Tri volta

Nostalgična priča o legendarnoj splitskoj konobi, lukavom gazdi Anti Prkiću i o vremenu koje bespovratno nestaje. Vratimo se na trenutak u 1992. godinu.

1

 

Imao sam 15 godina kada sam sa društvom izlazio na Peristil. Tipična splitska tinejdžerska priča. Litra vina iz Raduničkog Veritasa i zidić kod Luxora. Eventualno oko Kenjare.

Taj dan smo ja i  Striko zapišali jednu uličicu u Getu, na što su njihovi momci bili izrazito alergični, pa se sa jednog prozora čulo;
– Di pišate majmuni? Pričekajte ka, sad ćemo  mi doći!

Kako nismo bili znatiželjni pričekati koliko će ih doći i sa kojim oružjem, tako smo taj dan tražili neko skrovitije mjesto za piti.
Prošli smo kroz Vestibul, jednu uličicu i došli u neko dvorište koje je bilo prepuno ljudi, svih profila. Od alternativaca i studenata, do penzionera i ribara.
Svih desetak limenih stolova sa kariranim stolnjacima i plastičnim stolicama je bilo zauzeto, a još bar tridesetak ljudi je stalo na nogama.
Galama na lokalnom dijalektu, zvanje akuže u Trešeti lupanjem o stol i nazdravljanje bevandom, nasutom iz onih starih dozera od litre… Osjećao se dojam prisnosti i opuštenosti.

Ušli smo unutra, a situacija ista. Gužva, ljudi za šankom, stolovima i klupicama. Igraju karte, šah ili pjevaju uz gitaru.
Nalaktimo se na šank i naručimo piće. Iznenadila me izuzetno povoljna cijena, tek nešto veća nego u dućanu. Kažem Striki;
– Brale, od sada ovdje izlazimo.

starinska-kasa-slika-18244798Promatrao sam dvije žene srednjih godina kako vješto rade, obučene u bijele košulje, sa pregačom i obaveznim „borosanama“ na nogama.
Iza šanka se još isticao, a bogami i mirisao, veliki, domaći pršut na onom postolju za rezanje i prastara kasa sa onim okruglim tipkama.
U drugoj prostoriji su se nalazile četiri veće klupe sa bancima za sjedenje i do pet ljudi sa svake strane. Na zidu drvena lamperija, a na žutim zidovima stare slike dalmatinskih prizora.
Najviše me dojmila jedna, na kojoj mladi ribari u mornarskim majicama igraju briškulu, a ispod stola jedan kartaš drugome dodaje kartu. I to bosom nogom.
Iza drvenog paravana je još bio smrdljivi wc ispred kojeg se uvijek stalo u redu i to bi bio najkraći opis ove konobe o kojoj bi se mogla knjiga napisati.

20131130_143603
Ironično, baš ispod te slike kartaša je jedno društvo igralo istu igru. Svi u pedesetim godinama. Iz aviona se da su fetivi. I odjednom rasprava. Prvi kartaš;
A ća je ovo, a posro? Šta mi nisi odgovara ima tri ruke na špade, a?
Drugi se zacrveni pa znatno tiše odgovori;
Ma nisan Bartule Gospe mi! Al nisi vidi da san štroca?
Prvi pregleda karte, pokaže svima da je ovaj drugi u krivu i zaurla, bacajući karte po prostoriji;
KURBU PRASICU SI TI ŠTROCA! GOVNO JEDNO! – I uhvati prvog za vrat.
Ostalo društvo stane razdvajati. Uglavnom, više galama nego neka ozbiljna tuča.

Dotrči iz dvorišta stariji čovjek i kriomice signalizira dvojici mladih getara;
Momci…momci…ks-kss… – I ovi u tren ustanu, izvade neke improvizirane palice od kabla i udri po ovim nesretnicima.
Dok si rekao keks, fetivi su bili izbačeni i to na način da su na vratima, svaki posebno, dobili simbolično i nogom u guzicu.

Čovjek što je naredio intervenciju tih, očito, pritajenih redara, je nabrajao;
Prasci jedni, upropastit će mi posal. Nemojte ih monci večeras više puštat unutra!
2009.04.09.A onda je prišao jednom brkatom liku sa konjskim repom;
Aj Tica spasi duše ti. Zasviraj zero da mi ljudi ne pobignu. Aj odma! Imaš piće mukte.
Lik automatski uzima gitaru i počinje pjevati:
– Ne silazi sa čardaka… – A naručitelj skoči;
Ma ne tu jeben te u glavu bosansku. Našu neku tuntle!
Lik bez uzbuđenja potvrdi:
Ma ne sekiraj se Prkiću. – I oplete po gitari – A mi volimo feštu i ribu kod staroga Duje...

