Selo moje malo

Svako selo Dalmatinske Zagore ima svoje priče, običaje i tradiciju, ponekad na granici sulude bizarnosti, a na meni je da taj svijet u nestajanju zabilježim za neke nove generacije…

001nisko

Iako već trideset i osam godina “žuljam” gradski asfalt Splita, genetski – po ocu – pripadam Niskom, malom i izoliranom selu podno brda Moseća.

Sa sjeverne strane brda je selo Muć i državna prometnica ka Drnišu, a s južne strane…kao da je vrijeme stalo.

Možda baš zato što u Niskome živiš ili nekome dolaziš na svetog Ivana, sprovod ili neki drugi bitan događaj.

Inače, tu nerado i poštar dolazi, baš zbog toga što je toliko sa strane. Poput slijepog crijeva, gdje možeš parkirati i nema dalje, osim u brda.

Iako je za vrijeme Jugoslavije postojala barem zadruga s crnom pločom iznad, na kojoj su bila upisana imena poginula u NOB-u, danas više nema zadruge, ali je dodana ploča s onom drugom polovicom, sa suprotne strane.

A seljaci k’o seljaci, kopali bi u polju da prehrane mnogobrojnu djecu, a novačila bi ih vojska koja bi toga dana prošla.

Nije se moglo reći “neću”, jer kazna za to je bila “po kratkom postupku”, za ideale koje ti jadni seljaci nisu niti čuli niti znali da postoje.

A od tiranije su i pobjegli. Koliko god se sporio s Hercegovcima, ne mogu pobjeći od činjenice da su i moji pretci – gle ironije – baš iz tog područja.

Jer kako narodna predaja kaže, prije dvjesto godina je u nekom selu – između Livna i Širokoga brijega – živio krupan i crnoput čovjek, baš ono kako se znalo reći – galast.

Njega su s vremenom prozvali Gale, a njegova tri sina Galići. Kako je turski zulum uzeo maha, stari otac ih uputi, s dva dukata po glavi i naramkom hrane, prema zapadu.

Jedan nastani Imotsku krajinu, drugi Sinjsku, a treći, ne pretjerano bistar, baš ovo Nisko.

Jer taj moj pra-predak, čije prezime nosim, je izabrao baš to mjesto na raskrižju za nigdje, bez ikakve vode i grama plodne zemlje.

Ali, ako nije bio baš matematičar, bio je jako vrijedan, pa je – s ostalim sumještanima – raskrčio kamen golim rukama i dobio polja i vrtove, koji su ih, uz ono malo stoke, hranili.

Kako bi naš narod rekao – ljuta Zagora. I teški Vlaji.

Da pojasnim ljudima izvan Dalmacije, Vlaji nisu isto što i Vlasi. Ovi drugi su uglavnom pravoslavci, Rumunji ili Srbi, dok se u našem slučaju radi o potomcima Ilira, Romana i Slavena.

Ili po venecijanski – Morovalacchima.

Dva stoljeća kasnije, za primorce su svi ljudi u Zagori – Morloci, tj. Vlaji.

Često i posprdno.

Nije to bio lagan život. U svitanje su bili u polju i oko kuće, a u sumrak su već odavno spavali.

Često i po njih deset u obitelji u malim, kamenim kućicama, koje nisu bile namijenjene za boravak, već samo za spavanje, skrivanje od kiše i blagovanje.

Ako se tako može nazvati ona šaka pure (palenta, op.a.) i crnog kruha.

002nisko

U jednoj prostoriji se jelo, spavalo, rađalo i umiralo. U dvadeset kvadrata su bili slamom ispunjeni kreveti i ognjište s vatrom. Na koju se spuštao “bronzin” – željezna posuda s ručkom – iz koje su svi jeli.

U jednoj takvoj kući je živio moj djed, baba i sedmero djece, od kojih je jedan i moj otac.

