“U postojbini Klukasa” (prva epizoda dokumentarne serije “Nomad”

Kada su me kolege i partneri – iz filmske tvrtke Jedina.hr – Zvone i Željko upitali gdje ćemo snimati prvu epizodu serije, znao sam da je to Vrlika. Tako da ideju za snimanje mogu zahvaliti i svojoj pokojnoj baki Anki (djevojačko i starogradsko prezime Mišur) koja mi je, kao djetetu, pričala prelijepe priče o Vrlici, njenim ljudima i studenoj vodi sa česme. Stoga sam odlučio da prva priča obuhvati trokut Vrlika – selo Cetina (starohrvatska Vrh Rika) i Peruča.

Nakon što smo već prethodno dolazili u Vrliku na razgovore s mještanima, tako smo upoznali dosta ljudi koji su jedva čekali pomoći u projektu, a među njima posebno ističem Maria Zečevića, Bernarda Mučala i Marinu Đaković iz “KUU Milan Begović”. Što se ekipe “Nomada” tiče, tu su Željko Skoko i Zvonimir Pavlinović kao tehnika, snimanje, obrada i produkcija, moja supruga Sandra Galić kao PR i logistika, te na kraju moja malenkost kao scenarist i voditelj emisije.

Snimali smo tjedan dana u listopadu 2017.g. i odradili preko različitih 30 scena. Prije prikazivanja serije ćemo podijeliti neke priče samo za vas. Naravno, ne sve. Uživajte.

U carstvu kubura i jatagana. Prva scena je snimljena  u obiteljskoj kući Zvonka Jakelića. Taj ugostitelj i zaneseni restaurator oružja nas je ugostio u svojoj kući i pokazao nam kako u svojoj radionici ručno obnavlja kubure, puške i razne rukotvorine od drveta.

“Radit ću ovaj posao dok sam živ. Nakon mene će se restauracije uhvatiti moj sin Hrvoje.” – izjavio je Zvonko u emisiji.

Vrlički “Od sumraka do zore”. Nakon Zvonka, jurimo ka centru grada. Čeka nas Ante Boduljak, nekadašnji “disko džokej”, kako kaže. – Pa što je tako posebno iza tih vrata? – upitam ga. Otkriva mi da ju tu nekad bio disko koji je radio do rata. Zanimljivo je što je uvijek bio pun, što ne možemo povezati s ovim sada malim brojem stanovnika. Osim što je imao pomalo morbidno ime, mali zadimljeni klub je zaista podsjećao na Tarantinov film.

Jeste li znali da je rat u Hrvatskoj počeo baš u tome klubu? Vrlički momci će vam u šali to i potvrditi. Naime, srpski momci su tražili da im se pusti Bajagin “Plavi Safir”, dok su hrvatski pak tražili nacionalni hit “Ruža hrvatska” i eto tučnjave. Milicija intervenirala, klub zatvoren, a nakon par dana se po prvi put i zapucalo.

Tajna vrličkih uštipaka. Točno u podne smo u obiteljskoj kući Dujke Lisičar. Na njenoj starinskoj pušnici nas čeka starija ekipa iz KUU MIlan Begović. Obučeni su vrličke narodne nošnje: Dujka Lisičar, Jure Baturina, Marija Ćorić, Božo Žeravica, Blaženka Režić, Marinka Vuletić, Boja Režić, Stjepan Ćorić, Stipe Uzun, Ivica Romić, Zorka Božinović i Olga Stojić. Ljudi i žene u ozbiljnijim godinama, ali duhom tako mladi i veseli.

Pričamo o narodnim običajima, Vrlici, hrani i predajama. Pjeva se i sprema domaća hrana. Toliko sam uživao u razgovoru s njima da sam nakon sat vremena shvatio da Željko i dalje snima kamerom koja ga je ubila od težine, pa zaključujemo razgovor i navaljujemo na vruće uštipke.

