“Misterij Tolteka” (ekspedicija “U zemlji Asteka i Maja”, 3. dio)

“Nije daleko od istine tvrdnja da se na ovom području odigralo toliko povijesnih i čudnih događaja, o kojima su se prohujalim vjekovima ispredale takve priče, često i izmišljene, da ni bogovi više ne znaju istinu i početak.”

“Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca.

Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put pređe do kraja.

Putujem tuda gledajući bez daha.”

– Don Huan Matus, šaman iz indijanskog plemena Yaqui

 

Od Teotihacana do Cholule

Ako znamo da je Teotihuacan napušten oko 750 g.n.e., postavlja se pitanje gdje su završili njegovi stanovnici – “polubogovi” – a nije ih bilo malo. Preko 200 000, kažu znanstvenici. E tu tek počinje zanimljiva priča.

Predaja kaže da su grad Tulu – prvi multikulturalni grad u srednjoj Americi, najsjeverniji od svih drevnih kultura Meksika – osnovali potomci Olmeka, barbarsko pleme Chichimechi i još bezbroj drugih manjih. Međutim, u 10. st. u grad pristiže val doseljenika iz Teotihuacana i u kratko vrijeme postaju vladari Tule, grada od 40 000 stanovnika i s tri piramide, optočene zlatom, koraljima i perjem, simbolom boga Quetzalcoatla, kojeg su nametnuli novoj zajednici. Po nekim predajama, bili su veći i svjetliji od ostalih Indijanaca, a izgled im je odisao inteligencijom i afričkim karakteristikama lica, usana i očiju.

U čast svojih predaka, na vrhu jedne od piramida su napravili kipove ratnika koje su nazvali – Atlantiđani. Da li su oni zaista bili “djeca bogova” te drevne, potopljene civilizacije?

Zanimljivo je i to da nisu domaćinima svoju volju nametnuli oružjem, već znanjem. Donijeli su sa sobom geometriju, astronomiju, matematiku i arhitekturu koja kao da nije iz tog doba, vremena i prostora. I više od toga. Donijeli su stanje duha.

Po legendama, bili su i ratnici i romantičari. S jedne strane miroljubiv i ponizan narod, koji je volio cvijeće i čiji su šamani poznavali sve tajne neba i zemlje. Jednom riječju umjetnici duha koji su od svakog trenutka stvarali umijeće sanjanja. A s druge strane su bili vrhunski ratnici, koji su prije svega ratovali s nivoima vlastite svijesti, nevoljko s drugim narodima.

Poznavali su tri stanja svijesti. Prvo stanje je podrazumijevalo stanje običnog čovjeka, koji u životu samo “sudjeluje”, dok je drugo bilo njegovo traganje za višim nivoom svijesti, koje je znalcima omogućavalo da prodru kroz dimenzije prostora i vremena, dajući im moć vlasti nad ljudima i prirodom. Rijetki šamani su dostigli treći nivo, a to je pristup čistoj energiji i oslobađanju od fizičkog tijela.

Duboko su vjerovali kako je čovjek nekad bio kompletno biće, da bi se u jednom trenutku uspavao i nazadovao u evoluciji. Za to su bili krivi, kako šamani tvrde, demoni Letači, koji se hrane ljudskom energijom. Međutim, i njihovo postojanje su pravdali tvrdnjom da čovjek mora proći kušnju da bi shvatio značaj prosvjetljenja i očuvanja energije, što je zapravo bila i okosnica njihovog učenja.

Iako nikad nije razjašnjeno zašto su, kao napredna i superiorna bića, napustili Teotihuacan, oni su sada u Tuli izmiješali svoju krv s barbarskim plemenima i asimilirali se u novu zajednicu. Kao da su od nekoga skrivali svoj identitet. Novi narod se nazvao Toltecima. Što bi u nahuatl jeziku značilo “čovjek od znanja”.