Ta djeca su danas ljudi, a kuća – kao i sve druge u selu – ili srušene ili nijemi spomenici povijesti, prenamijenjeni u ostave, svinjce i pušnice za mesu, a okružene novim kućerinama, često i nedovršenim zbog nedovoljno zaduženih kredita.

U mome djetinjstvu, selo nije imalo cestu, telefona i vode, ali je zato imalo barem struju, televiziju i stoku.

Mnoštvo stoke. Od ovaca i koza, do krava i svinja. Posebno je bilo zastupljeno ovčarstvo, pa ne čudi da je postojao cijeli mali rječnik za naredbe tim vunastim stvorenjima.

Ove riječi sam zapamtio od svoje baba Jake;

1. “Na moja, na…na..” (eng. “Take mine, take…take…”)

Radi se o vabljenju ovaca solju, kruhom ili samim prstima. Ako ne bi išlo iz prve, tada bi se imenovala najpitomija ovca, za kojom bi došle i druge.

Na primjer: “Na moja Biberuša!” (eng. Take my Peppergirl!).

Ton glasa pitom i smiren.

2. “Voč, voč, voč…” (eng. izgovor: “wautch”, a značenje: “Water, water, water…”)

Ovdje bi baba u kamenu posudu ulila vodu, te ih kreštavim glasom – s naglaskom na tvrdo “č” – zvala da se napiju.

Pretpostavlja se da je riječ “voč” izvedenica od “voda”. Sami uzvik je poziv na piće, prije samog čina.

3. “Proč…proč…proč…” (eng. izgovor: “proch”, a značenje: “Drink…drink…drink…”)

Radi se o svojevrsnom bodrenju dok piju. Naravno, uz obavezno kreštanje plus tvrdo “č”.

4. “Trloč…trloč…trloč…” (eng. izgovor: “trlouch”, a značenje: “Drink it faster…drink it faster…drink it faster…”)

Ovako bi ih baba ljutito upozoravala da završavaju s pićem jer ih ima još koje nisu pile.

Ne trebam napominjati što je bilo obavezno pri tom glasanju…

Kao što vidimo, sva je mudrost bila pojednostavljena u tih par slova. Što je mojoj babi bilo “Trloč”, Englezu bi bilo;

Drink my sheep. And hurry up. Other sheep are also thirsty…

Pa vi sami zaključite tko je mudriji.

003nisko

A za ovaj put bi još pojasnio nazive rodbinske pripadnosti. Koje nisu samo svojstvene za moje selo, nego i za ostala iz Zagore. Pa i šire Dalmacije.

Jer ako je “Vlaj” za išta ekspert, to je onda trenutačno dešifriranje dali je neko prezime “naše ili njihovo” i tko je s kime u rodu u obližnjih par sela.

E sad, većina ljudi zna za ujak, otac, majka, rođak, punac, djed, sestra, strina i slično, ali što je s malo egzotičnijim titulama?

Pa par riječi i o tome…

1. “Nevista” (izgovara se kao “nev’sta, s progutanim slovom “i”)

Svi znamo da je to zlo i pohotno biće sa zmijskim jezikom. Ali kakav joj je odnos s drugim ukućanima?

Muž je obožava, ali je ipak “dikod derne u rebra” da joj ne bi palo na pamet pomisliti na drugog muškarca.

Ipak, ona je ta koja upravlja kućom i situacijom, iako on misli da su konci u njegovim rukama.

Svima je draga osim svekrvi koja ju je odmah “pročitala”.

2. “Svekrva” (dolazi od riječi “svekriva” ili “za sve kriva”, koje su izmislile neviste)

Svaka nevista kad-tad postane svekrva. Što znači, isti je to vrag.

Karakteristično za nju je da od sina pravi debila (sve mu ugađa, op.a.), a nevistu, pa sad da je najbolja na svijetu – jednostavno mrzi!

Ostavlja dojam savršenosti, dok nevistu prikazuju kao neradnicu.