Znate li tajnu ukusnog vrličkog uštipka? Nema tu tajne. – ruši mi snove o specijalnom dodatku jedna gospođa. I nastavlja: “samo ljubav i to je to. Čak, što manje komplicirate, bolji će biti. Često je dovoljna obična voda i brašno, ali eto, možete dodati i jaje ako želite.” Ipak, na koncu saznajem bitne podatke. Tajna je, osim u jednostavnosti i ljubavi, ipak u spremanju na vatri i svinjskoj masti.

Čuvari Kristova groba. Nakon druženja na pušnici, svi skupa idemo u vrličku crkvu Gospe od Ružarja. Tu nas čeka još pedesetak ljudi iz KUU Milan Begović, kao i neki stasiti momci s puškama i kuburama. Otkuda oružje u crkvi? Radi se o Čuvarima Kristova groba, veoma časne službe iz stogodišnje tradicije. Vrličani njeguju te običaje, posebice u vrijeme najvećeg kršćanskog blagdana, kada Čuvari bdiju nad Isusovim kipom.

U ovoj sceni su nam pomogli sljedeći Čuvari: Josip Gutić, Hrvoje Režić, Željko Baturina, Paško Varnica i Mario Zečević.

Ero s onoga svijeta. Poznata vrlička česma je nadahnula Milana Begovića, po čijem libretu je 1935.g. Jakov Gotovac napisao operetu “Ero s onoga svijeta”. Imali smo čast snimati “KUU Milan Begović” kako samo za nas, na tom legendarnom mjestu, plešu vrličko kolo uz zvukove dipli (Stipan Režić i Josip Galiot) i uz postrojene Čuvare, koji su ispalili nekoliko hitaca iz svojih kubura. Naravno da nisam odolio i da ja ispalim koji.

Jeste li znali da je vrličko kolo nijemo kolo? Naime, pleše se bez ikakve prateće glazbe, a ritam se postiže udaranjem noge o tlo.

Pohotni beg Sulima. sljedeći dan se penjemo na poznatu tvrđavu Prozor iznad Vrlike, gdje nam dolazi ponovo Zvonko Jakelić. Zamolili smo ga da nam prepriča povijest tvrđave od 1406.g. i darovnice Ladislava Napuljskog, preko Nelipića, Mlečana i Turaka, pa sve do Domovinskog rata.

Ono što me, kao autora ove serije, više zanimalo je tragična ljubavna priča o Hrvatici koju je, za prava turske “prve bračne noći” obljubio beg Sulima Muli Hodžić, a nesuđeni suprug ga ubio, kao i samog sebe, skokom s litica tvrđave. Pitao sam Zvonka da mi, kao jedan od potomaka iz obitelji aktera priče, ispriča što zna o tome. Saznali smo malo drugačiju verziju, koju čete saznati kada pogledate dokumentarac.

Jeste li znali da je Vrlika već u 17. stoljeću bila razvijen grad? To je u svojim zabilješkama zapisao slavni Turski putopisac Evlija Čelebija (1611.g.-1679.g.). Naveo je Vrliku kao gradić sa svojim sajmovima, trgovinama, džamijama, te najboljim vinom i medom u Osmanskom carstvu.

Jezero nastalo na prisilnoj nacionalizaciji zemlje. Peručko jezero je danas savršeno za uživanje u ronjenju i veslanju, kao i za odmor pokraj njega. Ono je treće po veličini i prvo po dubini (65 metara) u Hrvatskoj. Iako mu počeci nisu bili tako blistavi.

Naime, pedesetih godina prošlog stoljeća je dolina potopljena, a zemlja nacionalizirana. Žitelji Vrlike, Vinalića, Garjaka, Kosora, Ježevića, Laktaca, Dabra, Vučipolja, Zasioka, Bitelića, Rumina, Hrvaca, Satrića, Potravlja, Maljkova, Otišića i Maovica – nikada nisu dobili naknadu za izgubljenu vrijednost.

