“Slon iz džungle Cat Tien” (ekspedicija “Indokineska avantura”, 2/4 dio)

“S druge strane plitke vode je stajalo krdo od preko pedeset robusnih i divljih bivola. Zaneseno smo im prišli da ih što bolje fotografiramo, a onda su se oni, u zaštiti mladunčadi, počeli približavati nama. Vjerujete mi, niti malo ugodno iskustvo…”

1
Vozač se neumoljivo probijao kroz makadam, često i nagađajući pravac ceste koju je skrivao dim prašine. Ništa bolji prizor nije bio niti kada bi se razbistrio pogled. S obje strane se nazirao deveti krug pakla. Neizmjerna bijeda.

Drvene i trošne kućice kao su dvaput proklete. U doba monsuna su im prijetile poplave, pa su gredama bile podignute od tla, a ljeti ih je sunca palilo do usijanja.

2

12a

3

Navečer konačno dolazimo u Phnom Penh, a pred nas staje tamnoputi muškarac, bez oka i u dresu “Chelseae”.

“I am mister Pork!” – reče pridošlica, a nama od smijeha koordinirano izleti ananas iz usta. S tom izjavom nas je kupio i tih nekoliko dana bio službeni vozač, koji nas je često nasmijavao svojim izjavama.

Već istu noć je Toni s domaćim momcima igrao nogomet na prelijepom trgu, gdje se kočoperio kralj Norodom, a ja sam zaneseno snimao monumentalne spomenike.

4

5

Kako nam je Phnom Penh bio samo tranzitni grad gdje smo čekali izradu vize za Vijetnam, tako smo slobodno vrijeme iskoristili za obilazak grada.

Ja uvijek prvo obiđem tržnicu, jer ona je ogledalo duše grada. A na ovoj smo imali što vidjeti. Beskrajni labirint tržnice je nudio sve, od gatanja iz karata, pa do kupovine koječega.

Čudili smo se njihovoj bešćutnosti, budući da su s takvom lakoćom ubijali životinje, od kojih je većina živa čekala svoj kraj, a oni su se čudili nama. Jer tuda stranci rijetko ili gotovo nikada ne prolaze.

6

7

Obišli smo i muzej genocida – Choenuk Ek – tužni podsjetnik na žrtve Pol Potovih Crvenih Kmera. Sam put je vodio preko jedne siromašne četvrti, gdje se, zbog svog onog smeća na ulici, nije moglo disati bez kirurške maske. Prikladna uvertira za sav onaj užas koji smo vidjeli u tom tužnom zdanju.

Sve one tisuće lubanja u vitrinama i fotografije zlodjela pored njih, kao da su nijemo progovarale o jednoj epohi ludila, gdje su pripadnici jednog naroda umorili gotovo trećinu svojih sunarodnjaka.

9

10

Toliko smo bili ganuti viđenim, da nas niti obilazak zaista prelijepog kompleksa hramova – Royal Palacea – nije oraspoložio.

11

Nakon dva dana Phnom Penha, vozili smo se prema Vijetnamskom Ho Chi Minhu, nekadašnjem Sajgonu, slažući dojmove o Kambodži koju smo napuštali.

Ostao je gorak okus zbog zločina iz nedavne prošlosti, bezosjećanja prema životinjama i bijede, pogotovo kada smo se sjetili da nas je jedno dijete pitalo komad kruha, a opet smo bili oduševljeni njihovom ostavštinom slavne i davne prošlosti, borbom za život i što su nam, na žalost, ti ljubazni ljudi – primjerom svoga života – pomogli da shvatimo koliko je zapravo nama kod kuće dobro, usprkos svemu.

Za raspoloženje se pobrinuo vozač autobusa, pustivši akcioni film s Jackie Chanom u glavnoj ulozi. Ništa neobično, osim što je piskutavo ženski glas bio i jedini u filmi. Kako za glavnog junaka, tako i za okorjele kriminalce. Da, to je Azija.

Najveći grad juga Vijetnama nas je dočekao kao i svaka milijunska metropola Azije.

13

Oko nas je bilo na tisuće motorista, dućana i ljudi, pa smo imali osjećaj, pogotovo nakon mirne i ruralne Kambodže, da smo se našli u nekoj košnici gdje je bio zrak do te mjere zagađen, da su svi nosili maske na licu.

Srećom smo samo prespavali u hostelu, a već zorom bili u seoskom mini autobusu za nacionalni park Cat Tien. Nevjerojatno koliko tona dodatnih paketa uguraju među putnike.

14

Nakon pet sati vesele vožnje, dolazimo u malo selo te iznajmljujemo cijelu brvnaru za sebe. Noć prije ekspedicije odmaramo u ležaljkama zaštićenim od komaraca, a u san nas uvodi orkestar tisuća šumskih kukaca i ptica.

