Tri volta

Nostalgična priča o legendarnoj splitskoj konobi, lukavom gazdi Anti Prkiću i o vremenu koje bespovratno nestaje. Vratimo se na trenutak u 1992. godinu.

1

 

Imao sam 15 godina kada sam sa društvom izlazio na Peristil. Tipična splitska tinejdžerska priča. Litra vina iz Raduničkog Veritasa i zidić kod Luxora. Eventualno oko Kenjare.

Taj dan smo ja i  Striko zapišali jednu uličicu u Getu, na što su njihovi momci bili izrazito alergični, pa se sa jednog prozora čulo;
– Di pišate majmuni? Pričekajte ka, sad ćemo  mi doći!

Kako nismo bili znatiželjni pričekati koliko će ih doći i sa kojim oružjem, tako smo taj dan tražili neko skrovitije mjesto za piti.
Prošli smo kroz Vestibul, jednu uličicu i došli u neko dvorište koje je bilo prepuno ljudi, svih profila. Od alternativaca i studenata, do penzionera i ribara.
Svih desetak limenih stolova sa kariranim stolnjacima i plastičnim stolicama je bilo zauzeto, a još bar tridesetak ljudi je stalo na nogama.
Galama na lokalnom dijalektu, zvanje akuže u Trešeti lupanjem o stol i nazdravljanje bevandom, nasutom iz onih starih dozera od litre… Osjećao se dojam prisnosti i opuštenosti.

Ušli smo unutra, a situacija ista. Gužva, ljudi za šankom, stolovima i klupicama. Igraju karte, šah ili pjevaju uz gitaru.
Nalaktimo se na šank i naručimo piće. Iznenadila me izuzetno povoljna cijena, tek nešto veća nego u dućanu. Kažem Striki;
– Brale, od sada ovdje izlazimo.

starinska-kasa-slika-18244798Promatrao sam dvije žene srednjih godina kako vješto rade, obučene u bijele košulje, sa pregačom i obaveznim „borosanama“ na nogama.
Iza šanka se još isticao, a bogami i mirisao, veliki, domaći pršut na onom postolju za rezanje i prastara kasa sa onim okruglim tipkama.
U drugoj prostoriji su se nalazile četiri veće klupe sa bancima za sjedenje i do pet ljudi sa svake strane. Na zidu drvena lamperija, a na žutim zidovima stare slike dalmatinskih prizora.
Najviše me dojmila jedna, na kojoj mladi ribari u mornarskim majicama igraju briškulu, a ispod stola jedan kartaš drugome dodaje kartu. I to bosom nogom.
Iza drvenog paravana je još bio smrdljivi wc ispred kojeg se uvijek stalo u redu i to bi bio najkraći opis ove konobe o kojoj bi se mogla knjiga napisati.

20131130_143603
Ironično, baš ispod te slike kartaša je jedno društvo igralo istu igru. Svi u pedesetim godinama. Iz aviona se da su fetivi. I odjednom rasprava. Prvi kartaš;
A ća je ovo, a posro? Šta mi nisi odgovara ima tri ruke na špade, a?
Drugi se zacrveni pa znatno tiše odgovori;
Ma nisan Bartule Gospe mi! Al nisi vidi da san štroca?
Prvi pregleda karte, pokaže svima da je ovaj drugi u krivu i zaurla, bacajući karte po prostoriji;
KURBU PRASICU SI TI ŠTROCA! GOVNO JEDNO! – I uhvati prvog za vrat.
Ostalo društvo stane razdvajati. Uglavnom, više galama nego neka ozbiljna tuča.

Dotrči iz dvorišta stariji čovjek i kriomice signalizira dvojici mladih getara;
Momci…momci…ks-kss… – I ovi u tren ustanu, izvade neke improvizirane palice od kabla i udri po ovim nesretnicima.
Dok si rekao keks, fetivi su bili izbačeni i to na način da su na vratima, svaki posebno, dobili simbolično i nogom u guzicu.