Jeste li znali da Peručko jezero skriva bizarnu tajnu? Potapanjem doline, potopilo se i nekoliko sela, tako da ogromna voda skriva sablasne vinograde, mostove, suhozide, kuće, mlinove, staje, pa čak i jednu mali hidroelektranu. Vrhunac bizarnosti je i samostan Dragović iz 15. stoljeća, čiji zidovi izvire kada opadne voda. S druge strane, svi ti objekti su danas raj za ronioce.

Starohrvatska Vrh Rika. Na području današnjeg sela Cetine, nalazi se niz atrakcija koje su vrijedne obilaska i reportaže. Prva od njih je crkva Svetog Spasa iz devetog stoljeća. Ona je savršeno očuvana građevina iz starohrvatske povijesti oko koje su locirana čak 1162. groba s megalitskim nadgrobnim pločama. Danas je oko nje pravoslavno groblje. Zanimljivo da ju i Hrvati i Srbi svojataju za svoju (iako je još bizantski car Konstantin VII spominje kao Hrvatsku, u svom djelu „De administrando imperio“ iz 10. st.), pa je to spašava razaranja u Domovinskom ratu.

Nakon scene s crkvom jedna bizarna situacija. Na obližnjoj livadi nailazimo na zmiju poskoka (lat. Vipera ammodytes), pa ju hvatam specijalnim kukicama, a naposljetku i rukom, na zaprepaštenje ostalih. Uz poskoka, Hrvatska ima još dvije otrovne zmije, a to su riđovka i planinski žutokrug. Međutim, poskok je najotrovnija zmija Europe. Boja joj može varirati od pepeljasto sive pa do narančaste, a ono po čemu je uistinu prepoznatljiva je tamnija cik-cak pruga na leđima i roščić na nosu.

Dvjestotinjak metara od crkve Svetog Spasa, nalazi se najljepši izvor Cetine – Glavaš ili Veliko vrilo. Nalik na veliko i tirkizno oko, ovaj potopljeni speleološki objekt je istražen do dubine od 115 metara, a dubok je zasigurno više od 150 metara. Da ronjenje u njemu nije šala, otkriva nam tragična smrt ronioca Deana Šermana iz 2009.g., koji je, iako iskusan ronioc, stradao u jednom od izvorskih džepova.

Ja sam se pak odlučio samo preplivati ga. Iako je i to bio težak pothvat, s obzirom na to da je temperatura vode oko 8 stupnjeva.

U selu Cetina vrijedi još posjetiti Barišićevu i Gospodsku špilju, Vukovića mlinicu i pločasti most, sagrađen od nadgrobnih ploča starohrvatskih grobova, što je jedinstven primjer u svijetu.

Jeste li znali da je starohrvatska Vrh Rika preteča današnje Vrlike? Sredinom 15. stoljeća, Turci preko Dinarskih prijevoja ulaze u Dalmaciju. Među prvim mjestima udaraju na Vrh Riku, prostor pokraj izvora Cetine, čiji stanovnici spas traže u podnožju tvrđave Prozor. Kako trajno naseljuju područje, tako od imena Vrh Rika nastaje naselje Vrlika.

A jeste li znali da je Austrougarska monarhija zaslužna za izgradnju mnogih mostova, zgrada i imenovanje objekata diljem Dalmacije, pa tako i u Vrlici? Ima jedna zgoda koja se prepričava od dolaska cara Franje Josipa u Vrliku. Naime, stari car se zaustavio u jednom obiteljskom imanju u selu Podosoje. Zadovoljan dobrim vinom i pršutom, osvrnuo se na dvorište koje su okruživale četiri kamene kuće, pa je rekao: “Ovo je hrvatski Schonbrunn”, aludirajući na slavnu Bečku zgradu. Od tada se to imanje zove Šenbrun. U blizini, kod sela Vinalić se nalazi i Balečki most, koji je Austrougarska napravila 1907.g.

