Lezi ti uz ćaću! (“Od vrata pakla do vrata raja”, prvi dio)

“Snovi završavaju onda kada ih počneš živjeti, a ja sam san pretvorio u javu onog dana kada sam krenuo na put zvan „Mitovi Balkana“. Doduše, imam ja više svojih snova, ali jadan od najvećih je onaj o velikim i egzotičnim putovanjima. A takva putovanja su kao tetoviranje. Kada prvu napraviš, više ne možeš stati…”

2014.10.05.001

 

Bio je zadnji dan putovanja „Mitova Balkana“ i ulazili smo u Split pomiješanih osjećaja. Sretni zbog susreta s voljenim osobama, a istovremeno tužni što je avantura došla kraju. Kombi je stao kod moje kuće, a ja na izlasku upitam Rakelu:

Je li Žele, koje nam je putovanje sljedeće? – a on odgovori kao iz topa:

Afrika. Južna Afrika.

Znao sam da je već taj tren počelo moje novo putovanje. Jer planiranje i maštanje također spadaju u putovanje. Barem meni.

I nije trebalo dugo da se nađemo na kavi i počnemo maštati o tom putovanju. Čak smo zapisali i rutu preko Turske na Egipat, pa istočnom obalom prema Južnoafričkoj republici. Nekih petnaestak država u šezdeset dana.

Čak sam sutradan i objavio rutu s nadom da će je koji sponzor prepoznati i pogurati u projektu, a onda se sve srušilo u vodu.

Naime, svjetska zdravstvena organizacija je oglasila crveni alarm opasnosti od virusa ebole u Africi. Doduše, žarište je bilo u zapadnoj, ali smo se više bojali karantene u povratku nego bolesti, pa smo zbog mogućih problema i odustali.

Kako smo zacrtali da nakon ljeta idemo na put, odmah smo se utješili rezervnom, ali ništa manje atraktivnom varijantom – „Stanovima“ – od Ukrajine, preko Rusije i Kazakhstana do Kine, pa donjim djelom od Irana nazad.

Čak mi je ta ruta u tom trenutku izgledala i atraktivnija. Ta apstraktna oaza postkomunizma i dah orijenta u jednom putovanju me natjerala na okretanje želuca od uzbuđenja.

I onda se povijest ponovila.

Vijesti cijelog svijeta su objavile snimku govora novog i pro-zapadno orijentiranog predsjednika Ukrajine – Aleksandra Turčinova – kako tog 07.03.2014. objavljuje rat proruskim satelitima – Donjecke i Luganske narodne Republike – tim separatističkim i samoproglašenim državicama na Ukrajinskome tlu.

I sve se u tren pretvorilo u požar s više tisuća mrtvih na obije strane. Bilo je jasno kao dan da tuda nećemo proći. Netko kaže treća sreća, ali ja je više nisam vidio i izgubio sam volju.

Odlučio sam odraditi redarsku sezonu u klubu, dignuti neke novce i na kraj ljeta odlučiti gdje da odem. Tako je i bilo.

U Ukrajini je umalo izbio treći svjetski rat, a ja sam odrađivao svoju zadnju trećinu od sto noći na vratima kluba, potpuno umoran da razmišljam o bilo čemu, pa tako i putovanju, dok se ponovo nije pojavio Rakela i rekao:

Imam novu rutu do Turkmenistana. Ima neka vatra u pustinji, trebalo bi je obići. Jeli ideš sa mnom?

Klimnuo sam glavom potvrdno, iako nisam imao ni trećinu novaca za popis zemalja na papiriću koji mi je dao.

A pisalo je: „Hrvatska, Bosna, Srbija, Rumunjska, Bugarska, Turska, Gruzija, Azerbajdžan, Iran, Turkmenistan, Iran, Armenija, Turska, Bugarska, Makedonija, Kosovo, Albanija, Crna gora i Hrvatska = 30 radnih dana!“

Ponovno mi se vratio osmijeh na lice. Nisam još znao kako, ali sam se već vidio u autu tog dana 12.10.2014., koji je određen za polazak.

A auto nije bilo baš standardno, jer je Rakela od mirovnih snaga otkupio očuvanog Nisan patrola Y61 i za Bog zna koliko tisuća eura od njega napravio putujuću atrakciju, pojačanu svom silom potrebne i nepotrebne overland opreme, od vitla i kamionske sirene, pa sve do invertera za struju i kompresora za zrak.

Plus još nekoliko desetaka stvari. Predstavio ga je u shopping centru „City one“ par dana prije polaska, kao i trećeg člana teama – poznatog splitskog ugostitelja i dobrog duha u ekipi – Željka Mladinu.

