Čipe

“Neki ga spominju kao kriminalca kojeg su svi poštovali, drugi ga uzdižu kao Torcidaša s najvećim mudima, a za mene je on još uvijek onaj mršavi, simpatični i neozbiljni dječak s bolnice.
Ma što na kraju bilo točno, o njemu se priča i nakon šest godina od iznenadne smrti, a to je karakteristično samo za one koji su ušli u LEGENDU”

2004.05.12.002

 

To ljeto se u Austriji i Švicarskoj igralo “EURO 2008” i mi smo dane, u kojima nije igrala nacionalna vrsta, kratili u obližnjoj Slovačkoj.

Sjedio sam te nedjelje, 15. lipnja, na klupi centralnog trga u Bratislavi i sa ekipom pričao o sutrašnjoj utakmici s Poljacima. Kako smo večer prije obilato popili, užasno me boljela glava, pa se nisam ni obazirao na mobitel koji je mom bratu zazvonio.

Trenutak nakon, uzbuđenim glasom je rekao vijest koja nas je pokosila;

– Ljudi, Čipe je umra!

Tu noć nisam mogao spavati, vrteći filmove po glavi i odbijajući vjerovati kako ga više nema.

Realan sam tip i smrt prihvaćam kao nešto skroz prirodno, ali po pitanju njega nisam mogao probaviti istinu, možda baš zato što je bio jedan od rijetkih s tako izraženom karizmom i životnom energijom, a budimo realni, imao je tek dvadeset i osam godina.

Sjećanja su me vratila u 1996. godinu kad sam ga prvi put upoznao preko Vele. Nisam imao neki poseban dojam o njemu, bio je za mene tek jedan žgoljavi mulac sa sjevera.

U sljedećim godinama sam ga viđao često, ali bez neke veće komunikacije, do ljeta 1999. godine, kada ga je Morison doveo na bolnicu Firule gdje sam radio, a koje je u noćnim satima bilo okupljalište Torcide “Emanuel Vidović”.

Te noći smo pričali do zore o tribini i životu, pa me zadivio znanjem, za koje sam sumnjao da ima kao mali balavac s Blatina, te smislom za humor. Od tada je dolazio svaku večer, uvijek s nekom novom idejom ili psinom.

Životi su nam se prepleli, najviše iz zajedničke strasti prema navijačkoj tribini i neredima.

Druženje gotovo svih ljetnih noći 1999. godine i beskrajno dugih priča, kako moramo Torcidu dignut iz krize u koju je došla zbog ratne smjene generacija i aljkavim vodstvom Kluba navijača, dovodi do najnemirnije sezone u povijesti Torcide.

Doslovno sve utakmice su bile popraćene manjim ili većim neredima, od neozbiljnog prevrtanja peglice Funcutima pod jugom, do sukoba sa specijalcima na finalu kupa, gdje ih biva ozlijeđeno preko osamdeset.

4

U svim tim neredima se Čipe kalio i stjecao ime i respekt kod svih navijačkih grupa. Čak i kad je te godine uletio s Fleškom u teren Kantride i u samoubilačkoj akciji jurišao na tribinu Armade, gdje su ih ovi presreli i brutalno prebili, dobio je za hrabrost ovacije cijelog stadiona.

2

Iako je sredinom 2000-tih bio standardan član splitske hool scene, za mene je on još uvijek bio onaj mali dječak, spreman, s onim pokvarenim osmijehom, dovesti nekoga do ludila s dišpetima.

Uvijek u trenirci i mršav, imao je nevjerojatno bizarnu naviku da sve živo trpa “u jaja”. I kad je krao i kad bi nešto donosio, makar i vrući burek, uvijek bi to iz gaća izvadio.

Iako rođen u Splitu, guštao je govoriti onim Dugopoljskim, seljačkim namjernim naglašavanjem slova “č” u rečenici.

Sve je oko sebe trao samo njemu zanimljivim i sadističkim pošalicama tipa;

Jel bi ti Juka bija cijentar da si igra košarku? – Ili bi se u kombiju ili autobusu nadovezao žrtve ispred sebe i do kraja gostovanja mu pričao pizdarije na uho ili ga tukao “po zečiju” (dlanom po vratu).

Bio je neumoran u dišpetima. U tih nekoliko sezona je išao baš svako gostovanje i napravio je sranja za desetoricu. Ipak, zbog svoje pojave, osebujnog humora i huliganskog pedigrea, voljeli su ga i neprijateljski navijači, koji bi ga nerijetko i ugostili.

