Najluđi festival na svijetu – Holi, Indija

“Što onda dobrom Hrvatu preostaje? Zaštititi foto opremu, oteti prvoj skupini Indijaca bocu viskija, nageti do pola i krenuti na juriš. Pretvoriti se u dijete, opustiti i biti luđi od njih. Likovi se kunu da luđeg sudionika na Assy gatu nije bilo od kad je zapisa i spomena na dan Holija, od bljedolikog i glavatog Hrvata iz zemlje koju za koju su čuli samo zahvaljujući nogometu i finalu svjetskog prvenstva s Francuzima.”


Kad sam jednom dobrom prijatelju rekao da idem u Indiju, složio je takvu facu kao da će povratiti kebab koji je upravo žvakao. Kontam u sebi „čovjek se gadi nepoznatog, ali ne i unositi u sebe nešto iz uvoza, stoput odmrznuto i pripremljeno od bolesnih krava, koje su možda baš iz – Indije!? Zanimljivo..“

Ali moj kebabožder nije izuzetak. Tako razmišlja većina ljudi. „Indija je zlo, tamo se ne poštuju prava žena, djeca rade teške poslove i svi seru po ulicama..“ – tvrde mi. I nisu u krivu. Indija je i gore od toga. Deveti krug pakla na ovoj zemlji. A opet, istovremeno, ona je duhovni spokoj i božanska ljepota koja te tjera da zaplačeš od sreće.

Kako je to moguće? Pa lijepo. Ne postoji slična država na svijetu koja je toliko kontrastna i drugačija. Koja te šokira, sablazni, proguta i ispljune kao zadnje smeće, a onda nakon toga te prigrli sebi kao majka. Ali definitivno nije za svakoga, pogotovo za netolerantne ljude, one tankih živaca ili bez duha.

Da se razumijemo. Ja sam fotograf, putopisac, čovjek željan dobre priče i avanture. Nisam zapadnjak ispranih mozgova koji se oblači kao Indijac i oponaša indijsku kulturu na takav način da mu se pravi Indijci smiju i drže ga za budalu. O ne. To nikako. Samo pokušavam biti realan, svoj, a opet Indiju kao takvu poštovati i prihvatiti je.

Ja sam prošao puno država svijeta, susreo se s naoružanim ljudima i raznoraznim jadom, ali Indija me ipak uspjela šokirati. Prvi put sam je posjetio u listopadu 2018., prilikom festivala svjetla Diwali. Kad sam sletio na aerodrom u New Delhiju, uzeo sam taksi da me odveze do željezničke postaje. Trebao sam dalje za Jaipur. Prizori koji su se u tu zoru nizali su bili sve samo ne slike iz turističkih kataloga o Indiji. Pas jede mrtvog psa na ulici, izmet, bogalji, sivilo…

Onda je počeo show. Taksist je rekao da je vrijeme festivala i da nema karata za vlak. Pa me odveo kod „prijatelja“ da mi pomogne. A prijatelj ima agenciju koja mi je nudila bolesne usluge od aviona do taksija za Jaipur. Dok se ja nisam zajapurio u licu i izašao vani. Bez pozdrava. Da, osjetio sam kako mi rastu magareće uši.

Na tom istom putovanju sam vidio i predivne stvari, sjaj festivala, plave i roze gradove, veličanstvene hramove, tvrđave i običaje. I potpuno zaboravio na bijedu s početka putovanja. Drugi put sam se vratio ožujku 2019., da bi prisustvovao drugom festivalu – Holiju, koji je poznat i kao festival boja. Pun sebe kao već iskusni putnik u Indiji, čak sam sjeo u metro, za koji nisam prvi put znao i došao u centar. Trebalo je samo uzeti taksi do hostela. I onda se povijest ponovila. – „Znate, upravo je izbila buna muslimana u toj četvrti i policija je blokirala sve prilaze.. Ali ja imam jednog prijatelja koji…“ – nije ni dovršio rečenicu debeljuškasti čovjek, masne kose i s onim produženim noktom s malog prsta među zubima, kad sam ga uhvatio prstima za ušnu resicu i rekao: „Stop the car, please!“

Naravno da nije bilo nikakve bune. Klasična i uhodana prevara taksista. Nakon New Delhija posjetio sam Agru s Taj Mahalom i Khajuraho, prepun hramova s kipićima iz Kamasutre. Vlakom, naravno. A on je priča samo za sebe. Zamislite tu mrežu vlakova koji u toj državi znaju prevoziti i po više milijuna ljudi dnevno!? Ali to nije tema ove priče. Tema je festival boja Holi, o kojem se i radi u ovom video klipu.

