Tarzan

Priča o Tarzanu, istinskoj gradskoj legendi iz nove garde i dobrom duhu Splita, kojeg čete sresti na potezu Marmontova – riva – Pazar i o njegovim prehrambeno – probavnim pikanterijama, kao i zaglušujuće glasnim imitiranjem urlika istoimenog junaka iz džungle….

0042

Tog proljetnog dana 2013. godine, spuštao sam se niz Klis sa cijelim svojim životom koji je stao u gepek Punta. Ali sa lica mi nije silazio osmijeh.
Nakon godinu dana života u Zagrebu, jedva sam dočekao povratak u rodni grad, isto kao i moja cura iz Zagreba, koja je bila uzbuđena jer postaje dio tog ludog grada o kojem je slušala priče.
Kažem curi;
– Ma znaš šta, jebeš useljavanje, ajmo mi prvo popit kavu na rivu, lip je dan.
Taman sam parkirao kraj lučke kapetanije, kad iza leđa poznati glas;
Gale…Galeeee...
Okrenem se, a ono Tarzan, legenda, istinski oriđinal nove generacije, dobri duh grada.
Ooooo zemljače, pa kako si mi? – Oduševim se i dam mu ruku.

Kažem zemljak, jer mi je on zapravo iz očevog sela. A to ti je kod nas skoro ka’ rod..
Jak si mi Gale, jak. I ja san prije bija jak, ali ti si sad najjači čovik u gradu. – I nasmije se.
Tarzan je zaista počekom devedesetih, prije nego što je postao…hm, ajmo reći malko osebujan, bio jedan od jačih redara u gradu. I dan danas kruže legende kako je sam mogao dignuti prednji kraj auta.
Nasmijem se i ja;
Ajde laskavče moj, evo dvadesetka , zaslužija si. Biće tu i za 3 litre mlika onog punomasnog, a?

Poznata je i naširoko prepričavana njegova opsjednotost probavom, koju pospješuje ispijajući mikseve nespojivih tekućina. Tako znao popiti i po par Kefira, juice od naranče, litru čokoladnog, dvije litre mlijeka od 3,8 mm i na kraju, kao šlag – od pola do litre Coca cole, ovisno koliko je taj dan užicao, jer mu je invalidska penzija mala.

E, ali tu priči nije kraj. Tu zapravo počinje njegov originalni show, koji se manifestira ejakulacijom ultrarijetkog proljeva, kojeg moj prijatelj ispaljuje više metara daleko po strogom centru grada.
Vandalizam, bolest, rekli bi gospoda i furešti, ali za nas je on zapravo živa turistička atrakcija grada, slikar umjetnik koji pomoću guzice i mliječnog mlaza crta apstrakcije po zidovima, samo je još malo neshvaćen u vremenu.

Tako postoji pregršt Youtube videa na temu, samo treba ukucati – Tarzan. Splitski. I uživati u djelima umjetnika.

I tako ja sa gospon Tarzanom ugodno časkam o svemiru, dnevno-političkoj situaciji i problemima gradskih kotara, a moja Zg-nevista u čudu gleda otvorenih usta i ne vjeruje.

I tada shvatim ironiju sudbine. Ej, pa Tarzan je zapravo prva osoba na koju je ona u Splitu naišla!
U to ime izvatim još deset kuna i kažem Tarzanu;
Evo banka Tarzane. Aj ti za svog prijatelja i ovu lipu curu jedan put zarlauči, ono najbolje kako ti znaš.
A Tarzan;
Sve za tebe Gale moj. AUAUAUAAAAAAA…AUAUAAAAAAAA…AUAUUUUAAAAAAAAAA…

0041

Grmilo je rivom, ali se rijetko tko okrečao. Samo je jedan stariji čovjek dobacio;
Evala Tarzane!

Rukovali smo se i Tarzan nas ja napustio brzinom hrvatske inflacije. Kazao mu je da mu se prisra.., pardon, da ima umjetničku viziju, pa da mora…

Produžili smo dalje, a na uglu je svirao Fejk Mišo, okružen sa kujom i 9 štenaca, ali to je sad već druga priča…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.1/10 (210 glasova ukupno)

39 komentara na “Tarzan”

  1. Mara

    Koji joca, je li to Jovo iz Gajeve?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. splitit

    Jedan jedini joca sa sucidra….

    Jebo maaajku svi me znaju u mom kvartu…

    Zna autor dobro o kome pricam…

    🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. splitit

    Javi se Juka…

    Sigurno nisi imun na temu o ovoj licnosti…

    🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. Ultras old

    Juka,zaspao si ?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. Pero Barać

    Moj stari i on su jedno vrime bili u skupini tzv. “galebara”. Galebari bi se nepozvano pojavili na bilo kojem domjenku u gradu i besramno izili sve živo.

    Sićan se jadanput dok san u getu bija zivija da je neko zvonija manito usri noci. Spusta se moj stari u mudantama otvorit, a ono Gale. Kaze – “alatega Bare jebate koji si domjenak propustija u HNK uuuu”!
    Evo donija san ti dokaz. I vadi iz zadnjega žepa rebatinki fetu pršuta.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 2 od 2«12

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output