Tako ga je jedan Boys častio do iznemoglosti i hvalio se poznanstvom s njim, dok mu nije prisjelo kad mu se, pred društvom, požalio kako mu je netko, prije par godina razbio bocu o glavu.

Čipe se nasmije i reče;
Ja sam ti je razbija! – I nasmije se s onim pokvarenim osmijehom.

Puno je traga Čipe ostavio u Torcidi, pa čak i u navijanju, jer je izmislio pet, šest pjesama, od kojih su najpoznatije bile “I Purgera i Riječana” i “Neka, neka nek’ se zna”.

3

Tad je bio u skinheads fazi. Punih tjedan dana, kao i Vele, koji je u svom žutom “Kangoou” vozio njega i još deset mlađih na gostovanja diljem Hrvatske.

Iako je bio deklariran kao ekstremni desničar, volio je cajku i srpske filmove, koje je znao na pamet prepričavati, a jedan je, možda, promjenio i tijek njegovog života, kao i mnogih mladih u Splitu.

Dakako, radilo se o kultnim “Ranama”, filmu o vrućem beogradskom asfaltu, kojeg su masovno kopirali i stari i mladi koji su se palili na kriminalni stil Beograda devedesetih.

Vidio sam da ga ta priča nosi jer je učestalo počeo govoriti kako mu je uzor Knele (beogradski kriminalac i idol mladih, poginuo 1992.g., op.a.), da mora “nabit masu”, a počeo je nositi neobične trenirke, često bijele, ugurane u leviske, a okačio je i nekoliko zlatnih lančića oko vrata.

Pokušao sam mu objasniti da od toga nema kruha, da je to sad demode, ali nije išlo. Previše je volio život s izazovima da bi stao sad kad je bio na pragu slave, a poznavajući ga, taj nije mogao živjeti dosadni život normalnog čovjeka.

Bio je nemirnog duha. Sjećam se da je napravio nered na narodnjaku u “Poljičkoj kući” pa su ga gazda Denis Aljinović i još trojica ugurali u neki prostor i onesvijestili ga udarcem barske stolice po glavi, gdje mu je napukla i lubanja.

Nekako se to s gazdom izgladilo, a Čipe nam je, iz bolničkog kreveta govorio kako je nasmiješen tonuo u nesvijest, jer je, dok su ga tukli, iz prostorije svirala živa muzika i pjesma: “Izlazim iz tvoga stana”, što mu je u toj pogibeljnoj situaciji bilo posebno smiješno.

Također je bio zadovoljan i veličinom ožiljka, koje je tako žarko trebao, baš kao i kilograme. Gledao se u ogledalo i govorio;
Jel’ izgledam brate barabski?

Tada se zakleo da više nikad neće dobiti batine, a ako ih dobije, onda će ići do kraja. Tako je i bilo.

Čipe je postao opasan, neobuzdan i beskompromisan. Potukao se još sto puta nakon toga, ali više nikad nije bio gažen. I te tuče bivale sve manje stadionske, a sve više kafanske, za prestiž na ulici.

Prvo je bio u ekipi s Alagićem s kojim je vječno bio na onom Piaggiovom Hexagonu u patroli gradom, pa je kratko u družbu upao i Sado, najstariji iz zloglasne obitelji Ahmeti.

Pa je Čipe prešao u redove ekipe s Visoke, dok su mu prva dva postali neprijatelji, pogotovo nakon ubojstva njegovih dvoje prijatelja, Lovela i Marina, te teškog ranjavanja Ljubića, koji ga je, možda, nesvjesno i spasio sigurne smrti, tako što mu je dao muzejski primjerak njemačkog Lugera, kojeg je Čipe nosio po gradu kao “radni pištolj”, a ne kao muzejski primjerak kojeg je mogao prodat za tolike novce, da je mogao kupiti deset “Tetejaca”.

Pri rutinskom pretresu, u kafiću “Žuljo”, mu je pištolj oduzet, a interventni policajac je, prilikom privođenja, posprdno rekao;

Branko moj, moraš nabaviti bolji pištolj, ovo će ti prsnit u oči!

Taj mu je pištolj donio pritvor, tako da je izbjegao napad kalašnjikovom na auto u kojem bi sigurno bio s tom trojicom stradalih prijatelja.

I inače nije imao sreće, a ni spretnosti s oružjem, pa je bilo tragikomičnih situacija kao kad je u povratku iz Poljičke, u autu, vrtio “Makarova” oko prsta, poput kauboja, sve dok nije propucao sam sebi nogu.