Čovjek što je naredio intervenciju tih, očito, pritajenih redara, je nabrajao;
Prasci jedni, upropastit će mi posal. Nemojte ih monci večeras više puštat unutra!
2009.04.09.A onda je prišao jednom brkatom liku sa konjskim repom;
Aj Tica spasi duše ti. Zasviraj zero da mi ljudi ne pobignu. Aj odma! Imaš piće mukte.
Lik automatski uzima gitaru i počinje pjevati:
– Ne silazi sa čardaka… – A naručitelj skoči;
Ma ne tu jeben te u glavu bosansku. Našu neku tuntle!
Lik bez uzbuđenja potvrdi:
Ma ne sekiraj se Prkiću. – I oplete po gitari – A mi volimo feštu i ribu kod staroga Duje...

To je bio moj prvi susret sa konobom Dioklecijan, poznatijom kao Tri volta zbog starorimskih oluka, kroz koje se bacao pogled od lučke kapetanije, preko cijele rive, do Marjana. Odisala je dušom i bila je moja ljubav na prvi pogled. Možda baš zbog te opuštenosti i zajebantske atmosfere, gdje su i te ružne stvari, poput tuče, djelovale opet tako nevino i simpatično.

20131215_164907 copy

Prolazile su godine, mijenjao sam ekipe, ali je Tri volta uvijek bilo prvo mjesto, temeljac prije izlaska vani. Ostali bi mi i duže, ali je radio najkasnije do jedan iza ponoći. Gotovo desetljeće i pol smo dolazili redovito, sve do jednog kobnog dana, ali o tome na kraju ove priče.

IMG_2161
003 prkicOnaj smiješni gospodin sa uviklanim pramenom i u uvijek istom kaputu sa pojačanjima na laktovima, je bio gazda Ante Prkić.
Pravi mudri, vlaški lisac. Rođen u Ramljanima 1932.g., državu napušta nakon vojske i dobre novce zarađuje bauštelom, a onda nakon toga i unosnijim švercom robe.

U Split se vrača početkom sedamdesetih i uzima u najam prostor na Dosudu. Zapušten i porušen od savezničkog bombardiranja. Sve to dovodi u red i 1971.g. ga otvara uređenog kakav je i danas, čime postaje jedan od prvih privatnih ugostitelja u gradu.
U godinama koje slijede, Tri volta postaju nezaobilazno mjesto okupljanja i običnih i poznatih Splićana, gdje se može popiti dobro vino i pojest domaći pršut, sir i janjetina. A i sa sobom povesti i koja dama po izboru.
Da, Tri volta su jedno od prvih, neformalnih javnih kuća u Splitu.
A za biti privatni ugostitelj i makro u onoj državi zaista trebaš biti maher. Ili surađivat sa državnim institucijama, što je još jedna, ne dokazana špekulacija o životu ovog lisca.

Bilo kako bilo, žene postaju povijest, a djelatnost istih Prkić nikad ne priznaje. Niti ne negira. Samo se smiješka dajući ti na razmišljanje. Ali se ljuti kad ga zajebavamo pitajući dali su, uz to što su skakutale po pijanim mornarima, dodatno zarađivale i ispitivanjem istih o državnim stvarima.

Janjetinu u devedesetim, zbog cijene, zauvijek potiskuju srdele, a ugledni Splićani sele u modernije kafiće, tako da Tri volta postaju i ostaju zadnje uporište istinskog života Dalmacije koja nestaje sa svim onim originalnim gostima.

20131215_164907

 

Bezbroj puta smo mu napravili neki dišpet, od poplave do topovskog udara u zahodu, ali nije mogao na kraj sa nama. Pokušao je sa sinom, pa sa plaćenim getarima, čak i sa policijom, ali nije išlo.
Obožavali smo napravit sranje i onda doći sljedeći vikend, pa mu se smijat u lice dok nam se taktički uliziva vicevima ili pričama, kao da smo najbolji prijatelji.
A samo dan prije držao predavanje gostima, kako bi nas sve trebalo dobro isprebijati, pa onda bacit u Kevinu jamu. I da bi nam on stao na kraj samo da je milicija još na vlasti.

To je išlo toliko daleko da bi nas pokvarenjak čak i počastio pićem. Pa bi inzistirali da popije i on čašu, čisto da se uvjerimo kako nam nije podvalio kakvog mišomora.
Zabavljao bi nas glupim pričama tipa;
Gale moj dobri, iđen ti ja kupit u tvog zemljaka Omrčena tele. Kaže on da ima za mene ki za prijatelja baš lipo tele, tek od materine sise. A doveja mi staru kravu bez zubi.

