Park vs Siromašna

Tinejdžerska priča o kvartovskom ratovanju između Parka (Bol) i Siromašne (Plokite), s kraja osamdesetih godina.

1

 

Iako je moj kvart bio najveći u Splitu, nikad na pitanje – “Di živiš?” – ne bi odgovarali sa – “Na Bolu.” – zbog uvijek istog, prokletog sljedećeg pitanja – “Jel na Braču?”.
Jednostavnije nam je bilo reći – “Iz Parka”.
Tada bi svako znao da smo s područja južno od slastičarne “Plavi Jadran”, sjeverno od ulice Mažuranićevo šetalište, istočno od osnovne škole “Bratstvo i jedinstvo” i zapadno od AVNOJ-eve ulice, s onim velikim parkom u sredini.

Baš ta AVNOJ-eva ulica je osamdesetih bila nepisana granica sa Siromašnom četvrti, našim najvećim kvartovskim neprijateljem.
Nazvana po kultnom američkom filmu iz 1979.g., bila je realna prijetnja svakom prolazniku kroz nju, pogotovo nama iz Parka.

Glavno mjesto okupljanja Siročića su bile tribine školskog igrališta, gdje je uvijek bilo bar dvadesetak kosatih i neuhranjenih delikvenata, s kesama ljepila.
Nezgodno je bilo kada bi te mater poslala na pazarić u dućan, a ti nabasaš na njih.
U najboljem slučaju bi dobio ciglu u zamjenu za kućne novce, a nerijetko i razbijen nos, kao specijalni bonus dodatak.

Međutim, ne bi ni oni prošli lišo kada bi ih zatekli na našem teritoriju, primjerice kupovini bureka u slastičarnici “Hajduk”.
Posebno bi bilo brutalno kada bi ih nagazila zloglasna braća Perković, kao onda 1987. kada su dvojici siromaha udarali glavom o onaj zidić ispred Idrizovog objekta. Čak su ih onako onesviještene mazali sladoledom i pišali se po njima, vrišteći od smijeha.
Digla se Siromašna četvrt na noge, mobilizirali trideset najluđih delikvenata i napravili presedan u kvartovskom ratovanju. Ušli prvi put na naše svetište, u samo srce parka.

Scena iz “Ratnika podzemlja”. Trideset silueta šutke prilazi centru parka u formaciji, otkrivajući svoju aktivnost samo žarom cigareta i zveckanjem lanaca.
Na mjestu šest klupa nikog, osim jednog koji ih ni ne primjećuje zbog zauzetosti gonganjem ljepila. Ludi Đeke. Ostao sam u kvartu jer mu se s ostalima nije išlo na Hajduka.
Podigne glavu i ugleda oko sebe trideset sjena kako im se u mrklom mraku žare cigare u ustima.

– Šta ćemo sad momčino, a? – Upita jedan od njih.
A Đeke se nasmije se onim promuklim, narkomanskim glasom i reče;
– A sad ćete mi lipo jedan po jedan popušiti kurac! – I otrgne jednu dasku od klupe.

Dobio je teške batine, ali je sa držanjem izborio ulazak u kvartovsku legendu. Pričalo se da je kao splitski Srbin otišao u Knin ’91.-e i postao četnik.
Da stvar bude nevjerojatnija, đaneri su pričali kako bi se u jeku rata znao uvući u grad i vrbovati ih da idu sa njim na barikade i usput zarade nešto novaca.
– Ništa ne tribate radit, samo držat pušku u ruci. – Bio je sarkastično uporan.
Kažu da je hrabro poginuo u jurišu na neko naše sanitetsko vozilo pokraj Kijeva. Jebalo se njega za rat, prije mislim da je stradao zbog nade da su u vozilu heptanoni.

Vratimo se iz rata par godina nazad, a dvije nakon prvog i zadnjeg ulaska neprijatelja u park.
Godina je 1989. i mlađa ekipa iz Siromašne, na čelu sa Škiljom, dolazi u Park hvatati lokalne curice.
To zasmeta lokalnom Deni Doktoru, koji se s mulcima iz Siromašne pokači, a ovi mu šipkom slomiju ruku. Nakon toga veća grupa domaćih prebija Škilju i njegove, što je više nego jasno – počinje rat.