Svugdje zaviruje, o svakome sve znaj, a predmet je svađanja većine parova, zbog njenog pretjeranog miješanja u njihov brak.

Svog muža pravda čak i ako je udari (“Ma nije on tija, pobigla mu je ruka..”)

3. “Zava” (ili “Zaova”)
To je od muža sestra. Obično je neudana, a kako u njoj stoluje vrag, tako bratovu ženu nagovara na izlaske i djevojački život.

Zbog čega obje bivaju brutalno ispljuskane.

Zava kad-tad postaje nevista, a nakon toga i svekrva.

Sve jasno.

4. “Jetrva” (hibrid od riječi “jegulja” i “trviti se”, što znači da dotična dama zapali iskru svađe i samo isklizne poput imenovane ribe..)

Rodbinska kategorija koja zvuči baš hard core seljački, a simbolizira od muževog brata ženu.

Ma zamisli ti samo te rodbinske veze? Sad bi se one zbog toga trebale ludo voljeti? Mo’š mislit!

I da, one su obje neviste, a jednog dana će biti i svekrve.

Zlo na zlo. Logično.

5. Diver (ili djever. Posprdno od “djevac”, tj. muškarac koji još nije ostvario seksualni odnos)

Pandan zavi. S tom razlikom što je potonja seksualno aktivna od svoje dvanaeste godine, a ovaj to još nije ni u četrdesetoj.

Razlog tome je alkohol, kojeg pije u obilatim količinama, pa na kraju u kafiću i dobije obilate batine, umjesto žene, koju je došao osvojiti svojim seoskim šarmom.

Sa bratom redovito ne priča zbog ostavštine ili neke psine iz djetinjstva.

6. Badžo (izvedenica od riječi “baja”, što bi značilo nešto kao lola, dasa, dika, mangup…)

To je isto što i jetrva kod žena. Dakle, to su dva muža od dvije sestre.

Uglavnom pijanice i kurvari. Pokrivaju jedan drugoga u nedjelima, a od svih nabrojenih, najviše su odani i povezani.

Obično ih sestre otkriju, pa bivaju izbodeni krojačkim škarama ili onom preslicom za vunu.

Ima još puno tih narodnih pošalica, ali za ovaj put toliko.

Uglavnom, moje selo sada ima asfalt i internet, ali je zato “blago” (stoka, op.a.) otišlo u povijest, isto kao i neki stari običaji, pogotovo odlaskom ljudi u gradove na posao i školovanje.

Ipak, dok je nas, naših sjećanja i ovakvih zapisa, živjet će i duh starog sela.

Ili dok je žitelja kao što je moja baba Jaka.

Prije nekoliko godina, prolazila selom ekipa Hrvatske televizije, pa su tražili da im netko kaže par informacija o vukovima, koji kao vrsta nestaju pa ih treba zaštititi.

Na njihovu nesreću, naišli su na moju babu koja ih zamalo nije “stinama utukla” samo zbog te riječi “zaštititi”.

Ne shvaćaju “Purgeri” da se ona, samo godinu prije, “jačala” s vukom oko janjeta.

Grabežljivac ga zagrizao za nogu i vuče na svoju stranu, a baba svoje blago oko vrata i viče;

Puštaj vuče, to je moje!

I na kraju vuk popustio babi od pedeset kilograma.

Eto to su ti famozni “geni kameni”, sastavljeni od vapnenca, sivca, živca, škriljca i tko zna kojeg kamena još, a u kojeg je uzidano višestoljetno iskustvo, bol, snaga i ponos…

Dobro je bogati, ne laprdaj više! – reći će netko iz velikog sela, pa nadodati sa smiješkom;

A ima li u toj tvojoj selendri netko poznat?

A ja ću mu odgovoriti;

Naravno da ima. Čuo si za Matu Baturinu (igrač Hajduka i najbolji strelac HNL 1998. godine, op.a.)?

