran istom kao da je prvi put vidi.

Često bi ga putom, s dječjom znatiželjom, pitao što se to sve gradi, jer je bilo mnogo radova, a on bi mi strpljivo objašnjavao da se Split sprema za neke velike igre (nakon par godina sam shvatilo da se radilo o Mediteranskim igrama, koje su te 1979.g. okupile na natjecanju 14 zemalja, ali što je najbitnije, tih 15 dana igara je odredilo budućnost grada sa svojih 160 000 stanovnika, jer su se u to vrijeme izgradile najbitnije građevine, od Poljuda, komplet infrastrukture sa Marjanskim tunelom, do ukopa željeznicke pruge).

Preko tvrđave Gripe bi obavezno došli do pečenjare Lozo, pored legendarne zgrade na kojoj je bila nacrtana Eurokremova vjeverica.
Maznili bi ćevape i „možešmislit“ prirodno-osvjezavajuću Orelu, a ispred kuće i po sladoled u šiptara Idriz Demirija, koji je svoju slastičarnicu „Hajduk“ otvorio na početku Mažuranićeve još 1975.g. i postao nezaobilazno sastajalište svih ljudi iz kvarta za ćakulu, druženje i uživanje u svemu što je taj objekt nudio, a to je u prvom redu bio vrhunski burek, sladoled i ona famozna „ljimunada“ iz aparata.
Naravno da bi kući izbio rat jer bi baba Anka napala dida šta „mali“ ne može ručati.
Standardna subotnja predstava za susjede.

…………………………………………………………………………………………………………………

U svibnju bi me uvijek dva dana razveselila, a to su bili Dan Marjana i fešta svetog Duje.
Kod prvog bi se znalo da me na vrhu Marjana čeka šečerna vuna na štapiću i slušanje neke beskrajno dosadne klape dok se dida ne izgušta, pa onda kroz masu ljudi probijanje ka centru mojih interesa – ZOO-u.
Iako sam znao da ću opet viditi Murata, onog starog lava bez zubi, vječno nepomičnog aligatora, ogoljelog pauna, majmuna šta dira spolovilo i papigu psovalicu, uvijek bi bio sretan ko da sam tu prvi put.

Što se tiće svetog Duje, u centru Splita bi se tog sedmog svibnja okupilo i preko sto tisuća ljudi, kao da se živjelo u sustavu koje priznaje Boga.
Nakon svete mise i procesije, riva bi se pretvorila u šetalište svih splićana, bodula i vlaja na potezu od Biskupove palače do crkve sv. Frane i obratno.
Guštao bi gledati prodaju svih onih drvenarija, igračaka i slatkiša, a obavezno bi za poklon dobio drvenu čaplju na štapu, pa bi sa stotinama djece klepetao sa njom, stvarajući nesnosnu buku.

Za kraj bi otišli na Prokurative, gdje bi svake godine bio stari luna park. Tu se moglo vidjeti svašta, od vrtuljka kojeg pokreću spretne ruke i odvijač nasmijanog majstora, do jedne simpatične igre koju normalna osoba nije mogla igrati. Zašto? Pa zato što si gađanje šest teških limenki, sa tri lagane lopte od čarape, trebao platiti 15 dinara, pa ako bi kojim Božjim čudom to i uspio, dobio bi nagradu vrijednu maksimalno 10 dinara. Dobra stara vremena…

…………………………………………………………………………………………………………………

Znam da bi ponekad na Gripe došao i ozbiljniji luna park sa peglicama, balerinom i vrtuljcima, ali sva ta zabava je bila ništa naspram uživanja u cirkusu „Moira Orfei“, koji nam je došao krajem sedamdesetih. Kako je Split jedan od onih gradova koji je u budučnosti zabranio cirkuse sa životinjama, to je bio zadnji u kojem sam vidio na desetke slonova, tigrova, ludih skečeva sa klaunovima i vratolomija sa artistima, a za uspomenu sam dobio polaroid fotografiju sa čimpanzom većom od mene.

 

Tih godina je Hajduk selio sa Starog placa na moderni Poljud, gdje je otac odveo mene i brata na našu prvu utakmicu, Hajduk – Željezničar. Rezultat ne znam, atmosfera mi je bila očajna, a pamtim samo da sam ljude gađao onim poklopcima od korneta.

 

Tog dana, 04.05.1980. sam primjetio nešto neobično. Naime, na televiziji je predugo bio nepomični kadar nekakve stolice, toliko dosadne da sam se išao igrati u sobu. Nedugo poslije prolomio se didov urlik;
Ane, Aneee…brže! Krepa je prajac!