Novi narod je ipak miješanjem s barbarima izgubio na duhovnosti, pa su u niti jedno stoljeće osvojili veliki dio Meksika, čak do Gvatemale, a koliko su superiorni bili, prodrli su i na Yucatan, zauzevši čak i najveći grad Maja – Chichen Itzu. Po nekim zapisima, u svoje pohode su išli okićeni kvecalovim perjem i tetovažama leptira na prsima, a sa sobom su vodili i neke životinje, poput jaguara, kojota i orlova.

Bilo je jasno da su izgubili bitku s Letačima i da su postali obični, ranjivi ljudi. Oko 1000-te godine n.e., mudri kralj Topiltzin okuplja sve svjesne Tolteke i njihove šamane i odvaja se od vlastitog naroda koji je zastranio križanjem s barbarima. Opet su išli put juga, ovaj put nekih 200 kilometara od bivše postojbine Teotihuacana. Naišli su na veliki grad iznad koje je bila najveća piramida koju su ikad u životu vidjeli.

U njoj zatiču olmečkog vladara Amapanea. Ni on im nije znao reći tko su graditelji te piramide, kada je izgrađena i tko ju je gradio. Zvuči poznato? Tolteci su se ponovno susreli sa svojom prošlošću?

Čak je i sami izgled bio u stilu gradnje poput one u “gradu bogova” Teotihuacanu. Kako god bilo, povijest se ponovila. Došljaci su ponovno zavladali još jednim gradom, a piramidu su nazvali Cholula. Što znači “mjesto onih koji su pobjegli”. Možemo samo nagađati od kojeg su to zla bježali kada su sami bili toliko moćni da, kao mala skupina pridošlica, preuzmu piramidu i grad od 100 000 ljudi. Nema drugog objašnjenja nego da su ih starosjedioci smatrali bogovima.

Zanimljivo, nakon samo dvadeset godina vladanja u Choluli, kralj Topiltzin opet napušta mjesto boravka i kreće prema jugu. Po legendi, isplovljava na splavi od isprepletenih zmija i završava na nebu kao jutarnja zvijezda. Sve bi to bilo tlaparenje uz ognjište i prenošenje s koljena na koljeno da kralj, kojega su sada već smatrali bogom Quetzalcoatlom – nije prorekao svoj povratak 500 godina kasnije. I to precizno navodeći godinu – 1519.

Međutim, tada je neko drugo plovilo pristalo na Meksičku obalu, iz kojega je izašao sijedi čovjek u sjajnom oklopu. Da astečki kralj Montezuma nije bio uvjeren da se radi o povratku Quetzalcoatla, vrlo lako bi njegova vojska ugasila živote Hernan Cortesa i njegovih 506 vojnika. Možda bi se i povijest pisala drugačije. No, prevara im je bila genijalno servirana. Zašto? – možemo samo nagađati…

Na putu za Cholulu

Vozio sam se autobusom nekih stotinjak kilometara od Ciudad de Mexica prema Puebli, četvrtom najvećem gradu u Meksiku. “Grad anđela”, kako ga još zovu, smješten je “na mjestu gdje zmije mijenjaju kožu” i okružen planinama i vulkanima, od kojih se, sa svojim snježnim vrhovima, ističu Popocatepatl i Iztaccihuatl.

Osim same ljepote grada, prvenstveno sam došao vidjeti piramidu Cholulu i ostatke indijanskog grada. Ali to potonje nisam pronašao. Niti u tragovima. Naime, veliki kršćanin Hernan Cortes je 1519. ušao u grad Cholulu i pobio sve stanovnike na koje je naišao. Zapisi svjedoče da su samo prvog dana ubili preko 6000 ljudi. Ni to nije bilo dovoljno nego su spalili i srušili sve indijanske hramove. S vremenom i svaki trag Indijanaca u Choluli.