Ili kad mu je u klubu “Đungla” propao pištolj kroz nogavicu, slučajno opalio i pogodio stanovitog Kiću u guzicu, a drugog u bubrege, zbog čega je osuđen na zatvor.

Debakl je bio i kad je na Brdima imao na nišanu jednog od Sadinih nećaka, koje je krivio za ubojstvo prijatelja, pa mu se “Tetejac” raspao taman kad je htio okinuti, tako da mu je ostala samo drška u ruci.

Iako mu je otac, hrvatski branitelj i čovjek od poštivanja, dolazio i govorio da ga vodimo na utakmice, kao manje zlo, nije bilo pomoći.

I u to vrijeme je znao otići na neku zvučniju utakmicu, više da se malo ispuše i tada bi bio predmet divljenja mlađih i buntovnih Torcidaša, koji su u njemu vidjeli uzora, a protivnički navijači respektabilnog neprijatelja.

5Nerazdvojan je bio s Jurkom, momkom kojeg je toliko puta napravio budalom, a opet je volio biti u društvu s njim. Čipe je bio pamet, a Jurka snaga koja mu se divila.

Poznate su bezbrojne anegdote iz njihovog druženja i odlazaka na partije po Primoštenu i narodnjaka po Poljičkoj.

Tamo sam ih jedan put vidio i umalo se s Jurkom pokačio jer ga je Čipe huškao kako mu se rugam da ima glupu košulju.

Sutradan sam se probudio iza ručka i s migrenom od sinočnjeg opijanja, pa sam skuhao kavu i upalio televiziju da pogledam Hajduka u Kranjčevićevoj i onda šok.Trljam oči i ne vjerujem.

U krupnom planu detalj s tribine, a u detalju identična lica koja sam sinoć vidio i ostavio u krčmi.
Navodno su iz “programa” došli pred pekaru, gdje je stao i kombi Torcide prije puta za Zagreb. Ušli su bez razmišljanja, pogledali utakmicu, vratili se nazad i opet u Poljičku.

Može se reći da su živjeli dvjesta na sat. Antologijska je bila i njihova tuča kod Splitovog stadiona, koju je, naravno, Čipe zakuhao. Kad ga je u jednom trenutku ugrizao za rame, a ovaj je arlaukao ko stari čovjek;

Branko, bogati šta je tebi? Ma jel’ čuješ ti??

0089Prepričava se i situacija kada je neki stari seljak došao s prijateljem na narodnjake u Poljičku, pa je stao na šank i naručio “litru i litru”.

Kada je otišao prvu litru istočiti u wc, Čipe mu je posolio piće nekim đavoljim prahom, pa se ovaj, kad se vratio i iskapio ostatak, preobrazio u densera i zabavljača, da mu je rijetko koji mladić mogao parirati. Njegov brkati prijatelj je samo rekao;

– A Mate Isukrsta ti, znan te trideset godina a prvi put vidim da znaš i tancati.

Nakon što se “istancao”, srušio se na pod, pa su ga konobar i gazda iznijeli vani i bacili u vrt s pomama.

A bilo je i situacija kada je Čipin bolesni humor nekog, umalo, koštao i glave.

Bio je tulum na Visokoj i Jurki se na sve načine gledalo utrapiti što više extasyja i speeda, jer se znalo kad ga se resetira, da je cirkus zagarantiran.

Međutim, Čipe je tu noć malko pretjerao jer je Jurki gurao u ruku novih 4-5 “bombona”, mada je ovaj već odavno prešao dvoznamenkasti broj, zbog čega je vidio zvukove s linije poput harmonikinog mijeha, ali u duginim bojama.

Odlučno je odbijao uzet taj dodatni paket ludila, sve dok se nije Čipe oglasio uz pljeskanje;
Ajmo Jurka, ep ep ep ep ep... – što su svi u sobi prihvatili, pa mu nije preostalo ništa osim da zareži i otrgne to s dlana poput psa i završi na psihijatriji trenutačno, vezan konopima od roletna i s dvije infuzije istovremeno, jer se toliko znojio da mu je znoj štrcao s čela.

Kada je k’o brižni prijatelj došao po njega na otpust, nakon par koraka od bolnice mu je gurnuo sto kuna i pola grama “bijelog” u džep i rekao;

Evo ti brate da ti se nađe, a evo ti i pištolj pa opali koji metak ako vidiš kojeg od onih Cigana. Onako, neobavezno.

‘Oću brate, fala ti! – odgovorio je Jurka sa zahvalnošću.

Ali volio je njega Čipe. Koliko god da mu je radio psine, toliko je bio spreman i dati krvi za njega.