To je bio moj prvi susret sa konobom Dioklecijan, poznatijom kao Tri volta zbog starorimskih oluka, kroz koje se bacao pogled od lučke kapetanije, preko cijele rive, do Marjana. Odisala je dušom i bila je moja ljubav na prvi pogled. Možda baš zbog te opuštenosti i zajebantske atmosfere, gdje su i te ružne stvari, poput tuče, djelovale opet tako nevino i simpatično.

20131215_164907 copy

Prolazile su godine, mijenjao sam ekipe, ali je Tri volta uvijek bilo prvo mjesto, temeljac prije izlaska vani. Ostali bi mi i duže, ali je radio najkasnije do jedan iza ponoći. Gotovo desetljeće i pol smo dolazili redovito, sve do jednog kobnog dana, ali o tome na kraju ove priče.

IMG_2161
003 prkicOnaj smiješni gospodin sa uviklanim pramenom i u uvijek istom kaputu sa pojačanjima na laktovima, je bio gazda Ante Prkić.
Pravi mudri, vlaški lisac. Rođen u Ramljanima 1932.g., državu napušta nakon vojske i dobre novce zarađuje bauštelom, a onda nakon toga i unosnijim švercom robe.

U Split se vrača početkom sedamdesetih i uzima u najam prostor na Dosudu. Zapušten i porušen od savezničkog bombardiranja. Sve to dovodi u red i 1971.g. ga otvara uređenog kakav je i danas, čime postaje jedan od prvih privatnih ugostitelja u gradu.
U godinama koje slijede, Tri volta postaju nezaobilazno mjesto okupljanja i običnih i poznatih Splićana, gdje se može popiti dobro vino i pojest domaći pršut, sir i janjetina. A i sa sobom povesti i koja dama po izboru.
Da, Tri volta su jedno od prvih, neformalnih javnih kuća u Splitu.
A za biti privatni ugostitelj i makro u onoj državi zaista trebaš biti maher. Ili surađivat sa državnim institucijama, što je još jedna, ne dokazana špekulacija o životu ovog lisca.

Bilo kako bilo, žene postaju povijest, a djelatnost istih Prkić nikad ne priznaje. Niti ne negira. Samo se smiješka dajući ti na razmišljanje. Ali se ljuti kad ga zajebavamo pitajući dali su, uz to što su skakutale po pijanim mornarima, dodatno zarađivale i ispitivanjem istih o državnim stvarima.

Janjetinu u devedesetim, zbog cijene, zauvijek potiskuju srdele, a ugledni Splićani sele u modernije kafiće, tako da Tri volta postaju i ostaju zadnje uporište istinskog života Dalmacije koja nestaje sa svim onim originalnim gostima.

20131215_164907

 

Bezbroj puta smo mu napravili neki dišpet, od poplave do topovskog udara u zahodu, ali nije mogao na kraj sa nama. Pokušao je sa sinom, pa sa plaćenim getarima, čak i sa policijom, ali nije išlo.
Obožavali smo napravit sranje i onda doći sljedeći vikend, pa mu se smijat u lice dok nam se taktički uliziva vicevima ili pričama, kao da smo najbolji prijatelji.
A samo dan prije držao predavanje gostima, kako bi nas sve trebalo dobro isprebijati, pa onda bacit u Kevinu jamu. I da bi nam on stao na kraj samo da je milicija još na vlasti.

To je išlo toliko daleko da bi nas pokvarenjak čak i počastio pićem. Pa bi inzistirali da popije i on čašu, čisto da se uvjerimo kako nam nije podvalio kakvog mišomora.
Zabavljao bi nas glupim pričama tipa;
Gale moj dobri, iđen ti ja kupit u tvog zemljaka Omrčena tele. Kaže on da ima za mene ki za prijatelja baš lipo tele, tek od materine sise. A doveja mi staru kravu bez zubi.

A mi bi vrištali od smijeha. Ma ne toliko zbog priče, koliko zbog sposobnosti pretvaranja da je prisan sa nama, a mrzio je svaki atom našeg bića. I uvijek bi mu na kraju ponovo digli živce.

Dok jednog dana nismo pretjerali. Ali ono zaista.

Naime, te rujanske noći 2010.g. smo bili u dobrom sastavu, a dobro se i popilo. Sve je počelo nevino, bacanjem kockica leda fureštima u ćelo, sve dok domaćima nije slučajno doletjela boca pive na limeni stol.

2010.08.20.
A taman se moj bidni Muše vračao iz zahoda. Upadne mu jedan, od ogorčene četvorice iz Spinuta;
Šta glumiš ti debila, a majmune?
Slijedilo je trenutno Mušino – Tok! – drzniku u bradu, pa su ovi skočili na njega, a mi na njih.
Prvi nalet ih je odnio kao udarvlaka, a onda je uslijedilo slaganje stolova i stolica na njih. Sažalim se na momke i visoko podignem ruke, rekavši svojima;
Nemojte ljudi, dosta je! – I okršaj se zaista zaustavi.