Četvrti je bio kamerman Branimir Hainš iz Varaždina, ali on taj dan nije prisustvovao predstavljanju puta.

kmnnm

Novinare su uglavnom zanimali tehnički podaci o autu, koje sam odspavao kada ih je Rakela ponosno izrecitirao, a probudio se kada je počeo govoriti o primarnome cilju puta.

„Želimo ući u Turkmenistan, skrenut od glavnog grada Ažgabada 250 kilometara u pustinju Karakum i naći Vrata pakla. To je naš primarni cilj. Doduše, postoje neke zavrzlame oko vize, ali imamo i jednu ženu iz njihove države koja će garantirati za nas, pa mislim da ne bi trebalo biti problema oko ulaska.

Oni su zatvoreniji od Sjeverne Koreje, što svjedoči i podatak da ih je u prošloj godini posjetilo samo sedamsto odabranih turista. U toj posljednjoj diktaturi ima niz bizarnih zakona, a najzanimljiviji su oni koji brane muškarcima puštanje brkova i duge kose, a internet i strana muzika je za njih nepoznanica.

Mjeseci su imenovani po članovima obitelji predsjednika Gurbangulya Bedimuhamedowa, koji je napisao Ruhnamu ili Knjigu duše, ep o moralu i povijesti, koji svaki stanovnik mora znati i to uz sami bok Kuranu. Kruh je nazvao po majci, kojoj je u čast izgradio stotine monumentalnih i megalomanskih kipova, kao u ostalom i samome sebi.

Inače, Vrata pakla su mjesto gdje se 1971. godine srušilo tlo ispod bušotine i iz čije rupe je počeo curiti plin. Sovjetski geolozi su se pobojali da nije otrovan, pa su ga zapalili, vjerujući da će izgorjeti za par dana. Međutim, vatra u ogromnoj rupi gori bez prestanka već četrdeset godina. I mi je idemo vidjeti prije nego je predsjednik zatrpa. A nagovijestio je to još 2010. godine.“

Sutradan je u Slobodnoj Dalmaciji izašlo nekoliko riječi o tome, kao i naša slika pored auta, a jedan čitatelj je posprdno komentirao:

Ma koga boli kurac di će ovi ćelavi retardinjosi ići? Koga briga di oni troše te svoje lopovski zarađene pare?

Mogao sam to ignorirati ili se spuštiti na njegov nivo pa mu odgovoriti. I spustio sam se jer sam takav. Samo sam mu napisao:

U pravu si pobro. Lezi ti doma uz ćaću! – i nadodao mu smajlić na kraju.

Jer financije su u ovoj priči posebna stavka. Kako nisam imao niti približno sredstava za put, pokucao sam na vrata nekoliko firmi i ugostiteljskih objekata, ali sam odbijen uz smiješak.

Dvadeset dana prije polaska bio sam na rubu odustajanja, za razliku od mojih suputnika koje su poslovni partneri zatrpali izdašnim donacijama.

U svijetu biznisa je to normalna stvar, ali ja niti sam pripadao tome svijetu niti sam poznati putnik, pa je sasvim razumljivo da nema razloga da mi netko pomogne.

U očaju sam zaigrao na posljednju kartu i pozvao preko svog portala ljude da pomognu ako znaju nekog sponzora koji bi podržao priloženi projekt. I onda se dogodilo čudo.

Na tekući račun mi je u roku par dana sjelo gotovo pola iznosa, zbunjen sam pregledavao popis donatora i čudio se kada bi vidio da neke ljude uopće ne poznajem.

Bilo je tu Hrvata iz dijaspore, pa čak i jedan Srbin iz Moskve, koji su mi uplatili koliko je tko mogao. Od srca. Najviše sam se oduševio kada sam shvatio da su to sve donacije mojih fanova, malih i običnih ljudi s velikim srcem.

Ljudi koji me čitaju i prate, koji su se na neki način povezali sa mnom preko moga pisanja, tako da su osjetili potrebu da mi pomognu. I svim tim ljudima sam vječno zahvalan i mogu biti sigurni da do kraja života u meni imaju prijatelja i osobu koja će njima pomoći kada im zatreba.

Iako više nikad za putovanja neću moći zaigrati na tu kartu, shvatio sam da sam svojim srcem i iskrenošću stekao vojsku prijatelja diljem svijeta i ta me je spoznaja činila sretnim.

– Odužit ću im se lijepim tekstovima i slikama u povratku, a svaka objavljena priča će biti posvećena jednome od tih ljudi koji su mi pomogli – zaklinjao sam se samome sebi.