15

16

Nije sunce još niti objavilo zoru, a mi smo s malim čamcem sjekli rijeku prema drugoj obali. Dvije bicikle i dvadeset kilometara pakla – po makadamskoj cestici punoj kamenja – nas je dovelo do naselja gdje su živjela plemena Chau Ma, Stieng i Tay.

Kratak predah u selu gdje fotografiram tradicionalne kuće od slame, njene žitelje i radove kojima se bave. Kako smo ih zatekli u vezanju bambusovih grana u debele snopove, tako smo im pomogli u radu. Čisto da ih nisam besplatno ometao fotografiranjem.

17

18

Što se posjeta etničkom stanovništvu tiče, s najvećom sjetom ću pamtiti upravo kavu koju sam tu popio. Kao osvjedočeni kavofil, često na putovanjima imam problema s nedostatkom tog kofeinskog napitka ili lošim spravljanjem istog, ali sada mogu bez sumnje reći da je ta plemenska, ali brandirana “Ta Lai Coffe” – najbolja kava u mome životu!

19

Uz božanski napitak smo slušali i pretjerivanje o ogromnom slonu koji je došao na rijeku pored sela i ispuštao iz surle toliko vode da su mještani mislili kako se radi o vodopadu.

Na našu nevjericu su nadodali i priču o čovjeku koji je prošao ispod njega ni ne primijetivši ga. Pozdravili smo se s domaćinima i uputili pješice u džunglu za koju su nas upozoravali da ne idemo bez vodiča.

“Držat ćemo se ruba rijeke i tako nećemo zalutati.” – rekao je Toni, a onda skupa sa mnom zanijemio kada je zamalo upao u rupu koju je u blatu napravila slonovska noga.

20

Sve smo više vjerovali priči seljana. Međutim, slon se nije pojavljivao, ali smo zato naišli na mrtve šišmiše, koje je u krošnji stabla ubila neka nespretna zmija. Naišli smo i na majmune, koji su bili glasnici našeg prisustva u šumi. Temperatura je bila oko trideset i pet stupnjeva, ali nepodnošljiva zbog ogromne sparine.

I nismo jedini došli na osvježenje kod jezera. S druge strane plitke vode je stajalo krdo od preko pedeset robusnih i divljih bivola. Zaneseno smo im prišli da ih što bolje fotografiramo, a onda su se oni, u zaštiti mladunčadi, počeli približavati nama. Vjerujete mi, niti malo ugodno iskustvo. Unatoč opasnostima, uživali smo ta tri dana u divljini Cat Tiena. Ali ogromnog slona nismo uspjeli vidjeli.

21

22

23

Vratili smo se u Ho Chi Minh, pa sam obišao budistički hram Jade Pagoda, crkvu Notre Dame i ratni muzej, gdje sam lovio emotivne trenutke, pogotovo Amerikanaca pred fotografijama vijetnamskih žrtava.

24

25

26

27

Tonija nisam spomenuo jer je u loš trenutak, pred odlazak u najveću atrakciju puta – noćenje u špilji Hang an – dobio crijevnu virozu. A čvrsto smo se držali postulata o termički obrađenoj hrani, voću koje se guli i flaširanoj ili filtriranoj vodi.

Ujutro smo za samo 130 kuna letjeli prema Da Nangu, gradu u središnjem dijelu Vijetnama, udaljenom gotovo 900 kilometara. Iza nas je bilo jedanaest dana i preko 10 600 kilometara, a treća najveća špilja na svijetu nas je čekala…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.9/10 (12 glasova ukupno)

22 komentara na ““Slon iz džungle Cat Tien” (ekspedicija “Indokineska avantura”, 2/4 dio)”

  1. Keko

    Bravo. Ajmo novi nastavak

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. CamicaNera

    Ideš, odličan tekst. Zapravo su tekstovi sve kvalitetniji.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • themladichi

      Hvala. Iako, nažalost, putopisi zanimaju tebe i još trojicu 🙂 Draže ljudima navijačke, lopovluk, delikvencija i nasilje. Takva nam je i država. 😉

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 4 glasova)
      Odgovori
      • CamicaNera

        A jebiga nije da nevolim i ostali dio weba. Zapravo sam pratio još stari forum torcide iz vremena povremenih odlaska na utakmice. No putopisi su svjetski napisani. Fotografija odlična također. Valjda jer i osobno amaterski slikam i putujem kada stignem. Bravo

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
      • parip

        jesi mene broia u tu trojicu šta ih zanimaju putopisi?nemoj mi preskakati na ta navijačka sranja jer toga ima svaki dan.putopisi nisi ni jeftini niti su laki za odradit jer triba vrimena i dobra ekipa za putovanje.nego da ne bi mislia krivo sve mi je zanimljivo šta ti pišeš.znam da komentari znaju čoviku dat volje za pisanje a i ubit ga u pojam.ajde mladichu samo ti nastavi pisati i fala na trudu jer ništa nije lako radit.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
  3. igor

    Odlično! Kamo dalje?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. nenadjebivi narkoman

    da baš tako i putopisi su super al nas više zanimaju budalaštine

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -2 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • themladichi

      Ma i mene budalaštine zanimaju. Da nije tako ne bi ni pisao o utakmicama. Ima i tu draži…

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  5. Jager

    Svaka čast majstore, odlični tekstovi.