Odlučio sam ga dočekati u  Varanasiju, najluđem gradu na svijetu. Kažu najstariji naseljeni grad u povijesti, u kojem vjersko ludilo ne miruje niti trenutka. I zaista je tako. Na svakom koraku vjerski obredi, glazba, miris tamjana i začina, dok vas za ruku potežu prodavači koječega, džepari, proroci i lažni sadhui.

Sadhui su njihovi sveti ljudi, najčešće besposličari i konzumenti droga od trave do lsd-a. A odmah do njih i lažni sadhui. Također drogirani, ali „manje sveti.“ Zapravo, tu su samo da žicaju turistima novce za fotografiranje. E sad zašto su prvi svetiji, pojma nemam. Ali, koliko god bolesno izgledali, i jedni i drugi su male bebe za agore, ekstremne sadhue. Oni se drogiraju duplo više od ovih drugih zajedno, a uz to ponekad, iz vjerskih razloga, eto, opće s mrtvacima ili pojedu ostatke pokojnika koji nije izgorio na lomači. Zašto to jedu? Pa da budu bliže bogovima i da duša pokojnika koji nisu izgorjeli nađe brže put do Shive, Brahme, Vishne, njegovog sina Krišne ili Krišninog najboljeg prijatelja Nandija, koji je zapravo krava. Ili nekog od drugih par tisuća bogova.

Da, spomenuo sam da pale mrtvace. A u Varanasiju ljudi na ulicama izgoraju kao šibice, već tisućama godina. Hindusi vjeruju da je to najbrži i najčišći put do boga. Na dva gata uz rijeku Ganges se kremira oko 200 ljudi dnevno, a sav taj pepeo se baca u Ganges, dok se istovremeno u njoj djeca razdragano kupaju, ljudi mole i piju ti vodu, dok neki ljudi čak ispiru mulj i traže zlatne zube pokojnika. Nazivaju ih, očito posprdno – “zubarima”. Nije rijetkost ni da psi onako, nonšalantno, negdje uz rub ulice grickaju lubanjice pokojnika.

Vratimo se mi Holiju. Baš kao što pokojnici izgaraju na lomači, tako gore i krijesovi noć prije Holija. Razdragani sadhui razrogačenih očiju plešu, neartikulirano se smiju, a još kada im vidite one trozupce u ruci… teško da bi nekom čestitom katoliku objasnili kako su na istoj strani. Kao, i ti sadhui su na strani dobra, a trozubac samo označava samo Brahmu, Shivu i Vishnu.

„Kakvi su im tek vragovi, kada su im popovi ovakvi?“ – razmišljam. Pretpostavljam da je Lucifer od ovih mojih Marlon Brando za hinduske vragove.

Što se samog Holija sutradan tiče, on je proljetni hinduski festival zvan i Dhulandi. Tada je hindusima dozvoljeno sve, jer ih, kao, taj dan bogovi ne vide. Zvuči poznato? A kada je hindusima dozvoljeno sve, onda to nije dobro. Puno piju i eto u tren stampeda, skakanja sa zgrade, revolucije.. Tada narodna milicija već u 2 ili 3 sata popodne gasi sve! Dobro ste čuli. Holi traje samo od rano ujutro do tri poslijepodne.

Ja sam iz hotela izašao u 9, a već u 9:03 minute sam bio obojen u sto duginih nijansi kineske boje, za koje se kunu da je neotrovna. Mo’š mislit.. Uglavnom, oni vam tim daju blagoslov, te ih možete kumiti, moliti, prijetiti, bilo šta, ali ne pomaže. Napadaju sa svih strana.

Što onda dobrom Hrvatu preostaje? Zaštititi foto opremu, oteti prvoj skupini Indijaca bocu viskija, nageti do pola i krenuti na juriš. Pretvoriti se u dijete, opustiti i biti luđi od njih. Likovi se kunu da luđeg sudionika na Assy gatu nije bilo od kad je zapisa i spomena na dan Holija, od bljedolikog i glavatog Hrvata iz zemlje koju za koju su čuli samo zahvaljujući nogometu i finalu svjetskog prvenstva s Francuzima.

A kad se glavati Hrvat zaigra, eto i belaja. Narod negodovao protiv pakistanskog obaranja indijskog aviona par dana prije, duševni Hrvat se poistovjetio s bratskim narodom Indije, poveo skandiranje protiv agresora i eto narodne milicije.


Gasi sve, motaj kabele. O bože, srce mi se steglo kako su takljali sav taj narod onim bambusovim pendrecima.

Glavati Hrvat se, naravno, provukao kroz neku rupu u zidu. Nisu to naša posla.

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.5/10 (6 glasova ukupno)

2 komentara na “Najluđi festival na svijetu – Holi, Indija”

  1. Rače

    Obozavam Indijuu.I fala ti na prekrasnom videu.
    Zelimo Vrliku.😀👌

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output