Dan prije polaska sam Rakeli dao cjelokupan iznos za tridesetodnevnu avanturu, a on ih je uzeo ni sam ne vjerujući da sam ih uspio sakupiti. Tu noć sam se prevrtao po krevetu poput školarca prije ekskurzije.

2014.10.08.

Jedva sam dočekao nalazak pred dvoranom „KBK Terminator“, gdje sam upoznao i četvrtog člana posade, Branimira Hainša, simpatičnog čovječuljka s naočalama, koji je svojim sjevernjačkim mentalitetom odudarao od okoline u kojoj se našao.

Ubrzo smo bili na putu prema rivi, praćeni s desetak motorista iz BMW kluba Split.

uhub

Klasična Rakelina teatralnost nas je dovela do svetog Frane, gdje nas je dočekalo stotinjak najvažnijih prijatelja i uže rodbine, te smo se s njima i poslikali, dali intervju za lokalnu televiziju i pognuli glavu da nas svetom vodicom „poškropi“ sredovječni svećenik iz istoimene crkve.

Ulazio sam u auto ganut ponosom majke i sestre, suzom u oku sina i djevojke, te pozdravom prijatelja, od kojih neki nisu ni išli spavati iz noćne, samo da me isprate.

Jedan nepoznati čovjek je dobacio:

A di ćete Boga van vašeg tamo di su ti ludi muslimani…glavu izgubit? – a ja sam ga samo pogledao i rekao:

Ništa diko, lezi ti uz ćaću!

fdsf

Rakela je ubacio u prvu i krenuo u avanturu. Razmišljao sam o tome čovjeku i shvatio da postoje ljudi koji žive život i oni koji žive snove.

Na nama je izbor…

(NASTAVLJA SE…)

 

bbb1Prva priča je posvećena dragoj prijateljici Mirti Turudić iz Splita, koja je u ime kafića “Style” pomogla čak dvije putopisne ekspedicije TheMladicha, pa joj se ovom prilikom neizmjerno zahvaljujem!


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.3/10 (18 glasova ukupno)

17 komentara na “Lezi ti uz ćaću! (“Od vrata pakla do vrata raja”, prvi dio)”

  1. bbb

    Konačno!!! Jedva čekam nastavak! Pozz iz Zg!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. bebin

    Juka, iz ovog teksta vidim da te to nikako ne zanima, ali molim te negdje stavi više detaljnijih slika tog nissana ako ih ima!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  3. Nebelwerfer

    Juka, daj molim te omogući klik na veće slike, da se i detalji vide.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. korkrya riders

    U iščekivanju novog nastavka i ja bi voli više slika o nissanu 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. peder

    Daj više knjigu. Super pišeš članke, al samo me iziritiraju ko soft pornjava, zelin pičku ugledat.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 5 glasova)
    Odgovori
  6. šiptar

    Juka povedi nas

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. jeep

    super avantura:)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Miša

    Bravo Juka!
    Taj naslov je od sada moj odgovor svim debilima koji me pre puta pitaju šta ću kod crnaca, mudžahedina, Turaka, Janeza, četnika, ustaša, kamila, slonova, u pustinji ili na planini…
    Lezi ti uz ćaću pobro! Genijalno!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  9. Ist

    Odlične fotke na FB i uvodni tekst putopisa. Impresivno!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. Juraj Bonacci

    Ovaj naslov će ući u antologiju izreka 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  11. Mrki

    Odličan , čekam nastavak. Mali ispravak, ludi predsjednik se zvao Saparmurat Nijazov i umro je. Inače lik je zabranio i operu, balet, šminkanje, pjevanje na playback, držanje pasa u glavnom gradu, kopiranje ključeva…. Ma urnebesan lik 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  12. Brlja

    Dobro si im reka Juka: “Lezi ti uz ćaću!”
    Lipo je to kad ima avanturističkih ljudi, dosegneš dno kad se zatvoriš u kutiju i ne vidiš dalje od kvartovskog kafića.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • Brlja

      Hm mislim da je “avanturističnih” a ne “avanturističkih” 🙂

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  13. parip

    ismija sam se kao luđak ovako kasno čitajući ono “lezi ti uz ćaću”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Stef

    Brilliant… bas Vam zavidim TheMladichi. Nazalost meni nije sudjeno da mogu tako..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  15. Stef

    Sorry, prerano sam stisnul crveni gumb… naravno RESPECT I hvala da to sve dijelis/te sa nama “ostalima” hrvatima. :-))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output