Zadnja scena iz Tri volta je Prkićeva šokirana faca sa prekriženim rukama i pitanje;
A šta uradi Gale?
Pokušao sam se opravdati – A vidiš Ante da smirivan situaciju. – Ali nije išlo.
Ništa nije moglo opravdati scenu hrpe od 6-7 stolova i desetak stolica na momcima koji, kao nakon nekog potresa, pokušavaju izaći iz ruševina, na način da im samo ruke vire vani.

Sutradan se moj otac šetao Marmontovom i naleti na Prkića. Kako ga je znao, kao što se znaju svi iz njihove generacije, pozdravi ga;
Eeee Ante, živija.
Prkić ga samo tužno pogleda i reče;
A bili su mi Ivane sinoć oni tvoji.
A znan da dođu nesriće u tebe.. – Odgovori otac.
A gazda počne njihati glavom i ritualno naricati;
Ne-znaš Ivane, ne-znaš, ne-znaaaaš…
Ma šta je bilo diko moja, da nije kakvo zlo?? – Upita otac zabrinuto.
Ki da je pijavica prošla moj Ivane.. – Odgovori suznih očiju.
Ma kakva pijavica Prkiću, nište te ne razumim. – Otac zbunjen.
Sve satraše, komplet inventar. Poravnali mi štekat, jadan ti san…
– MA JA ĆU NJIH… – Počne otac pjeniti, a Prkić ga prekine;
Ništa Ivane, NIŠTA! Samo in reci da više ne dolaze, ki divicu Mariju te molim!

Tako je i bilo. Evo, na ljeto će biti četvrta godina od kada nismo nismo niti provirili. Duša mi vene, a čežnja hvata da još bar jedan put dođemo i zabavimo se kao nekad.
Bez pizdarija. Boga mi! Već smo stariji, ozbiljni ljudi. Više – manje. Ma bar još jednom za ovog života…

 

 

(Posvećeno prijatelju Mišelu Muši da ga nasmije u dalekoj i hladnoj Kanadi)


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.9/10 (54 glasova ukupno)

45 komentara na “Tri volta”

  1. veteran

    evo mi je pa napamet jos jedan doajen splitskog ugostiteljstva, bozo akrap vlasnik bufeta kamesnica na solinskoj ulici (ne radi vise naravno, bozo je odavno pokojni). osebujan lik ali dobar ka kruv, narocito prema dici. ja san mu ka petogodisnjak bija redoviti gost, uvik bi mi da crvenu orelu, ili kap aer konjakaili malo proseka sa galetinama( za jacu krv). volija je i on kapljicu, pa bi se zna prepustit uzicima vec ujutro, onda bi sa vrata birtije zavika – jeeee li vedrooooo…..bez obzira sta jesenska kisa lije ka iz kabla. jedan od najboljih musterija je bija marangun sago.ako je hoda, obavezno je nosija tranzistor na uvo i piva.ako je vozija motor (ceska bordo java) do kamesnice bi dosa sideci na motoru, a iz kamesnice stajuci jednon nogon na prednjemu sicu,a druga u ariju (to milka babovic zove pirueta). i nikad pa. ali, to su daavna vrimena,necu davit.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Ne daviš. dapače. Samo piši šta ti je u sješanjima jer mi je zanimljivo, a i komentari su dobro čitani.

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  2. veteran

    aj dobro onda. ajmo se vratit onda opet nasemu gazda anti, bolje receno sinu mu. ja ne znan kako, ali ranih 70 -tih, di god podjes, evo ga.ides na judo, evo i njega, provas malo veslat, tu je, provas bilo sta…uvik i on tu. naravno, nikad nista. bice se ante vodija uzrecicon u zdravon tilu zdrav duh, ali nije racuna da mu je sin sa dvi live noge i dvi desne ruke. dunkve, evo ka sad ga vidin isprid sebe, dosa se upisat na judo. crne gimnasticke gace, sokolska maja i u bicve!!!!!!! a na obe bicve buzi ka da si ih rafalon pokosija. zalizana kosa, pubertetski cirevi, strkljav….olicenje buduceg judoke i planetarnoga prvaka.naravno,stufa se brzo, cin ga je prvi put zavrtilo i opaucilo o tatami.na veslanje….bili su oni skolski cetverci gigovii ,kad je prova uc unutra,upaje u more. znan da je trener pok toni kukoc skocija u more za izvadit ga vanka,ima bit da sa plivanjen nije na ti. ipak, ima muda. ne znat plivat a poc se ukrcat u giga, samo da ga ekipa ne bi zajebavala.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 3 glasova)
    Odgovori
  3. TheMladichi

