Nakon što smo već prethodno dolazili u Vrliku na razgovore s mještanima, tako smo upoznali dosta ljudi koji su jedva čekali pomoći u projektu, a među njima posebno ističem Maria Zečevića, Bernarda Mučala i Marinu Đaković iz “KUU Milan Begović”. Što se ekipe “Nomada” tiče, tu su Željko Skoko i Zvonimir Pavlinović kao tehnika, snimanje, obrada i produkcija, moja supruga Sandra Galić kao PR i logistika, te na kraju moja malenkost kao autor, scenarist i voditelj emisije.
Snimali smo tjedan dana u listopadu 2017.g. i odradili preko različitih 30 scena. Prije prikazivanja serije ćemo podijeliti neke priče samo za vas. Naravno, ne sve. Uživajte.
U carstvu kubura i jatagana. Prva scena je snimljena u obiteljskoj kući Zvonka Jakelića. Taj ugostitelj i zaneseni restaurator oružja nas je ugostio u svojoj kući i pokazao nam kako u svojoj radionici ručno obnavlja kubure, puške i razne rukotvorine od drveta.
“Radit ću ovaj posao dok sam živ. Nakon mene će se restauracije uhvatiti moj sin Hrvoje.” – izjavio je Zvonko u emisiji.
Vrlički “Od sumraka do zore”. Nakon Zvonka, jurimo ka centru grada. Čeka nas Ante Boduljak, nekadašnji “disko džokej”, kako kaže. – Pa što je tako posebno iza tih vrata? – upitam ga. Otkriva mi da ju tu nekad bio disko koji je radio do rata. Zanimljivo je što je uvijek bio pun, što ne možemo povezati s ovim sada malim brojem stanovnika. Osim što je imao pomalo morbidno ime, mali zadimljeni klub je zaista podsjećao na Tarantinov film.
Jeste li znali da je rat u Hrvatskoj počeo baš u tome klubu? Vrlički momci će vam u šali to i potvrditi. Naime, srpski momci su tražili da im se pusti Bajagin “Plavi Safir”, dok su hrvatski pak tražili nacionalni hit “Ruža hrvatska” i eto tučnjave. Milicija intervenirala, klub zatvoren, a nakon par dana se po prvi put i zapucalo.
Tajna vrličkih uštipaka. Točno u podne smo u obiteljskoj kući Dujke Lisičar. Na njenoj starinskoj pušnici nas čeka starija ekipa iz KUU MIlan Begović. Obučeni su vrličke narodne nošnje: Dujka Lisičar, Jure Baturina, Marija Ćorić, Božo Žeravica, Blaženka Režić, Marinka Vuletić, Boja Režić, Stjepan Ćorić, Stipe Uzun, Ivica Romić, Zorka Božinović i Olga Stojić. Ljudi i žene u ozbiljnijim godinama, ali duhom tako mladi i veseli.
Pričamo o narodnim običajima, Vrlici, hrani i predajama. Pjeva se i sprema domaća hrana. Toliko sam uživao u razgovoru s njima da sam nakon sat vremena shvatio da Željko i dalje snima kamerom koja ga je ubila od težine, pa zaključujemo razgovor i navaljujemo na vruće uštipke.
Znate li tajnu ukusnog vrličkog uštipka? Nema tu tajne. – ruši mi snove o specijalnom dodatku jedna gospođa. I nastavlja: “samo ljubav i to je to. Čak, što manje komplicirate, bolji će biti. Često je dovoljna obična voda i brašno, ali eto, možete dodati i jaje ako želite.” Ipak, na koncu saznajem bitne podatke. Tajna je, osim u jednostavnosti i ljubavi, ipak u spremanju na vatri i svinjskoj masti.
Čuvari Kristova groba. Nakon druženja na pušnici, svi skupa idemo u vrličku crkvu Gospe od Ružarja. Tu nas čeka još pedesetak ljudi iz KUU Milan Begović, kao i neki stasiti momci s puškama i kuburama. Otkuda oružje u crkvi? Radi se o Čuvarima Kristova groba, veoma časne službe iz stogodišnje tradicije. Vrličani njeguju te običaje, posebice u vrijeme najvećeg kršćanskog blagdana, kada Čuvari bdiju nad Isusovim kipom.