Sve osim same Cholule. Kako? – pitate se. Pa tako što je već tada najveća piramida bila napuštena i zatrpana zemljom. Dolaskom Španjolaca je već odavno prošlo “vrijeme bogova” i oni su zatekli samo običan narod pored brda koje je, srećom, skrilo najveću piramidu u Americi, po zapremnini duplo krupniju i od Keopsove. Tada staru već tisuću, a po nekim teoretičarima i više od tri tisuće godina.

Legenda kaže da je Cortes, ipak ponukan grizodušjem zbog bezbrojnih masakra Indijanaca, naredio gradnju više desetaka katoličkih crkvi, među kojima i Bogorodičinu, sagrađenu upravo na toj planini, 1549.g.

Iako nema ostataka indijanskih hramova, uživam šetnjom ulicama Pueble koja je velikim dijelom građena u kolonijalnom stilu. Dvomilijunski grad koji opet kao da je gradić u kojem se svatko poznaje. Na svakom koraku graja prodavača, igra djece i ulični znati, kao da su iz nekog potpuno drugog vremena, kao čistači cipela ili oštrači noževa.

Lijepe ulice svjedoče i mnoštvu crkvi, baš kao što je drevni zapis i o Hernantesovom grizodušju svjedočio. Svakako je najdojmljivija crkva Katedrala Puebla iz 16.st., ali niti blizu ukrašena i pozlaćena kao crkva Santo Domingo, također iz 16.st. koju su, u purističkom stilu sagradili dominikanci.

Crkva Santo Dominico

Katedrala Puebla

Cijeli centar grada – poznat po ukrasima od raznobojnih, keramičkih ezulejos pločica – je jedna velika atrakcija i praznik za oči, ali preporučujem i obilazak umjetničke četvrti. Toliko boja i spokoja na jednome mjestu.

Iako sam istinski uživao u čarolijama grada, sutradan je došlo vrijeme za obilazak onog zbog čega sam uistinu tu, a to je obilazak čuvene piramide Cholula. Nakon nekih sedam kilometara vožnje od centra grada, autobus se zaustavio pored jednog brda s crkvom.

 

Odmah mi je bilo jasno da se radi o Choluli s Bogorodičinom crkvom na vrhu, ali nigdje naznake piramidi. Izgleda kao jedno obično brdo, bez ikakvih geometrijskih bridova. Potpuno mi je jasno zašto Cortes nije ništa posumnjao. Tek kada sam došao sa stražnje strane, ukazao mi se djelić piramide, s mnoštvom kamenih zidova, tako da sam dobio vizuru ogromne piramide.

Penjem se prvo na brdo da steknem dojam što je s vrha piramide vidio bog-kralj Topiltzin. Uspon je strm, a putem primjećujem jednu zanimljivu kuću na stablu i nekoliko rendžerskih patrola na konjima. Jako im je stalo očuvati ovo svetište, a i biti tu u slučaju vječnog problema na relaciji katolički vjernici, kojima je svetište na vrhu brda i potomcima Indijanaca, kojima je svetište podno brda.

Da, ta ideološka podjela postoji i tinja u ljudima već gotovo 500 godina.

Na samome vrhu predivan pogled na “dolinu presvlačenja zmijske kože”, gdje se razvukla prelijepa Puebla. Shvaćam da je Tolteški vladar, a i mnogi prije njega, odozgo imao predivan pogled. Doduše ne na Pueblu, već na dva indijanska grada koja su nestala u pepelu – Tlaxcal i Cholula.

Iako sam skeptičan prema svetištu nastalom na krvi i otimačini, dodatno me ljuti činjenica što je Bogorodičina crkva jedina u kojoj mi nije bilo dozvoljeno snimanje. Revoltirano napuštam vrh brda i spuštam se u njeno podnožje, gdje je mali muzej i podzemni tunel. Uzimam vodiča i ulazimo u svijet mraka i tišine. Zasipa me brojnim informacijama, pa tako saznajem da je piramida dimenzija 450×450 metara i da je iskopano čak 8 kilometara tunela i pronađeno 400 ljudskih grobova, od kojih su nekim nesretnicima bile polomljene ili obezglavljene lubanje, što sugerira na obredno žrtvovanje.