Osim njega imamo olimpijsku plivačicu iz Atene 2004.g. – moju sestru Anitu Galić – a imamo i par lokalnih revolveraša.

Što nije mala stvar, jeli tako?

I na kraju, imaju i nekog Juku. Lik je čudak, putuje o svitu, mota neke zmijurine oko sebe, ali znaju ljudi za njega…

Bilo bi mu bolje da se motike uvati... – nadodat će moj sugovornik, pljucnut na pod i otići u svome pravcu…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.6/10 (71 glasova ukupno)

42 komentara na “Selo moje malo”

  1. TheMladichi

    Baba Jakine mudre izreke:

    – “Ko je lud ne budi mu drug”
    – “Biži ti dite od đavli iz grada da ti ne uspu šta u piće”
    – “Odstupi od đavla!”

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +8 (od 10 glasova)
    Odgovori
  2. ja

    Na moja, na na (Take MINE umisto MY)
    Voč (eng. watch)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Mine je ok, hvala, ali “watch” nije “gledati”, nego ovo:
      “Voč, voč, voč…” (eng. izgovor: “wautch”, a značenje: “Water, water, water…”)
      🙂

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  3. Profa

    Dobar tekst.
    Inače su se ove riči za tantanje stoke koristile i u primorskom dilu Dalmacije.
    Uz još neke naravno kao što je bilo : “Co ” (npr. tovaru koji je zasta na putu)

    Co Moro, co! (tovar stoji i ne mrda)
    Co vrag ti sriću odnija! (glasno i na rubu živaca)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
  4. aj

    Bravo Juka nasmija me al mi dođe i zaplakat svaka ti čast.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  5. th get

    seljačine. mišomora i potrovat sve.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 3 glasova)
    Odgovori
  6. Juraj Bonacci

    A mrk mrk mrk – jarcu/ ovnu ka triba skoččiti 😀

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  7. šiptar

    Svekrva ja prava ‘rvat’ca

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Sanader

    Mrakanje = tiranje krave sa štapom a da pri tom paziš da ne bi skrenula sa puta..

    Morovalacchi Crni vasi- ko zna ko su?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • Mokoš

      Karavlasi/Karaguni su jedno od vlaških(arumunskih) plemena, nemaju baš neke veze s našim poimanjem vlaja, crni (moro-/kara-) su zbog crnog sukna od kojeg su radili svoje ogrtače s kapuljačama, Toše i M. Tereza su drugo vlaško pleme – Cincari,
      na grčkom je blachos(biz. valachos) pastir, Slavenima su vlasi bili ovi “fetivi” romanizirani Iliri i Tračani, talijanima izraz koristi za pastira/nomada aka socijalna kategorija, a ne ova gori etnička
      prije Fortisa se piše o Dubrovčanima ka vlajima, vlaj je seljak vulgaris, Fortis stanovnike dinarske zone naziva Morlacima, na prostorima bivše vojne krajine i u BIH je ostalo ka pejorativan naziv za pravoslavca, u Dalmaciji za Zagoru, na otocima za one iz unutrašnjosti šta ne vide mora
      evo još i etimološki rođaci vlaju/vlahu – staroslavenski bog stoke i podzemlja Veles/Volos/, Wales, pokrajina Waloon
      vlaški almanah xD
      živili!

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 2 glasova)
      Odgovori
  9. bocko

    Sve istina…tako je u svi selima na koja se kroz kliski tunel idje…ili novon brzon ceston…os da t kunpire polijen s jajin? Velka Vlaaska…Great Wlajland

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. Vlaho

    Genijalno… bravo Juka. Volio bi se odvažit jednom s vama do Radošića. Nisam bio onamo od ’97.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. Neno Bulović

    Opet si napisa odličan tekst. Puno toga prepoznajem. Kada bude vrimena otić ću s tobom ne u Azerbajđan niti u Tajland nego u tvoje malo lipo selo koje si tako detaljno opisa…..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 3 glasova)
    Odgovori
  12. TheMladichi

