Ružar Miro

Priča o Miru Kujundžiću, dobrom duhu grada Splita, kojeg svaki dan možete sresti na bicikli i s prepunom košarom ruža

2009.09.19.

 

Bilo je ljeto 2005. godine i pio sam pivo s Đinom i Andrijom, na zidiću, pokraj kupališta Bačvice. Grlato, neartikulirano nadjačavanje u besmislenim argumentima, na trenutak prekine hihotanje još veselijeg dvojca, koji su gurali neku biciklu.

Kako su stali pokraj nas, jasno sam čuo njihov razgovor;

Ahahahha... Samo da mi je vidit onu glupu facu kad svati da mu nema bicikle. – hihotao se prvi kreten, s onim izbačenim zubima poput Nele Karajlića.

 Pa stat ćemo tamo i gledat kako se nervira, hahaha... – nadovezao se kreten pod rednim brojem dva.

Jasno mi je bilo, ukrali su nekome biciklu. – A jebat ga, šta sad, ko da mi nismo nikad. – promislim i nastavim piti s društvom.

Straaap! – Bio je zvuk pokidanog sjedala od bicikle, a dva veseljaka su se gušila od smijeha.

Pa ova dva su totalni kreteni, njima ta bicikla ni ne triba. – prokomentiram, a Đin ih ljutito pogleda, narajcan zbog njihovog performansa.

Po ručkama, po ručkama..hahaha... – smijao se Karajlić, dok je ovaj drugi pišao po bicikli.

Tek tada primijetim poznatu ogrlicu omotanu oko ručke.

Pa u kurac. Ovo je Mirova bicikla. – Rečen Đinu, a on im priđe i s đavolskim odsjajom u oku, reče;

Aj prikinite s tim, nemoj da van tu biciklu svežem oko vrata! – a jedan mu odbrusi;

Puši ku…ac! Gledaj svoja posl…AAAA…

Ali to “AAAA” nije bilo zadnje slovo riječi “posla”, već urlik nakon zvuka “TUP”, koji je zvučna kulisa Đinove šake po njegovom nosu.

Nisam stigao niti reagirati, a jedan je slatko spavao u položaju fetusa, a drugi je bježao s korakom većim od Alan Fordovog, ostavivši kompanjona s kojim se, do prije pet minuta, kleo u vječno prijateljstvo. Dobro, da mi je bilo mrsko – i nije.

Dogurali smo biciklu ispod kluba Tropik, gdje se neki čovjek držao za glavu i šetao gore-dolje.

Đine, da te upoznam s mojim susidom Mirom. – Rečem, a čovjek samo što nije zaplakao kada je ugledao svoju biciklu.

Ispričao sam mu što se desilo, a taj skromni čovjek se na sve načine pokušavao zahvaliti, čak je htio dati svoju cjelovečernju zaradu od prodaje cvijeća, što nam nije padalo na pamet uzeti.

20140503_042556Kao što sam rekao, taj vječno nasmijani pozitivac je radio kao prodavač cvijeća i to po restoranima, kafićima i noćnim klubovima.

Još jedna od bilokacijskih osoba grada Splita, poput Kontrole leta, samo puno srčaniji, duhovitiji i uvijek raspoložen za priču ili savjet.

Za razliku od ženskih mu kolegica, koje svoju “edensku” ružu prodaju i po 30-40 kuna komad, ovaj veliki gospodin posluje po principu – “Daj koliko daš” ili je čak i pokloni ako vidi da netko nema novaca, a ako je posebno dobre volje, tada zna razdijeliti i cijelu košaru besplatno, pogotovo pripadnicama ljepšeg spola.

Često smo ga na redarskim vratima znali upitati;

Pa dobro Miro, zašto poklanjaš ruže? – a on bi nasmijan odgovorio;

Ako sam ikoga od tih ljudi usrećio, onda je i meni duša na mjestu.

Ali isto tako, znao je on doći i punih džepova kući, pogotovo kada bi se gazda kojeg kluba napio i svojim ku…, ovaj prijateljicama kupio cijelu košaru ruža po najskupljoj cijeni. O da, i toga je bilo.

Ali ovaj dobar čovjek je to zaslužio, ako zbog ničega, onda bar zbog svog osmijeha i pozitivne energije koju donese gdje god dođe.

A nije imao lagan život, pogotovo sa zdravljem. Jedna noga mu se sušila i prijetilo mu je niz problema sa zdravljem, ali ni tu nije stajao skrštenih ruku, već je, kao uvijek i u svemu, stao u gard i suočio se sa bolešću, učinkovitije nego liječnici, koji su mu savjetovali raznorazne zahvate.