U ovoj sceni su nam pomogli sljedeći Čuvari: Josip Gutić, Hrvoje Režić, Željko Baturina, Paško Varnica i Mario Zečević.
Ero s onoga svijeta. Poznata vrlička česma je nadahnula Milana Begovića, po čijem libretu je 1935.g. Jakov Gotovac napisao operetu “Ero s onoga svijeta”. Imali smo čast snimati “KUU Milan Begović” kako samo za nas, na tom legendarnom mjestu, plešu vrličko kolo uz zvukove dipli (Stipan Režić i Josip Galiot) i uz postrojene Čuvare, koji su ispalili nekoliko hitaca iz svojih kubura. Naravno da nisam odolio i da ja ispalim koji.
Jeste li znali da je vrličko kolo nijemo kolo? Naime, pleše se bez ikakve prateće glazbe, a ritam se postiže udaranjem noge o tlo.
Pohotni beg Sulima. sljedeći dan se penjemo na poznatu tvrđavu Prozor iznad Vrlike, gdje nam dolazi ponovo Zvonko Jakelić. Zamolili smo ga da nam prepriča povijest tvrđave od 1406.g. i darovnice Ladislava Napuljskog, preko Nelipića, Mlečana i Turaka, pa sve do Domovinskog rata.
Ono što me, kao autora ove serije, više zanimalo je tragična ljubavna priča o Hrvatici koju je, za prava turske “prve bračne noći” obljubio beg Sulima Muli Hodžić, a nesuđeni suprug ga ubio, kao i samog sebe, skokom s litica tvrđave. Pitao sam Zvonka da mi, kao jedan od potomaka iz obitelji aktera priče, ispriča što zna o tome. Saznali smo malo drugačiju verziju, koju čete saznati kada pogledate dokumentarac.
Jeste li znali da je Vrlika već u 17. stoljeću bila razvijen grad? To je u svojim zabilješkama zapisao slavni Turski putopisac Evlija Čelebija (1611.g.-1679.g.). Naveo je Vrliku kao gradić sa svojim sajmovima, trgovinama, džamijama, te najboljim vinom i medom u Osmanskom carstvu.
Jezero nastalo na prisilnoj nacionalizaciji zemlje. Peručko jezero je danas savršeno za uživanje u ronjenju i veslanju, kao i za odmor pokraj njega. Ono je treće po veličini i prvo po dubini (65 metara) u Hrvatskoj. Iako mu počeci nisu bili tako blistavi.
Naime, pedesetih godina prošlog stoljeća je dolina potopljena, a zemlja nacionalizirana. Žitelji Vrlike, Vinalića, Garjaka, Kosora, Ježevića, Laktaca, Dabra, Vučipolja, Zasioka, Bitelića, Rumina, Hrvaca, Satrića, Potravlja, Maljkova, Otišića i Maovica – nikada nisu dobili naknadu za izgubljenu vrijednost.
Jeste li znali da Peručko jezero skriva bizarnu tajnu? Potapanjem doline, potopilo se i nekoliko sela, tako da ogromna voda skriva sablasne vinograde, mostove, suhozide, kuće, mlinove, staje, pa čak i jednu mali hidroelektranu. Vrhunac bizarnosti je i samostan Dragović iz 15. stoljeća, čiji zidovi izvire kada opadne voda. S druge strane, svi ti objekti su danas raj za ronioce.
Starohrvatska Vrh Rika. Na području današnjeg sela Cetine, nalazi se niz atrakcija koje su vrijedne obilaska i reportaže. Prva od njih je crkva Svetog Spasa iz devetog stoljeća. Ona je savršeno očuvana građevina iz starohrvatske povijesti oko koje su locirana čak 1162. groba s megalitskim nadgrobnim pločama. Danas je oko nje pravoslavno groblje. Zanimljivo da ju i Hrvati i Srbi svojataju za svoju (iako je još bizantski car Konstantin VII spominje kao Hrvatsku, u svom djelu „De administrando imperio“ iz 10. st.), pa je to spašava razaranja u Domovinskom ratu.