A mi bi vrištali od smijeha. Ma ne toliko zbog priče, koliko zbog sposobnosti pretvaranja da je prisan sa nama, a mrzio je svaki atom našeg bića. I uvijek bi mu na kraju ponovo digli živce.

Dok jednog dana nismo pretjerali. Ali ono zaista.

Naime, te rujanske noći 2010.g. smo bili u dobrom sastavu, a dobro se i popilo. Sve je počelo nevino, bacanjem kockica leda fureštima u ćelo, sve dok domaćima nije slučajno doletjela boca pive na limeni stol.

2010.08.20.
A taman se moj bidni Muše vračao iz zahoda. Upadne mu jedan, od ogorčene četvorice iz Spinuta;
Šta glumiš ti debila, a majmune?
Slijedilo je trenutno Mušino – Tok! – drzniku u bradu, pa su ovi skočili na njega, a mi na njih.
Prvi nalet ih je odnio kao udarvlaka, a onda je uslijedilo slaganje stolova i stolica na njih. Sažalim se na momke i visoko podignem ruke, rekavši svojima;
Nemojte ljudi, dosta je! – I okršaj se zaista zaustavi.

Zadnja scena iz Tri volta je Prkićeva šokirana faca sa prekriženim rukama i pitanje;
A šta uradi Gale?
Pokušao sam se opravdati – A vidiš Ante da smirivan situaciju. – Ali nije išlo.
Ništa nije moglo opravdati scenu hrpe od 6-7 stolova i desetak stolica na momcima koji, kao nakon nekog potresa, pokušavaju izaći iz ruševina, na način da im samo ruke vire vani.

Sutradan se moj otac šetao Marmontovom i naleti na Prkića. Kako ga je znao, kao što se znaju svi iz njihove generacije, pozdravi ga;
Eeee Ante, živija.
Prkić ga samo tužno pogleda i reče;
A bili su mi Ivane sinoć oni tvoji.
A znan da dođu nesriće u tebe.. – Odgovori otac.
A gazda počne njihati glavom i ritualno naricati;
Ne-znaš Ivane, ne-znaš, ne-znaaaaš…
Ma šta je bilo diko moja, da nije kakvo zlo?? – Upita otac zabrinuto.
Ki da je pijavica prošla moj Ivane.. – Odgovori suznih očiju.
Ma kakva pijavica Prkiću, nište te ne razumim. – Otac zbunjen.
Sve satraše, komplet inventar. Poravnali mi štekat, jadan ti san…
– MA JA ĆU NJIH… – Počne otac pjeniti, a Prkić ga prekine;
Ništa Ivane, NIŠTA! Samo in reci da više ne dolaze, ki divicu Mariju te molim!

Tako je i bilo. Evo, na ljeto će biti četvrta godina od kada nismo nismo niti provirili. Duša mi vene, a čežnja hvata da još bar jedan put dođemo i zabavimo se kao nekad.
Bez pizdarija. Boga mi! Već smo stariji, ozbiljni ljudi. Više – manje. Ma bar još jednom za ovog života…

 

 

(Posvećeno prijatelju Mišelu Muši da ga nasmije u dalekoj i hladnoj Kanadi)


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.8/10 (52 glasova ukupno)

45 komentara na “Tri volta”

  1. Anonimno

    baba

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. rako

    babe

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. lezilad

    heheheh…lipa vrimena,a šta se ponovnog odlaska tice cim od mog Muše noga dotakne sveto hrvatsko tlo u Tri Volta-ZBOR!!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  4. Anonimno

    Neponovljivo!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. Anonimno

    Ma bar još jednom za ovog života. ma lipo zboriš nisi valjda odlučija sravnit tri volta do temelja .hahahhhahahaha

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  6. el_caminjo

    “Ki da je pijavica prošla moj Ivane” ha ha ha ne mogu se prestat smijat

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  7. RICO

    najjaći kafič di sam dolazia kad bi biža iz škole TRI VOLTA :))))))))))))))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  8. ante g.