    Može Neno moj! 🙂

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. Sagittarius

    Odličan tekst…. vratija me u ditinjstvo i vikende u Niskome… Bravo Juka!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. degen

    tekstovi su ti kvalitetniji i puno zanimljiviji od svih ovih jebivjetara koji imaju kolumne u najcitanijim dnevnim listovima i tjednicima..moje skromno misljenje 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Hvala. Svako cita sta mu odgovara. On pise u poznatom listu za 50 kn po tekstu, ja besplatno i opet sam 10 puta zadovoljniji. Nikad ne bi tija pisat za drugog jer vise ne bi bija svoj. Ovako uzivam u slobodi…

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  15. Mcml

    U mom selu-zaseoku je prije 10god zivilo 40-50 ljudi,sad ih jedva 10,za par godina nikoga…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. ole

    …a di je najstrasnije stvorenje od svih PUNICA??!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • Misusovosveto

      Svekrva je punica.

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • SD369

        Nije, svekrva je od muža mater, a punica je od žene mater

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +1 (od 1 glas)
        Odgovori
        • Zaprdilo

          To je toliko strašno stvorenje da se ne smije ni spomeniti.

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: +1 (od 1 glas)
          Odgovori
          • ole

            ……nediraj lava dok spava

            VA:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          • Zaprdilo

            Prije zmaja ognjenoga.Kako samo ta riga vatru.

            VA:F [1.9.22_1171]
            Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        • suki

          samo šta mi vlaji nikad nismo ženinu mate zvali punica nega baba

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
  17. NOVI PRIMITIVAC

    Al nije Brstanovo ? Pitan jer san dosta puta puta bia u Niskom mislia san da su selu pretezno Baturine nisan zna da su Galići tamo, a i znan neke Galiće iz Brstanova .Doduse to je sve u kilometar.. ugl pohvala na tekstu, bas citljiv opis.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  18. Kutle

    Odlično i istinito

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  19. ljakse

    Kako su ti ljudi u dalmatinskim selima prije godina lipo zivili u tom kršu…svi su ojkali igrali smijali se isli na derneke bili rumeni od vinčeka i domace spize radili puno dice radili u polju i sta ih brige

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  20. ljakse

    Bolji je prije bija zivot na selu iako tezak,nego danas u gradu…pa nek govori ko sta oce

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  21. codo

    Baba mi se isto zove jaka, I ima par godina je vuka stinama potirala, ocito je u imenu tajna, p.s. odlican tekst

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  22. vamo tamo

    ima Galica dosta u Vinjanima (opcina Posusje), Ero i gotovo 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  23. ozenjenulicar

    Pohvala za pricu ..budi uspomene na neke kojih vise nema ..i nasmije i zaplace..a dobro je i za ubit vrime .napornih 12 sati cuvanja banke ..al ne jeden mesni 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Nemoj mesni Boga ti.. 😉

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
      • ozenjenulicar

        Haha ,a mlatnija san pastetu gavrilovic ,onu jetrenu ..al kad je kolegu pa.u opljackalo ..kaze njemu ovi zamaskirani puni torbu jel nes docekat rucak..al da je bia ovi treci kolega ..koji voli pojist ..a fala bogu ima ga ..mislin da bi kraj bia drugaciji..mos mu napravit sve ,al brajo u spizu i marendu ne diraj .. 🙂 haha tako da bi ovi’maskirani vjerojatno isa kuci s odgrizenin uvon .a u utoku bi izija

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +1 (od 1 glas)
        Odgovori
  24. Njofra

    Odličan opis badze. Sican se kad san bia dite kako bi stari i njegov badzo išli vanka lokat i dolazili uneredeni doma pa jedan drugog pravdali pred puncom i punicom…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  25. Vlajo

    Moja baba bi kravi dok bi pila mekinje govorila: “na loč, na loč”.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 1 od 212»

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output