Odmazda Siromaha kreče brzo i iznenada.  Ponovno se ponavlja 1987.godina.
Zenga iz Siromašne vodi tridesetak naoružanih momaka i ponovno zatiću usamljenika na klupi.
Ne, nije to opet bio Đeke. Taj je vjerojatno već bio u Kninu.
Radilo se o Draganu, poznatijem kao Drkiju, koji je tu čekao svoju curu.
I ponovo isti scenario, Drki se ne da, ali na kraju biva izudaran, a motor mu razbijen.

Sljedećih dana i mi mulci dajemo obol toj borbi. Gađamo se kamenjem sa njihovim vršnjacima, svako sa svoje strane AVNOJ-eve. Jedan juriš i par njihovih glava je krvavo.
Slavili smo pobjedu u ulici, ali k’o danas se sjećam kako se u zraku doslovno mogla osjetiti napetost, kako smo s klupe gledali put ceste kada će naletjeti na nas.

Mi smo bili prva ulica na braniku Parka od Siromašne. Četiri zgrade na uglu Mažuranićevog i AVNOJ-eve, tj današnje Dubrovačke.
Napetost je pojačala vijest da centralni park neće stati na našu stranu, zbog toga što blizanci nisu htjeli u sukob s partnerima u poslu.

Ostali smo sami i prepušteni brojnijem neprijatelju. Nas je bilo najviše dvadeset i to većina ispod četrnaest godina, a vijesti iz Siromašne su govorile kako ih na tribinama ima već preko trideset i to mahom starijih.

Netko je otišao po fajtera Zankija u get, jer je po majci pripadao našem kvartu. Pa je sa starijim Bepom otišao u park tražiti pomoć. Nije ih bilo skoro sat vremena, a preko ulice se orila pjesma: “Suve šljive i orasi, mi smo braća siromasi!”

Jeben prizor. Četrdesetak neprijatelja se spuštalo niz skale s letvama i bocama. Neki su hodajući i ljepilo udisali iz kesa. Povukli smo se na beton ispred parka i čekali sigurne batine iz neravnopravne borbe s višestruko jačim Siromasima.

Stali su na par metara od nas i uz sarkastične osmijehe počeli prijeteći lupkati palicom od dlan. Iz grupe im istupe dvojica, Prde i vođa Debeli, te priđu našem Bepu, koji je, doduše, uživao respekt kod njih, ali ovaj put su strasti nadjačale poštivanje.

Šta vam je ovo tribalo brate, jel znaš da ćete sad dobiti batine? – Zaprijeti Debeli.

Prvi put sam vidio uplašenog Bepa kako igra na uzaludnu kartu pokušaja hvatanja na osjećaje, pa mu je drhtavim glasom rekao;

– Debeli, brate, nismo ja i ti mulci, triba ovo izgladit i… – Pa mu rečenicu prekine pucanje letve od rame Debelog.

– Nema priče! Ajmo, crta odavde pičke jedne!

Bio je to Bebi, a iza njega još tridesetak momaka iz Parka. Siromasi su lagano ustuknuli, nećkajući se što da naprave. Tada se začuje iz drugog pravca;
– “Ajmooooo…!!”

Bio je to Zanki. Tetoviran i u bijeloj potkošulji s baseball palicom, predvodio je još veću grupu huligana.
Bila su to zapadno parkovska braća iz Bombe, nerealno ružnih komunističkih zgrada kod osnovne škole.
Iz tri pravca smo se zaletjeli na njih takvom silinom, da ih je pola u prvom naletu popadalo pod cipelarku, a ostatak ekipe je bježalo, spašavajući živu glavu.
Zanki i Bebi su pikirali samo na Debelog, te su ga na vrhu ulice sustigli, ubacili u neki grm i zatukli.

Kako nas je sad tu bilo preko stotinu, a pobjednički zanos potjerao krv u mozak, netko viknu;

Ajmo ekipa na Siromašnu! – Što je masa s veseljem prihvatila i tako smo krenuli pisati najslavnije stranice kvartovske povijesti.

Nepregledna masa ljudi prelazi AVNOJ-evu, naoružana od kamenja, letava i lanaca, do baseball palica i nunčaka.
Auti koče, majke bježe s djecom, prolaznici stoje skamenjeni od straha.

I onda povijest. S dvije strane se opkoljava njihovo svetište, tribina školskog igrališta i nakon kratkotrajnog otpora, dvadesetorici branitelja časti Siromašne ne preostaje ništa nego da se predaju.
Neki su se toliko uživjeli da su zarobljenike htjeli vezati za tribine, gasiti opuške po njima, na što skoči Karlo Zanki, udari prvog našeg i reče;

– Ovako papci, ko takne jednog od ovih momaka imat će posla sa mnom! Koji van je kurac ka? Jesu se momci pošteno borili? Onda ne budite pizde.