Miro je, kao pobornik alternative, izradio mnoge “sprave” za vježbanje noge, često i na granici znanstvene fantastike, koje su očito djelovale, jer naš Miro je danas, zahvaljujući tom, kao i vožnji bicikle, zdrav čovjek. Više-manje.

U inat svima koji su mu se smijali, kada bi ga vidjeli kako uz cestu vježba sa svojim sustavom razapetih konopa, guma i košarkaških lopti.

Jednom je sa svojom “alternativom” malo i pretjerao, pa se ubacio u naš razgovor pred diskom, gdje se kolega žalio kako mu u zadnje vrijeme noge smrde, pa je rekao;

Dragi gospodine, dozvolite da vam pomognem. Naime, i ja sam vam imao sličnih problema, ali sam našao rješenje. Kadulja.

– Kakva kadulja? – Upita ovaj moj, a Miro mu odgovori;

– Lipo, kadulja. Staviš je u postole i da vidiš kako noga miriše.

Prvo smo se zbunjeno pogledali, a onda je moj kolega rekao;

– Ma ne virujem.

Međutim, to je bila kobna greška. U tren oka mu se stvorila cipela ispred nosa, na njegovo zgražanje pred povraćanje i moje hihotanje pred upišavanje u gaće.

Iako ponekad radikalan, naš Miro je istinska legenda grada i njegov zaštitni znak, pa kad ga vidite, kupite ružu i pustite kraj sebe, nećete požaliti.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.5/10 (41 glasova ukupno)

18 komentara na “Ružar Miro”

  1. kikica

    superrrr….slazem se sa svime sta si reka bas je puno drag covik uvik nasmijan i uvik se lipo javi… 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. varan

    Lipa i toplo..bravo

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. petarpan

    Gospodin u punom smislu te riječi!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. 2Pac

    Dobar covik 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. nora

    Dusa od čovika!!jako je lipo razgovarat s njim..dobrota izvire iz njega!!ulipša mi dan s dvi-tri riči!!i usreči s ružom..:-)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. joke1311

    odličan čovik uvik vesel … i kako si reka uvik ima vrimena za reč par riči 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  7. dana

    Legenda najveca… dusa od covika. Uvik mu kupimo bar pivo i damo misto da se malo odmori jer je zasluzija

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. marin

    bog ga blagoslovio

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. clissa

    kad gospodin miro prođe, ne znaš jel više ćuti se ruža ili kadulja!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. ŠDTJK

    Nisam uopće moga povezat da je to ista osoba, ružar i aerobik guy kraj benze! 🙂 one njegove sprave su teški alan ford.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. Mustafa

    Portal je ludilo, pogadja bit dalmatinskog duha. U nasen malome mistu vica nikad nije falilo. Zamjerka bahatom i egocentricnom autoru, ali fala bogu, to je dio naseg folklora.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 8 glasova)
    Odgovori
  12. nik nik

    Suzo kreni

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. Vu

    Vidija san Mira nekidan u Van’le, reka san mu da ima o njemu clanak na netu, da san mu i adresu a on meni ruzu mukte.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Zna on to od prvog dana. I drago mu je. 😉

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • Cinjo

        Vidim ga kad odem na bazen uvik popricamo…djeluje jako dobar bez trunke zla u sebi uvik nasmijan zato sam ima zelju popricat sa njim, i da budem iskren nisam uopce skuzija da je on sve dok nisam procita clanak iako mi je uvik djelova poznato. ima puno smradova po gradu koji se izruguju coviku i poslom kojim se bavi. A te picke nisu svjesne (sta me i ne cudi) da je to njemu i njegovoj familiji kruv. Ovi sta je dobija po nosu je i zasluzija jer takvima nema spasa jedino ih batinama mos djelomicno provest ka putu prema prosvijetljenju. Odlican blog samo nastavi!!

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +5 (od 5 glasova)
        Odgovori
  14. Mara

    Miro je dobar čovik kakvih je malo,živimo u istom kvartu pa san ga ima priliku i osobno upoznat.
    Jedan put mi je posudija motiku, mašklin i lopatu(triba san kopat neki kanal kraj garaže) na par dana a prvi put me vidija u životu, drugi put smo u “Gonga” gledali neku utakmicu i popili dvi ture piva, prvu san ja zva a on drugu, kad smo išli ća tija san sve platit ali nije bilo šanse-Miro je tija sve platit i da se ne bi na kraju svadili platija je svak svoju turu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  15. Sandra

    eh moj Tesija,moga bi i ti bit redikul

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. Sandra

    Tesija moga bi i ti bit redikul,a ionako dok navigajes ni ne znas da si posta rogonja

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output