    Hahahshs exsploziv i dan danas prican a ljudi ne viruju…mineeee.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  9. TheMladichi

    Hehehe…

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. bik

    kad čemo opet,tribalo bi svratit ha ha ha aaaa

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  11. Tondin

    izvrsno!
    moga si opisat i prkićevog sina, također neizostavni inventar konobe koji ni dan danas ne smi iznit televiziju na štekat bez ćaćinog odobrenja

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Da. I to je lik za zasebnu rubriku.

      Jednom kazem starom da ga je puno pozdravija Prkićev sin, kao oduševljen mojim ocem. Stari ne govori.
      Pitam ga ja dali ga zna. Stari nevoljko odgovara;
      – A znan.
      – Pa jel problem kakav, niste dobri ili šta? – Upitam. A stari;
      – A dobar je jadan, nego malo BOLESTAN. Nije se nikad ženija..

      Hahahaha…koja seljačka filozofija… 🙂 🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +8 (od 8 glasova)
      Odgovori
      • Tondin

        ae, navodno igra za protivnički tim.
        kad bi se gledala liga prvaka na štekatu on bi ka gazdin sin mislija da je najpozvaniji komentirat nogometne poteze, al su ga malo jebavala prezimena nogometaša. tako je jedanput nabrajajući manchesterovu veznu liniju značajno reka: ovaj KENI je igračina!
        tribalo je malo vrimena da skontamo kako je keni ustvari roy keane.
        od toga dana prkić junior ima novi nadimak

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: -1 (od 1 glas)
        Odgovori
  12. Mare Žebon

    Svaka čast autoru ovih redaka…
    Još da se sitija pa mene spomenija svaka bi mu na mistu bila…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  13. mertojak

    Tri volta 1911

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Badalo

    ostaju nan samo sjećanja 🙁

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  15. kisobran

    jel nezgodno pitat di si ti zivia dok si bia momak sa tih svojih 15-16 godina ?? koji kvart ?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. flasa

    Hahaha nevjerujem, nasmijah se posteno. Sad sam u stvari skuzio da sam prosle godine bio u famzna TRI VOLTA. Naime, trazio poslovno neku adresu po Splitu, i moj legendarni domacin koji mi je pomago u snalazenju po gradu, a inace jedan od mladicha veli, to je negdje u Getu. Mi tako gore dole po Getu nikako nac to kaj trebamo. Ko ga jebe vise i adresu i poso, ozednili od hodanja… Roknuli po dve ladne, vidim sad u TRI VOLTA i ajmo dalje .
    Hehehe slike su vrh koja su to vremena negdje bila… autoru svaka cast i pozdrav Musi ma di bio iz Dubrave

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  17. irud

    Bol-Park to je tzv. Siromašna ?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  18. irud

    Duboke isprike greška je posljedica neznanja geografije Splita 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 4 glasova)
    Odgovori
  19. ante č.

    lipo lipo

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  20. franje

    legenda iz mog mista.ramljana

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  21. papa Franjo

    svaka čast za priču o legendarnon mistu za opijanje prije izlaska!
    al i mora je autor zasrat sve sa tipicnin dodatkon o ponasanju splitskih ćelavaca…mi udrili,mi nabili,mi razbili…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  22. TheMladichi

    A sta da napisem, da smo hostije dilili? Bilo je kako je bilo. Bitna je reakcija Prkića u ciloj priči..

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 8 glasova)
    Odgovori
  23. boy16

    A Glavata Želva…tinel u Aljesinovoj 1…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  24. veteran

    nesto san kopa po youtubeu i naletija na emisiju jelovnici izgubljenog vremena – splitska marenda, a kad tamo imas sta i vidit – gazda ante kuva snicele u sugu, vrlo poucno,vrlo poucno,samo moga je bar ofregat bokun kuzinu kad je vec zna da ide na TV. obrati paznju kad papri toc i na tece,ja mislin da je ono ukreja mariji tereziji na samrti

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  25. veteran

    youtube – i onda gori opizdi – jelovnici izgubljenog vremena – splitske marende. jebi ga, ja kad san radija ka izbacivac a ne redar, ti si pisa u pelene. a sad za tehnogiju….. to mi ide na cunu pionirsku, sekretarica radi. neman vise force moj sjor. nac ces,smijat ces se, a kosulja,,,,nije roza

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 3 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 1 od 212»

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output