    Pozdrav iz Varaždina.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  6. ...

    Vrhunski,puno bolje nego prvi dio u kojem mi je bilo jednostavno premalo teksta.Ovo je vec odlicno.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • themladichi

      Hvala. Iako ovo nisu pravi putopisi. Ovo su jako kratke crtice za portal.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  7. gospodin

    Svratija san zbog “navijačkih sranja”, a osta zbog ovih putopisnih reportaža. Samo naprid, obožavan čitat ovakve stvari. Volija bi da ima malo više tvojih osobnih dojmova o stvarima koje vidiš i doživiš šta bi, baren ja tako mislin, donilo jednu humoresku notu ovome svemu.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • themladichi

      Nazalost, cijeli putopis od mjesec dana sam sažeo u 4 ovako kratke epizode, pa je nemoguce ubaciti osobni dojam i dijalog…

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  8. žuti

    Svaka čast za putopise, nadam se da cemo uskoro imat priliku pročitat malo opsežnije ovakve tekstove, barem u pola opsežne ko “navijačke”. Majstore, za ovakve stvari naklon do poda.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. Mrki

    Putopisi su ti vrhunski i nemoj mislit da ih manje ljudi čita, samo manje komentiraju.
    Za razliku od većine drugih (uglavnom stranih) putopisaca ti gledaš očima Hrvata srednjih godina. Logično da si nam zanimljiv, jer obilaziš ono što bi i mi, a za oko ti zapnu iste stvari koje bi i nama.
    Ustvari, mislim da su velika većina tvojih čitatelja muškarci u rasponu od 30 do 50 godina.
    Zapalio si me da skupim ekipu i otputujem na neko ovako egzotično putovanje.
    Ova masovno turistička odredišta mi više nisu zanimljiva.
    Biće kriza srednjih godina.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      “Zagrepčani najviše čitaju TheMladiche”

      Zahvaljujući „Google analyticsu“ došao sam do sljedećih podataka.

      Naime, čitaju ga najviše mladi ljudi iz Hrvatske, posebice Zagreba, a po spolovima je izjednačeno.

      Statistički, to bi izgledalo ovako. Iz 82 države svijeta je zabilježeno praćenje portala, a prvih deset bi bilo, naravno, Hrvatska (80%), Bosna (5%), Njemačka (3%) i Srbija (3%), a slijede po 1 % Slovenija, SAD, Austrija, Britanija, Australija i Švicarska.
      Od egzotičnih zemalja bi još spomenuo Sudan, Oman, Keniju, Brunei, Ruandu i čak Kosovo, odakle dolazi jedan, ali vjeran čitatelj.

      Što se gradova tiče, jedan nevjerojatan podatak. Iako je autor iz Splita i piše o dosta lokalnih tema, suprotno očekivanju, Split nije grad koji naviše čita TheMladiche. Tek je na drugom mjestu sa 19% u ukupnom postotku gledanosti. Prvi je Zagreb i to s nevjerojatnih 47%!
      Slijede Dubrovnik i Rijeka s 4%, a s nešto više od 1% slijede Zadar, Mostar, Osijek, Beograd, Sarajevo i Široki Brijeg. Od stranih gradova najaktivniji su Beč, Sidney i Munchen.

      Što se doba i spola tiče, najviše čita dobna skupina od 25-34 godine (34%) i 18-24 godine (27%), što je sve skupa čak 61%. Iako je zadovoljavajuća i skupina od 35-44 godine (16%). Od 44 pa na dalje godina, samo 23% svi zajedno. Dakle, portal TheMladichi je portal za mlade i za ljude srednjih godina.
      Po spolu gotovo jednako. Žene ga prate 46%, a muškarci 54%, što razbija teoriju o muškom, „navijačkom“ portalu.

      I, manje važno, posjetitelji se zadržavaju u prosjeku 4 minute i 25 sekundi, a čitaju prvenstveno s mobitela (64%), ali i kompjutora (33%), te neznatno s tableta (3%).

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +3 (od 3 glasova)
      Odgovori
      • NOVI PRIMITIVAC

        mrzin citat s mobitela ….ubija svaki gust

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +1 (od 1 glas)
        Odgovori
      • Mrki

        moram priznat da sam prilicno iznenadjen statistikom. Ne toliko dobnom koliko spolnom strukturom. Al jbg, ako netko zna, google zna 😉

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output