Nitko nije proturječio, a sve i da je htio, ne bi imao kada jer su se iz daljine čule milicijske sirene.
Nastao je stampedo, u kojem je nekoliko boca i kamenja poletjelo čak i prema miliciji, koja je u to vrijeme bila strah i trepet svima, a onda su se svi razišli ka svojim kućama.

Bila je to velika pobjeda Parka i zadnji sukob između ta dva kvarta. Godinu dana poslije je nastupilo neko novo, nama nepoznato doba.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.6/10 (106 glasova ukupno)

109 komentara na “Park vs Siromašna”

  1. TheMladichi

    Hehe..Salama… dalo bi se o tome satima prika. Respekt za memoriju.

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  2. solo avanti

    ovo je definitivno najbolja priča na ovoj stranici..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  3. Singapurska malvazija

    A sica li se tko pokojnog Joea Cicvare iz nebodera u siromasnoj. Druzija se sa Mladenom Bralicem Doktorom(zivo me interesira gdje je Mladen sada i cim se bavi.Jedno vrime je naviga )

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  4. TheMladichi

    A di je i kako se zva onaj brkati koji se druzija sa Cugijem, Ninđom i ostalim mulcima, a bija duplo stariji?

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. Foxy

    crni sa brkovima , malo je licija na cigu , , , mislin da smo ga zvali Jova . neman pojma sta je snjim , nisan ga vidija masu godin

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. veteran

    jova -crn, mal,mrsav, brkovi,,,uvik nesto petlja sa autima, ima rotvajlericu? ako se opis slaze…on je bidan umra prije 10- tak godin

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. Foxy

    ima je neki “Triumph” zute / zlatne boje , umra ????? nisan ni to zna !

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. 88...

    danas kad se u parku nadje neka klupa slomljena, odma lokalne starijesine posumnjaju da su dosli siromasi ili pak da je to cin komunista

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  9. Moj brat Đuro...

    Katoliče , a gdje je sveopće poznati opis kad je batina u parku dobio moj brat Đuro ?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. Moj brat Đuro...

    Đe mi je priča ?

    Đuro je zaslužio da ga se spomene nakon svih batina koje je dobio. Nije se ni ženio…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. JA

    Prica je realna i istinita uz par malih preinaka koliko znam jer sam bio sudionik dogadaja u parku. Sukob je izbija jer mi je sestra dosla doma nakon sto je imala problema s nadobudnim mladichima iz siromasne koji su je pokusali maltretirat ( amo rec vatat cure na silu), a to je bilo navecer i ja sam bija doma u potkosulji i takav sam odma izletija vanka s bejzbolkom di se vec bila skupila ekipa jer su se siromasi predvodenim Debelim spustili u samo srce kvarta (citaj-park) i trazili probleme. Naravno, sto su trazili to su i dobili. Debeli i ekipa uz njega se razbizala nakon sto su dobili par udaraca bejzbolkom a ostalo je zapisana povijest mog prike Juke Katolika. Pozdrav. Z

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 4 glasova)
    Odgovori
  12. osandesete

    ne mogu virovat sican se svega ovog..ja san do svoje 18.zivija u SČ..sve istina,al protiv pujanki je bilo gadno kad su ih nasi docekali s bocama na skoli a bila mrkla mracina,to je bila makljaza redovito policija dolazila. istina je i ovo za lipilo..covice 15 godina nisan vidija nikog od te ekipe..al najjaca scena kad su liku sta je na pazaricu prodava lubenice ekipa po noci ukrala cili kamion lubenica i sve porazbijali po igralistu..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. Bubasan

    Svaka čast Katolik.
    Vjerovali ili ne i mene je ova priča vratila u djetinjstvo iako je moj kvart bio Grbavica II a “siromašna” su bili Grbavica I i Hrasno (Katolik sigurno zna di sam odrastao). Toliko sličnosti samo druga imena da je to zapanjujuće.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Naravno da znam. 😉 Ali mislim da su slične priče ljudi imali i u Zagrebu i u Beogradu i bilo gdje pred kraj osamdesetih.. Pozdrav mojim Sarajlijama!