Sioux iz Maovica. U selu Maovice snimamo scenu tradicionalnog života ljudi ovog kraja u prošlosti. Tako da bilježimo košnju djeteline starom kosom, čuvanje ovaca u tradicionalnoj nošnji (Ana Režić) i jahača na konju (Miroslav Hrga – Đuro).

Zanimljive scene prizora iz prošlosti snimljene suvremenim dronom, koji je tehnologija 21. stoljeća. Nakon seta bivamo pozvani u OPG Denić na domaći sir iz “mišine” i pršut. Ovim putem veliko hvala osebujnom vlasniku Siouxu (nadimak, čovjek nije htio da ga se spominje, op.a.) i njegovoj ljubaznoj supruzi Rozani.

Zaštitimo Ćulumovu špilju! Dinarsko područje obilje zanimljivim speleološkim objektima, a jedan od zanimljivijih je Ćulumova špilja u zaseoku Ercegovci kod Kijeva. Duga je gotovo 400 metara, ali se proteže ravno, bez oscilacija u dubinu, što je čini pogodnom za obilazak bez posebne vještine. Potrebno je samo svjetlo. Obiluje stalaktitima, stalgmitima i sigastim stupovima, od kojih su neki i oštećeni, pa ovim putem apeliramo da se špilja trajno zaštiti!

Jeste li znali da je Ćulumova špilja jedno od posljednjih staništa šišmiša na ovom području? Ima ih na tisuće i korisni su zbog toga što se hrane komarcima, muhama i ostalim štetnicima. Čak za i njihov izmet, koji se stoljećima taložio u špilji, lokalni seljaci tvrde da je najkvalitetnija vrsta gnojiva.

Mjesto na kojem se snimao western Winnetou. Područje ispod Dinare je po meni jedno od najpoželjnijih mjesta za fotografiranje u Hrvatskoj, tako da ne čudi što su se tu snimali mnogi spotovi i filmovi, pa čak i onaj o slavnom apačkom poglavici. I to mjesto smo odabrali za završnu scenu u seriji.

Ovo prikazano je samo trećina onog što čete moći vidjeti u seriji. Pa kako je to moguće, a samo par kilometara ste obradili? – reći će mnogi.

Objašnjenje nađite u mojim riječima iz odjavne špice;

“Mnogi ljudi hrle u inozemstvo vidjeti egzotične krajeve, potpuno slijepi i nezainteresirani za ono što im je pred nosom. Nomad je tu da vas zainteresira da istražite ljepote svoje Domovine. 

Posjetite Vrliku, obiđite njene ljepote. Ona to zaslužuje. I ne dopustimo da izumru njeni običaji. Jer narod bez svojih običaja i nije narod.”

Jurica Galić Juka


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.6/10 (27 glasova ukupno)

7 komentara na ““U postojbini Klukasa” (prva epizoda dokumentarne serije “Nomad””

  1. bebi

    Jedva čekan dokumentarac

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  2. srbo

    Ustaška propaganda!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -9 (od 11 glasova)
    Odgovori
  3. ujko

    srbo od uva do uva,negine ti….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  4. Jurich

    Dobra reportaža, samo nastavi, ali Peručko jezero nije najdublje u Hrvatskoj, već Crveno jezero kraj Imotskog, preko 250 metara, i ka takvo, najdublje je u Hrvatskoj i puno dalje, mislim drugo po dubini u Evropi.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. Đani

    Bravo,
    Sve pohvale,najlipše misto na svitu.
    Za dušu i tjelo.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  6. Mali djecak

    Kad ce biti emitiran dokumentarac i gdje na HRT-u ili nekoj lokalnoj tv?
    Inace sve pohvale za odabir teme,prvo upoznajmo domovinu,a onda svijet!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output