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.5/10 (13 glasova ukupno)

25 komentara na “Odlomci iz drugog dijela knjige, naslova “Dite Parka””

  1. Forgas

    “- Ane, Aneee…brže! Krepa je prajac!”

    Dida ti,očito, nije bija sa Šolte 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  2. TheMladichi

    Fetivi varošanin

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. V

    Koji je ovo gušt čitat… :))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  4. lezilad

    nemoguce koliko poveznica mogu nac u ovom textu…oprala me nostalgija!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  5. Lepi

    Odmah se sjetio svogf djeda i šta mi je sve iz ljubavi dozvoljavao i šta smo sve prošli…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. joke1311

    izvanredno… iako sam nešto stariji od tebe vrlo lako sam se pronaša u mnogim djelovima texta … jedino za cirkus sa životinjama mislim da je i bio i iza 80-tih i to debelo jer imam jednu sliju isto sa majmunom :)))) koja je po mojoj procjeni 85-86 . …al sve u svemu nebitno bitno je guštat uz kavu čitat tvoju knjigu …jedva čekam da bude u papirnatom obliku u vitrini ka neki dnevnik kad smo klinci bili , kad smo bili nešto, kad je cilo ovo društvo bilo NEŠTO…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Da, onda smo bili nešto i život je bija puno romantičniji.. Bilo je nekoliko cirkusa sa zivotinjama, ma desetak, ali samo par ozbiljnijih..Kolorado i Moira Orfei, jednom ili dva puta. A ova slika je iz tih godina jer ima datum..ali mozemo provjerit jos, naravno..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  7. rayban

    malo vise slika ubaci

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Jole

    hajduk zeljeznicar…3,0 za hajduk…to je i meni bio prvi put na poljudu…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. veteran

    katolik, sve lipo. ali moran te ispravit.ekipa iz kvarta i sucidra …nismo se skupljali u slasticarnu,nego u birtiju do njega, zvanu ines. 15 kvadrata a nabije se 50 krkana unutra, jedan drugome na glavi stoje, pocetci akrobatike u hrvata. danas san ovi portal otkrija….spasija si me u dalekomu svitu,sve me boli od smija.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Drago mi je. Odakle citaš?
      P.s. Nisam mislio na kafic za odrasle, nego kvartovsku slastičarnu za matere i dicu..
      Ziv mi bio

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  10. veteran

    iz dalekog singapura. ima jos.idrizi ti je ima rodijaka zvanoga ekrem.brz na nozu. dovoljno je bilo uc u slasticarnu i narucit dva ekrema (u to vrime je bija popularan neki eurokrem, ka nutela danas), on izleti sa nozon i trk, a ostala ekipa mu zdimi paste iza sanka. najgori egzekutor je bija kulic, na moje oci izija 15 baklava od kolpa,

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. veteran

    je dobra prica sad, ma onda je bilo frka. ekrem trce sa nozen do frizerke na kantunu, nikad dalje. zato vrime dvojica ulecu unutra , vade skrovadu iz pulta i biz ca uza onih par skala. a sicas li se onoga makedonca sta je na po mazuranicevoga prodava dinje?? kod njega je igra drugi sistem. sides priko puta sa prackama od zice, onda mu pocmes filovat dinje. kad te ubere,on se da u trk, za to vrime dvojica ulecu u onu garazu i maznu dinje.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Kako ne. A Zanki je onom siptaru na stanici osamnajske kod Koteksa kra dinje iz šatora i kotrlja ih Šumelju doli. Sve dok šipka nije probudija. Kaze šipak – sta radi? Ovaj – ništa. Siptar – Kako nista? A sta je ono? – i pokaziva dinju kako se kotrlja. A Zanki – To je mačka.
      Kakva mačka? – Rece sipak i stane ga vatat nozem… 🙂
      Znam da je najveca uvreda bila reci i m maush kare i shifsha nona, hehe…

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  12. krkan

    tko je plavi šumelj

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. SarajevoHZ

    Hajduk-Zvezda ta se utakmica igrala 4.5.1980. kad je Tito umro,a ne Hajduk-Zeljeznicar?
    sretno!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Odjeljak sa smrti Tita nema veze s odjeljkom gdje se spominje prva utakmica na koju me otac odveo. To su ulomci iz knjige, rezani.. Pozz

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  14. SarajevoHZ

    Hvala na odgovoru!Nadam se da ces uskoro pisati o danima u Splitu za vrijeme rata i kako ste to vi dozivjeli.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  15. Anonimno

    NNNI je nama značilo “Nikad Nećemo Napustiti Ines”

    Svaka čast autoru.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output