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  14. degen

    ali baza je da je svaki kvart onda ima 1-2 narkomana koja su doslovno bila strah I trepet…ne ko ove ulezine danas :)…s vrimenon su neki propali od droge,doduse ratom su dosla neka nova pravila…drukeri I galamdzije I lazni ratni heroji su preuzeli scenu…prije si za druk ima jedino dvi opcije..odselit ili bit maltletiran i ponizavan do bola…bilo je to nekad stvarno puno ljudskije i romanticnije ma koliko sutili o tome….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  15. Stipe u gostima

    Pokojni Đeke je umra u Đardinu od overdosea. To je bilo ’92. ili ’93. Ne sićan se točno. Bija je porijeklon negdi oko Drniša, a nikad nije u prvom planu bila njegova nacionalnost nego “osobnost”. U osnovnoj školi “Bratstvo – jedinstvo” na satu hrvatskog profesorica lista imenik i prozove baš njega ( s namjerom da ga ispita isprid ploče ): “Vukašin, izađi !” A Đeke skupi knjige u boršu i bez pozdrava napusti učionicu. Sutra je razredniku Ivi Biliću tumačija da mu je rečeno “Izađi …” a on je samo posluša.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 5 glasova)
    Odgovori
  16. Stipe u gostima

    A razrednik Ivo Bilić svojin sudbinskin tonom: “Što reći, negoa kao Maksin Gorki: DNO DNA !”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  17. tobogan

    A nije ni cudo sta je najnormalniji dio Bola bija Tobogan.
    Dopase i sitne kriminalce si moga izbrojit na prste jedne ruke a ovih obracuna/ratova nije bilo osim onih jednokratnih.
    Zato su nasi mladi (rodeni 1983.-86.) samarali po turnirima u malom balunu di su stigli :))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  18. šestica

    Živila san u SČ ,i sad ste me vratili u mlade dane .Sičan se Mute u autobusu sidija je uvik iza vozaca.Sičan se Prde Bokija Debelog Zenge ….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  19. Sirotan

    Svaka cast na tekstu.Zivija san 23 godine u Siromasnoj i danas oden tamo i sitin se lipih dana.A sta se tice fajta sican se da su Debeli,Goci,Zenga,Vumi i jos nekoliko njih uletili u mene u drvarnicu skupa s mojin braton i uzimali letve sipke i sve sta se naslo doli sta je stari drza u drvarnici.ostalo mi je u magli.
    Jos jedan put svaka cast na prici i samo naprid.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  20. zapadnibol

    Svaka cast na ovoj i ostalim pricama. Ja san 81., trscanska i sican se par slicnih događaja. Među mlađima sam bija u ekipi kad smo jednom prilikom ratovali priko ulice sadasnje slobode. Mi na jednoj strani, a ne znan ni ja ko na drugoj. I krenu projektili stinama i onim puskama na lastik i cepove od kole i piva, sve priko ulice. Platili su i auti koji su tuda prolazili dok nije zavlada opci kaos i krenija juris. Sican se da san se dobrano usra u gace i da smo mi najmlađi dobili kasnije za kaznu sklekove. Imena se slabo sican, znan za ludog ćiru i cvitana..
    To je bilo vrime…
    A di je ono kad bi sa mosta na gripama bacali balune sa vodom po autima. Da mi se to sad dogodi popizdija bi pravo ko sta su oni bidni vozaci popizđivali dok im u vožnji sleti balun sa vodom na šajbu…
    …otiša san iz Splita ima 10 godina u bili svit, trbuhom za kruhom…
    Kako je sad doli?
    Jel sta bolje nakon 10 godina?
    Ne mogu virovat da se danasnja dica vise ne igraju kao mi nekad..bice se sad igraju na franje na kompjuter?
    Cuja san da se doselilo svega u Split?

    Pozdrav ekipi iz OŠ Bratstva i jedinstva!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Puno toga se prominilo prika. A di si ti to odselija di se još igra na franje? Kenija? 😉 🙂

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  21. smokvica

    E pa sad..ima materijala ka u priči…ali ne isplati se komentirat puno.
    Blizanci su 1975 ili 1976 godište a da su baš 1987 godine mlatili se i pišali i neznan šta radili momcima iz Siromašne baš i ne stoji.
    Ima tu i hrpa dobrih momaka ka šta su – Lovrić, Majoneza, Soča, Vele, Branica…iz Parka a ima i iz Siromašne – braća Matasi i Car pogotovo.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  22. gikasakswife

    tek sad mi je jasno koliko toga san doživila i zaboravila…. ja san bila žensko pa me se pazilo, a svi su se dogovori događali, u moje vrime, u “valentina”. uff jebena vrimena, ali lipo se sitit.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  23. Niko i nista