Također su pronađeni i savršeno očuvani murali, od kojih se posebno ističu oni na kojima neki ljudi piju iz vrčeva i po položaju tijela daju do znanja da su pijani. Također o alkoholičarskim sklonostima nekadašnjih žitelja Cholule svjedoči i nekoliko vrčeva na kojima oposumi izruguju lik pijanog i deformiranog čovjeka. Očito je da su ljudi ovdje nekada voljeli pogledati u dno vinskog vrča.

Tehnički gledano, piramide su se gradile od cigli pravljenih kombinacijom blata i slame, te sušenih na suncu, što je u konačnici bio jako žilav i dugovječan materijal za suha područja. Sama izgradnja je trajala preko tisuću godina, jer je više puta nadograđivana. Pretpostavlja se da je piramida zapravo napravljena od šest piramida jednih iznad druge, koje se preklapaju kao popularne ruske “babuške”.

Na žalost, zbog važnosti crkve, piramida nikad nije istražena do kraja. Meni je bilo dozvoljeno zaviriti u samo 800 metara tunela.

I na kraju mi je indijanski vodič rekao informaciju koja mi je rasplamsala maštu. Tvrdi da današnji potomci Indijanaca, posebice Asteka, vjeruju kako piramidu nije napravila ljudska ruka, već div Xelhua, jedan od sedam divova iz astečke mitologije. Ispričao mi je da je zemlja prije poplave, koja se dogodila nakon stvaranja svijeta, bila nastanjena divovima. Svi su stradali od poplave, osim njih sedam koji su se skrili u jednoj špilji. Jedan od njih – Xelhua – je sagradio piramidu Cholula uz pomoć ljudi. Međutim, vidjevši da piramida ide put neba, bogovi se razljutiše i s neba bace vatru koja ubije ljude i diva.

Zanimljiva priča koja je naizgled mit. Osim ako ne naučimo čitati između redaka i raščistiti simboliku od realnosti.

Divovi uistinu zvuče kao mit, vjerojatno i jesu, ali ne mogu reći da ne natjeraju na razmišljanje, pa makar i maštanje o činjenici da se Nefili, tajanstveni divovi, spominju u gotovo svim kulturama i zapisima, od feničkih, asirskih i egipatskih, pa sve do Biblije. Čak se i za same prapotomke Tolteka kaže da su direktni potomci Travatla, rase divova koji su nekada vladali planetom. Svugdje divovi i bogovi koji s neba koji ubijaju munjama. Čudno neko podudaranje u mašti različitih naroda iz različitih vremena ili postoji poveznica koju još nismo dokučili?

Čak i poplave. Iako se temelje na nagađanjima, vrlo lako je izračunati da se poplava po astečkom kalendaru dogodila približno u isto vrijeme kao i biblijska (2370. g.pr.n.e., ako je za uzeti za ozbiljno da se dogodila kada je Noi bilo 600 godina, 1. Mojsijeva 7:11, op.a.).

Na svakom je da vjeruje u ono što želi. Ali što je na kraju bilo sa Toltecima?

Nije daleko od istine tvrdnja da se na ovom području odigralo toliko povijesnih i čudnih događaja, o kojima su se prohujalim vjekovima ispredale takve priče, često i izmišljene, da ni bogovi više ne znaju istinu i početak.

Kao što već znamo, Tolteci su kulturna iskra koja je obasjala sve indijanske narode. Iako ih službena znanost datira samo u 200 godina postojanja (od 950 do 1150. g,, op.a.), radi se o najvećoj laži ikada izrečenoj, samo nije jasno zbog čega. Kriju li znanstvenici nešto?

