Fejk Mišo

Osebujni svirač iz Marmontove ulice, s višegodišnjim zatvorskim stažom i desetljećem uličnog zabavljanja

unnamed (1)

 

Ljetno predvečer prije par godina. Ja i stari šetamo Marmontovom ulicom, zaneseni nekom dnevno-političkom raspravom.
Taman prolazimo pokraj onog uličnog pjevača što, po brkovima i specifičnom zavijanju dalmatinskih pjesama, tako jebeno podsjeća na Mišu Kovaća.

1Pokraj njega, već svima poznata, kuja Luna i još brat bratu deset tek okoćenih štenaca. Ne zna se koji od kojeg šporkiji. Ori se;
Drugi joj raspliće kosuuuuu… – Uz prateći hor malih vrećica buha.
U instrumentalu nam se obrati;
Alo vas dva gangstera, aj dajte šta para!
Taman sam otvorio usta da mu odgovorim, kad se otac skameni i reče;
Odaj naprid, ne odgovaraj mu ništa!

Iako sam imao namjeru prijateljski mu odgovoriti, odlučio sam poslušati oca.
A šta je glavonja, ne obadaješ me, a? Ka mangup, ovo ono a? – Začujem iza sebe, pa zastanem u šoku.
Taman da ću se vratiti da ga upitam da ponovi, kad me stari uhvati za ruku i stane nabrajati;
Jurica, Jurica, vamo kreni!
Putem mi je objašnjavao;
Daj ga kvragu, to je cili život bilo po zatvorima.

Kako me je zainteresirao na način kako me i svi ostali luđaci zainteresiraju, tako sam saznao da se zove Nenad Bekavac i da je rodom iz Lovreća. Automehaničar po zanimanju.

Barem je to bio dok nije poželio nešto više, pa je početkom sedamdesetih upao u banku k’o Tex Willer, opalio okvir u plafon, iskundačio cvikatog trezoristu po čelenki i nestao s vrećom.
Do prvog semafora. Tu ga je uhapsio supovac Mile.
Sudija Narodnog suda SR Hrvatske nije imao sluha za njegove argumente kako je cvikonju nehotično udario po glavi.
Čuo se udarac po stolu nakon što je izrekao kaznu od čak 27 godina strogog zatvora. Zenica.

Sredinom devedesetih izlazi sav istetoviran i zatiče svijet pomalo drugačiji nego što ga je ostavio. Bez posla i perspektive, hvata se tambure kao zadnje slamke spasa.
I od tada nas uveseljava svojim nastupima i predstavama više od desetljeća. Uvijek nasmijan, uvijek spreman na zajebanciju, s brzim odgovorom na bilo čiji pokušaj verbalnog kontriranja.

Zadnji put sam ga vidio kad sam se diskretno izvukao sa svadbene ceremonije u crkvi Gospe od zdravlja.
Uzvanici na misi, a mi oko Nenada. Sada već dobrano moderniziranog s laptopom, zvučnikom i mikrofonom. Na struju se spojio u susjednom kafiću, na nesreću ljudi koji u prolazu zapinju o kabel.

I tako mi s njim natežemo iz boce i pjevamo u sav glas, od Nadaline do meksičkih Mariacha.
Jednom se penzioneru ne svidi muzika pa prigovori, ali više nekako dobronamjerno;
A nemojte momci, nije ta truba za centar grada!

A Neno ga psihopatski pogleda pa kaže;
Ne valja ti truba, a muzgavac stari? Sad ću ja tebi dati pravu trubu!

I klikne na jednu mp3 ikonu, a iz zvučnika zagrmi srpsko kolo k’o na Užičkom vašaru.
Prolaznici negoduju, ali Neno im pijan prkosi i prijeti;
Ajde magarci, dođite ugasiti ako možete!

U savršeno tempiranom trenutku ludila na scenu upada i Tarzan sa svojim poznatim urlikom;
Auuuauauauauauuaaaa…
Zovemo umjetnika k nama i dajemo mu mikrofon.
Ajde Tarzane, raspali! – Kažem mu, a majstor se zdušno uhvati posla.
Taman su mladenci izlazili iz crkve, a iz Marmontove je odjekivalo Žikino kolo praćeno s Tarzanovim urlicima na 200-watnim zvučnicima. Kakav ludi grad…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.1/10 (38 glasova ukupno)

29 komentara na “Fejk Mišo”

  1. Den

    Jel živ on još?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 2 od 2«12

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output