Nakon scene s crkvom jedna bizarna situacija. Na obližnjoj livadi nailazimo na zmiju poskoka (lat. Vipera ammodytes), pa ju hvatam specijalnim kukicama, a naposljetku i rukom, na zaprepaštenje ostalih. Uz poskoka, Hrvatska ima još dvije otrovne zmije, a to su riđovka i planinski žutokrug. Međutim, poskok je najotrovnija zmija Europe. Boja joj može varirati od pepeljasto sive pa do narančaste, a ono po čemu je uistinu prepoznatljiva je tamnija cik-cak pruga na leđima i roščić na nosu.
Dvjestotinjak metara od crkve Svetog Spasa, nalazi se najljepši izvor Cetine – Glavaš ili Veliko vrilo. Nalik na veliko i tirkizno oko, ovaj potopljeni speleološki objekt je istražen do dubine od 115 metara, a dubok je zasigurno više od 150 metara. Da ronjenje u njemu nije šala, otkriva nam tragična smrt ronioca Deana Šermana iz 2009.g., koji je, iako iskusan ronioc, stradao u jednom od izvorskih džepova.
Ja sam se pak odlučio samo preplivati ga. Iako je i to bio težak pothvat, s obzirom na to da je temperatura vode oko 8 stupnjeva.
U selu Cetina vrijedi još posjetiti Barišićevu i Gospodsku špilju, Vukovića mlinicu i pločasti most, sagrađen od nadgrobnih ploča starohrvatskih grobova, što je jedinstven primjer u svijetu.
Jeste li znali da je starohrvatska Vrh Rika preteča današnje Vrlike? Sredinom 15. stoljeća, Turci preko Dinarskih prijevoja ulaze u Dalmaciju. Među prvim mjestima udaraju na Vrh Riku, prostor pokraj izvora Cetine, čiji stanovnici spas traže u podnožju tvrđave Prozor. Kako trajno naseljuju područje, tako od imena Vrh Rika nastaje naselje Vrlika.
A jeste li znali da je Austrougarska monarhija zaslužna za izgradnju mnogih mostova, zgrada i imenovanje objekata diljem Dalmacije, pa tako i u Vrlici? Ima jedna zgoda koja se prepričava od dolaska cara Franje Josipa u Vrliku. Naime, stari car se zaustavio u jednom obiteljskom imanju u selu Podosoje. Zadovoljan dobrim vinom i pršutom, osvrnuo se na dvorište koje su okruživale četiri kamene kuće, pa je rekao: “Ovo je hrvatski Schonbrunn”, aludirajući na slavnu Bečku zgradu. Od tada se to imanje zove Šenbrun. U blizini, kod sela Vinalić se nalazi i Balečki most, koji je Austrougarska napravila 1907.g.
Sioux iz Maovica. U selu Maovice snimamo scenu tradicionalnog života ljudi ovog kraja u prošlosti. Tako da bilježimo košnju djeteline starom kosom, čuvanje ovaca u tradicionalnoj nošnji (Ana Režić) i jahača na konju (Miroslav Hrga – Đuro).
Zanimljive scene prizora iz prošlosti snimljene suvremenim dronom, koji je tehnologija 21. stoljeća. Nakon seta bivamo pozvani u OPG Denić na domaći sir iz “mišine” i pršut. Ovim putem veliko hvala osebujnom vlasniku Siouxu (nadimak, čovjek nije htio da ga se spominje, op.a.) i njegovoj ljubaznoj supruzi Rozani.
Zaštitimo Ćulumovu špilju! Dinarsko područje obilje zanimljivim speleološkim objektima, a jedan od zanimljivijih je Ćulumova špilja u zaseoku Ercegovci kod Kijeva. Duga je gotovo 400 metara, ali se proteže ravno, bez oscilacija u dubinu, što je čini pogodnom za obilazak bez posebne vještine. Potrebno je samo svjetlo. Obiluje stalaktitima, stalgmitima i sigastim stupovima, od kojih su neki i oštećeni, pa ovim putem apeliramo da se špilja trajno zaštiti!