Iz cijele ove komplicirane situacije možemo zaključiti da su sveprisutni u cijeloj indijanskoj povijesti, također u stalnom bijegu od nepoznate sile i da su se pojavili i imali utjecaj na sve kulture i u svim drevnim gradovima Meksika, ta da su bili početak i kraj nekih civilizacija. Veliki je misterij zašto su napustili Teotihuacan, kao i zbog čega su “smjestili” Astecima proročanstvom o lažnom Quetzalcoatlu, tj. Cortesu, koji ih je i uništio. I koliko to sve skupa uopće ima smisla, budući da su se potomci Tolteka, pomiješanih s drugim narodima, zapravo najduže opirali Španjolcima.

Don Huan Matus, šaman iz indijanskog plemena Yaqui, tvrdi da su oko 700. godine n.e. toltečki naguali naučili kako da putuju u drugu dimenziju i da su na taj način napustili grad. Kao i ovaj svijet u vrijeme Cholule. Kaže da su Tolteci zapravo potomci bića s drugog planeta i ljudi. Svjetska mitološka povijest ih spominje kao Atlantiđane. Nije poznato od koga su stalno u bijegu iako je fascinantno su da uvijek, korak iza njih, uništeni gradovi Atlantida, Teotihuacan, Tula, Cholula i mnogi drugi.

Tvrdi da planine Meksika skrivaju još 50 000 potomaka Toleka i da se danas nazivaju Virarikama. Oni su, navodno, čuvari drevnih znanja i iskušavaju duhovne nivoe koje suvremeni ljudi ne mogu niti pojmiti. Nemaju svoje lidere, posrednike, crkve ni hramove. Samo tehnike koje čovjeka dovode do točke gdje počinje učenje i rad na višem nivou svijesti.

– Kada su Asteci zatekli napuštene toltečke gradove – nadodaje – oni su potpuno pogrešno protumačili učenje Tolteka iz piramida i započeli svoje nasilne i ratničke metode. Pretvorili su toltečka znanja u horore. Toltečki proces otvaranja vlastitog srca Suncu, oni su doslovno preveli kao prinošenje ljudskih žrtava i vađenja srca iz neprijateljskih tijela. Tolteci su se probudili za svoj “Rajski san” i napustili ovu dimenziju. Asteci su učvrstili “Zemaljski san” i prikovali se za ovu dimenziju straha.

Bilo kako bilo, priča je zanimljiva. Nisam fan Erich von Dänikena, koji je više puta pogriješio u svojim tvrdnjama, ali ne mogu ni poreći da priča nije mistična i zbunjujuća. Nešto je ipak znakovito, pogotovo u posljednje vrijeme. Vjerovali u karmu ili ne, Španjolcima se događaju ružne stvari. U ovom trenutku, dok završavam ovaj tekst, doslovno se ruši španjolska država samostalnošću Katalonije. Istovremeno, veliki potres, koji je potresao Meksiko, imao je epicentar u blizini grada Pueble.

Na žalost, ja sam zadnji koji je fotografirao Bogorodičinu crkvu na piramidi Cholula. Potpuno je uništena u velikoj katastrofi. Istodobno, piramida je i dalje netaknuta pod zemljom.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 5.5/10 (2 glasova ukupno)

5 komentara na ““Misterij Tolteka” (ekspedicija “U zemlji Asteka i Maja”, 3. dio)”

  1. puebla

    Hola. Extra pic!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. Jelena

    Odlično napisano,ka i uvik. Moran Van reć da su mi Vaši putopisi i kolumne pomogli kod polaganja jednog jako zeznutog kolegija na fakultetu. Hvala najlipša i veliki pozdrav!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  3. Camica Nera

    Odličan

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. Tukac Veli

    Nega,volija bi znat kaki je sex na tin putovanjin kod Azteka i Maje ili vi to drugarski medju sobon,pa ko koga i di stigne?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output