    Bog Juka! Ovo je po meni nastavak remek djela Ivana Kovacica Smij i suze starega Splita! Toplo preporucan svima koji vole ovakve stvari da vide kako je isla povist naseg grada i da smo u puno toga bili specificni i razluciti od ostalih gradova po bivsoj jugi. Za tebe Juka iman molbu da ovakve price zapises u jednu knjigu jednu veliku i debelu knjigu i da ti svi ovi fanovi pomognu u tome da se sitimo svih onih prica kojih je danas nazalost sve manje jer su ljudi okrenuti kompjuteru kad triba i kad netriba. Ta knjiga bi bila nasa Spliska enciklopedija ulice. Podili je po kvarovima jer ima materijala. Za kraj bi te molija da svin splitskin oridinalima posvetis jednu knjigu jer su nas svojin prisustvon zaduzili. Red bi bija da ih se sitimo u knjizi. Ovo jedino ti mozes Juka! Pozdrav iz plave sahare.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  24. Oldtimer

    i danas živin u Siromasnoj…dozivija san tu ulicnu borbu, gleda je u 4D tehnologiji….Kroz 90te je jos bilo sitnih tuča i razmirica i onda je sve stalo….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  25. GIRE

    Sedamdesetih i osamdesetih Parkom su vladali braca Topici njih 7 brace,a tu su jos bili Dalton ,Gula, Jedina veca nizbrdica u kvartu na koju smo spustali karetima bila je taman kod ulaza brace Topic pa smo morali imat dozvolu inace bi nas nabili noga i uzeli karete kasnije je ta ulica dobila ime po Topicima .Ja sam inace od izgradnje stanovao u roza kockastoj zgradi koja je bila u samom parku nekad ulica Oslobodjenja 34 i nismo se bas druzili sa ovom ekipom sa kraja parka ali smo ih sve poznavali sta je bilo ok jer ako bi doslo do bilo kakovih problema po gradu samo pomenuli bracu Topice i niko nas nije dirao . Inace kao dio nase Parkovske ekipe sjecam se Brace Majic ,braca Lesina ,braca Svragulja ,braca Prosenice (cetnici utekli prije rata ) Cuk,braca Unusic ,braca Mitrovic,braca Urlic ,braca Kaladjic Beka ,Emil i kao sta vidite jako malo cura je bilo pa smo jako puno igrali na balun trazili slobodna igralista mahom na igralistu Zlate Segvic ili na Nadinom rukometnom igralistu upali bi tamo i igrali sve dok nas stariji ne bi potirali a to bile kvartovske utakmice protiv siromasne ,spinuta ,zgrade Bombardeli .Prije samih utakmica stvarale se taktike ko ce i kako igrat koga cuvat jer smo se vec poznavali protivnike od koje bi mahom pobjedjivali ali i gubili .Nakon utakmica ako bi izgubili mahom se svadjalo ko je kako igra i kako je trebalo odigrat .Imali smo dosta dobru ekipu Lesina danas doktor u Splitskoj bolnici bio je strasan dribler ali samo sa desnom nogom ,Majic ivica vrhunski sa balunom i strasan sut ,Emil na branci ,,.Mi kao ekipa bas se i nismo puno tukli , dok smo bili manji igrali smo na franje,slije ,vozili bicikle ,grupa trazi grupu ,balun a kasnije vatali zenske po frontama isli na plesnjake mada su tamo bile ceste tuce koje smo nastojali izbjegavat . Ova druga ekipa sa kraja kvarta ,mahom je kockala, krala ,dir droge, tuce ali uglavnom kocka im je bila primarna . Dalton je inace imao musice u glavi pa dok bi hodao ulicom nikad nije htio ugazit na crnu maču.Isli su tako tako jednom i u kradju trisanja u privatni vrtal kraj djungle kod OŠ Bratstva izletija covik oni svi pobigli ,a Dalton dok je biza pazija da ne ugazi na koju crnu maču pa ga covik uvatija i dobro izmlatija -ha ha bice nije ni primjetija da je ugazija na koju crnu maču.pa je dobija u jaketu . Inace jako lipi kvart i ditinjstvo u kojem sam stvarno uzivao .

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 3 od 3«123

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output