Jeste li znali da je Ćulumova špilja jedno od posljednjih staništa šišmiša na ovom području? Ima ih na tisuće i korisni su zbog toga što se hrane komarcima, muhama i ostalim štetnicima. Čak za i njihov izmet, koji se stoljećima taložio u špilji, lokalni seljaci tvrde da je najkvalitetnija vrsta gnojiva.
Mjesto na kojem se snimao western Winnetou. Područje ispod Dinare je po meni jedno od najpoželjnijih mjesta za fotografiranje u Hrvatskoj, tako da ne čudi što su se tu snimali mnogi spotovi i filmovi, pa čak i onaj o slavnom apačkom poglavici. I to mjesto smo odabrali za završnu scenu u seriji.
Ovo prikazano je samo trećina onog što čete moći vidjeti u seriji. Pa kako je to moguće, a samo par kilometara ste obradili? – reći će mnogi.
Objašnjenje nađite u mojim riječima iz odjavne špice;
“Mnogi ljudi hrle u inozemstvo vidjeti egzotične krajeve, potpuno slijepi i nezainteresirani za ono što im je pred nosom. Nomad je tu da vas zainteresira da istražite ljepote svoje Domovine.
Posjetite Vrliku, obiđite njene ljepote. Ona to zaslužuje. I ne dopustimo da izumru njeni običaji. Jer narod bez svojih običaja i nije narod.”
Jurica Galić Juka
15 komentara na ““U postojbini Klukasa” (prva epizoda dokumentarne serije “Nomad””
bebi
Jedva čekan dokumentarac
srbo
Ustaška propaganda!!
ujko
srbo od uva do uva,negine ti….
Jurich
Dobra reportaža, samo nastavi, ali Peručko jezero nije najdublje u Hrvatskoj, već Crveno jezero kraj Imotskog, preko 250 metara, i ka takvo, najdublje je u Hrvatskoj i puno dalje, mislim drugo po dubini u Evropi.
Đani
Bravo,
Sve pohvale,najlipše misto na svitu.
Za dušu i tjelo.
Mali djecak
Kad ce biti emitiran dokumentarac i gdje na HRT-u ili nekoj lokalnoj tv?
Inace sve pohvale za odabir teme,prvo upoznajmo domovinu,a onda svijet!
TheMladichi
Ne znam još. Tko se ponudi i prepozna projekt.
A
Zadnja prica 1.11.2017. Sta je s portalom??
TheMladichi
Putovanje i post obrada materijala. Izbacit cu nesto ovih dana, obecavam.
Anita ne tražim zajam !!!
Je li ovaj blog mrtav,znam da nije lako stalno smišljati nove priče i događaje,ali već dugo nema ništa?! Meni su sve priče ovdje dobre,neke manje ,neke više,ali Splitski oriđinali i sve o Splitskom điru su mi vrh,redarske dogodovštine također,a ni putopisi nisu za bacit.
Evo malo pohvale autoru i daj Juka nešto izbaci ,pa si opet par mjes…dana miran……..haha!
TheMladichi
Bice nesto.
Dane
Sve pohvale…..rodom sam iz Vrlike….pojma nisam imao otkud ime restoranu Suli Muli…..i jos puno stvari….
TheMladichi
Hvala.
Hrga
Predivno opisan krajolik i dio povijesti tog ponosnog i junačkog kraja!
Svaka čast i svi komplimenti autoru!!!
Капница
Nije mi jasno zašo uvijek izvrćete istoriju!Crkva Vaznesenja Gospodnjeg-Sv.Spas 1391 god,Manastir Dragović 1395 god.Vrh rika nikada nije bila Cetina !Bilo bi dobro da malo bolje prostudirate istoriju sa nekim konkretnim dokazima a ne sa bajkama !!SRAMOTA