Pravno-imovinski spor

 

Jucer sam cuvao radnike na adaptaciji jednog prostora iz socijalistickog ureda u kafanu. A cuvao sam ih po najmu vlasnika prostora da ih ne napadne vlasnik prostora! Ne taj nego drugi… Koji drugi? Pa drugi vlasnik, koji isto ima pravo na 100% prostora, kao i ovaj prvi.. Nemoguce? Ma jok, sve je moguce u “Lijepoj nasoj”…

Ukratko (i manje bitno), moj unajmitelj uplatio “pravom” za prostor, a ovaj drugi “gazda” uplatio Muji (doslovno)… A Mujo bestraga nestao put Doboja… Naravno da ce bit ljut! I ja bi bio…

Ono sta mi je zapravo bilo smisno i razlog sta ovaj post uopce i pisem su bas ti radnici koji su me uveseljavali svojim duhovitim izjavama, a ja cu vam ih prenjeti samo tri (koje sam zabiljezio u, niti, sat vremena druzenja):

– Prostor obnavljala dvojica radnika. Jedan Tadija (mladjahni seoski saljivdjija), a drugi Mate (vitalni sedamdesetogodisnji brko, na prvi pogled dobricina)… I tako, otra Mate po pive, a ja upitam Tadiju: “Pari mi se Mate neka dobricina, a?”, a Tadija ce: “Da dobar?! Ka Isus! Zaj mi je bilo kad su ga oni banditi (op.a. – ljudi od drugog gazde) zadnji put zajebali”.. “A sta je bilo?” – upitam… “Ma dosli ti njizi trojica, a sve ti krkani, znas ono, celave glavur’ne, šije od vrata, a bidni Mate ti sam u prostoru.. Radi… I upita jedan Matu bili mu pomoga nesto oko auta… A Mate ti, ludonja ka sta i je, odma pristane.. I cim ti je zakoraknija vani, jedan ga sa ledja turne, i eto ti ga djavle, prospe se Mate po podu ki svića! Onda ti oni stavu katanac i odu, a Mate ti zbog toga jos i kod gazde najebe… Bas mi ga bilo zaj, ma stariji je on covik, nije mu to potriba. Moj pajdo, nema ti lito dana da su mu operirali srce, prije toga bubrig.. Jeben ti magare Isusovo, ma sve su u njemu prominili, ki u Varburgu (op.a. – Wartburg, nekad poularan auto)” – zabrinuto ce Tadija…
Hahaha.., koja narodna lirika, od smijeha sam se tukao sakama po glavi kad mi je ovaj to pricao…

– Nedugo nakon toga, zazvoni ti mobitel Tadiji… “Koji je sad djava?” – iskreno se zacudija, kao da je svjetsko cudo da mobitel i zvoni…
Ubrzo iz mumlanja skuzim da prica sa zenom i da mu ista “nemilo” dize zivce… Odjednom zaurla: “Ma slusaj, dernem li te sakom u slipe oci, bogami ces progledat!”… Bija je i vise nego uvjerljiv u demokratskom uvjeravanju sumnjicave supruge, a ja sam si izgrizao usne da mu se ne pocmem smijati u lice……

– Malo po malo doslo i vrijeme “marende”… Posto nisu imali prikladnijeg, sa gnusanjem ti udju u obliznji “in” kafic… Vrate se za pola sata, a “Brko” vidno raspolozen.. Kazem ja: “A Mate, al si vidija sta dobre konobaricetine (namjerno!) pa ti zapela za oko”? A on ce: “Da vidija?? Pa Bog te posra, sagela ti se kukavna, a ono jon izvirile gacice! Muko Isusova, pa ki dva spaga su! Jadna ti je, ko to rani, ko to oblaci ?“.. Na to se Tadija nadoveze: “Je stari magarce, sve ti se puzdra (op.a. – spolovilo od konja) nije digla kad si je vidija, a?”.. A stari Mate se zacrveni ko seosko djevojce, al mu ne zasmeta da ko iz topa odgovori: “E moj Tade, radje bi nju nataka (op.a. – nataknit = nabit!) nego sa tobon marendava”…
E je mu spustija, pravo momacki! Nenadjebiv je nas narod. Pametan i pun mudrih dosjetki…

 

(blog.hr 14.05.2006.)

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 10.0/10 (4 glasova ukupno)

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output