    Hahhahahahahhaha…predobro jer ga znam pa dozivljavam to.. 🙂

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. veteran

    e da. a kad ga znas ,dobro, kad si ga vidija na more, ne da pliva, bar da lezi ispod suncobrana?? nikad. kad si ga vidija u diskoklub ili koji kafic?nikad.reka bi ante – a di ces poc drugome sticat bogatstvo. on je ka oni ekrem jevric i ona pisma kuca poso poso kuca.
    a kad ante ode kod velikoga manitua, ostavit ce mu 2 jaja u sorbulu. iden ca,kasno je.sutra cu ti pricat o kultnoj gostionici tri bora na brdima i pok vlasniku ivanu babanu zvanom staljin a kasnije i johny. jace od alan forda

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  5. veteran

    evo ti moj katolik, ja san covik od rici. bufet tri bora, ulica stari put, brda, split,hrvatska, ex jugoslavija, europa, svit i svemir. anno domini – rane osandesete.vlasnik – pok ivan baban zvan staljin a kasnije i johny. mali cica velikih brkova, povratnik iz slavonije, sitni svercer, uvik obucen u crni kozni kapot ka agent gestapoa. troje dice , sin pok zare i dvi cere.
    ja san u to vrime vec sulja po bilome svitu, i uvik bi mi bilo drago svratit u odaje staljinove, ne zbog lokala (svaka stolica i stol druge boje i matrijala, prostor je vjerojatno pituran zadnji put kad je kuca dignuta (jos u fasadi), linoleum na podu ima, ima, pa nema)vec zbog staljina i njegovih prica. vec u to vrime, droga je bila normalna pojava,svercova se duvan,cuga….ali to johnya nije interesiralo. on je davno skuca sve na kocku (kod pok luke marica na klisu) i nije bija spreman na velike uloge. tako mi je predlaga sverc kremena za upaljace (kriketi su vec bili ohoho u upotrebi), zenske najlon bicve, suskavce – znaci izgubija se u vrimenu. ali….uza sve to,zna je posal.nasa bi u belja pokvarene prsute, ubra di je zdrav a di smrdi,malo bi ih posuja pepelon i pravo na pazar. naravno,kad oces povonjat prsut, on ubode cackalicon di je zdravo.da ti malo jeftinije, ljudi kupe… naj bolje je bilo kad san odveja ekipu sa mazuranicevoga tamo, sve mladi pomorci, ima se cekina…a kad tamo pjani jere radi stoj za okladu a ne moze stat na noge…i dodje zorka i pita ga staljin ….momat sta ces? votka juice.sta? votka juice. slusaj sinko, mi ti ta pederska pica nemamo.os bevandu, os gemist, pivu, vinjak, rakiju, pelinkovac..a ako ne, aj u pizdu materinu. ima toga jos prepun kurac, ali onda bi i ja triba pocet pisat knjigu. aj zivija.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 4 glasova)
    Odgovori
  6. TheMladichi

    Pa i moga bi. Imaš mota za pisanje. A bogami i puno toga arhivirano u glavi.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  7. veteran

    a boga ti, sta cu s ovolikon glavurdon?ili pamtit ili sadit sampinjone unutra. trece nema

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  8. the mladichi simpatizer

    nekidan uša u tri volta, Žila isti ka na slici od pri 20 godin

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. rik

    Juka aj priznaj da ti je nalet najdraža riječ. Ime knjige će sigurno bit “u naletu”:D

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  10. Nije vazno

    Juka,svaka cast na pisanju, veoma zanimljivo. Imas sve moje pohvale. Samo mi se cini da se malo previse velica nasilje. Zabavno je citati kada su navijacke price u pitanju, posto to ipak navijac pise. Ali sta kada nasilje izlazi iz okvira navijanja. Ima vise scena koje su bile ruzne, ali jednu necu nikada zaboravit. Bio sam na utakmici, pojma nemam vise ko je igra, za vrime lita. Tada je Ciro bio trener. Uglavnom posli utakmice ispred stadiona su stajali mladici i samarali ljude koji nose dres hajduka ili sal nazivajuci ih cirinom dicom. Tu sam i ja dobio samar ni kriv ni duzan jer sam imao dres. Glavni je bio cika saja. Nikada necu zaboraviti kako je napao jednoga didu od oko 70 god koji je nosio bubanj, pisalo je nesto sinj..i ovaj mu ga je razbio a didu gurnio. Dida se rasplakao i molio za milost a ekipa se smijala umisto da netko to prekine.Od tada vise niti na jednu utakmnicu nisam isao. I imam skroz drugaciji stav i misljenje o navijacima. Toliko. A tebi jos jednom sve pohvale i samo nastavi pisati. Sve sam procitao nekoliko puta i cekam novo 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
Stranica komentara 2 od 2«12

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output