Čipe je volio divlji i uzbudljiv život bez pravila, pa su mnogi i pretpostavljali kako će zbog te brzine života nastradati, ali nitko nije mogao ni u snu pretpostaviti kako će njegovo hrabro srce stati u krevetu, 15. lipnja 2008. godine.

Ta vijest je potresla cijeli Split i mnoge diljem Hrvatske, a pogotovo Torcidu, koja mu je u čast digla poruku sa slikom i nacrtala nekoliko murala.

O tom osebujnom, a istovremeno žestokom i šaljivom momku, bi se mogla komotno napisati i knjiga, a ja ću za kraj samo nadodati da ga neki ga spominju kao kriminalca kojeg su svi poštovali, drugi ga uzdižu kao Torcidaša s najvećim mudima, a za mene je on još uvijek onaj mršavi, simpatični i neozbiljni dječak s bolnice.

Ma što na kraju bilo točno, o njemu se priča i nakon šest godina od iznenadne smrti, a to je karakteristično samo za one koji su ušli u LEGENDU!

6

 

“U spomen na pokojnog Branka Čipčića, koji je i dalje u našim mislima i srcima!”


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.3/10 (151 glasova ukupno)

68 komentara na “Čipe”

  1. Mythbuster

    Juka, hoćeš napisat nekad nešto o tome kako si ti vidio da bi Torcida trebala izgledat, o stvarima koje su potrebne za unaprijeđenje grupe, što je napravljeno u tvoje vrijeme, koliko si ti doprinio, što je još trebalo napravit, što se moglo, a što nije……..onako jedan esej na tu temu iz tvog pera vjerujem da bi bio zanimljiv svima, posebno nama internet huliganima.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  2. TheMladichi

    Razmislit ću. Samo, to je vruća tema i uvik nastane prepirka nakon toga…vidit ćemo,,

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 5 glasova)
    Odgovori
  3. ...

    Imao sam veoma dobra poznanstva sa Čipetom…prvi put smo se upoznali na utakmici Hrvatska-Malta u Maksimiru kada je bio sa B iz Osijeka…mislili su da ćemo ih startati, ali smo dobro i kvalitetno zaružili ispred Ekonomskog faksa.
    Bili smo i nekoliko puta sa druge strane kada je Čipe ispao ok i korektan…susret na kolodvoru u Zadru, čekanje tovara na putovanju čini mi se iz Vinkovaca gdje sume momci z Splita htjeli izvući kada su me panduri priveli, čini mi se 1999.
    Bocu u glavu si malo krivo opisao, ako se radi o ovom slučaju…
    Utakmica hajduk-dinamo, negdje tamo 2000,2001… mi nakon utakmice kombijem izlazimo sa parkinga za gostujuće navijače, na križanju S-I policija regulira promet i tu nastaje pičvajz gdje izletavamo iz kombija i tučemo se s torcidom dok nisu došli “zeleni”…dobivam udarac bocom coca cole u glavu preko kape (glava puca, ništa gadno)…tek nedavno sam saznao da je to bio Čipe u nekoj xy priči…
    također se ne zaboravlja utakmica Hrvatska-Njemačka u Splitu…

    počivao u miru

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • st

      nije te pok ćipe udria bocon,vec jedan drugi…sićam se tog

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: -1 (od 1 glas)
      Odgovori
      • Anonimno

        Ja sam nedavno dobio info da je bio Čipe.
        Da je on ne bi mu zamjerio jer smo navijači i to nam je način života iako treba što više koristit se šakama, a oruđa i oružja što dalje od nas.
        Ne zamjeram niti ovom drugom.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +2 (od 2 glasova)
        Odgovori
  4. Ultra

    Postoji navijac u Sarajevu po nadimku Cipe Tarik Panjeta ima karakteristike kao i ovaj pokojni iz Splita. Isto je izmedju huligana i kriminalca

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 4 glasova)
    Odgovori
    • ...

      taj je jos dite i triba puno toga nauciti. daleko i od navijacke legende a bome i kriminalca. nije ni priblizno za usporedivati sa pokojnim

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 6 glasova)
      Odgovori
  5. Ronkulin

    Odlično, realistično, objektivno, bez greške

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +7 (od 7 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Vele, cijenim..poštujem. kako su naši splitski drukeri prošli na sudu za dugopolje a kako ti?
      Pozdrav šjor Veli

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 3 glasova)
      Odgovori
  6. Anonimno

    http://www.youtube.com/watch?v=zkt92bGpbK4

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  7. TRIGER

    Ima zlih jezika koji će rec da je ćipe bia svakakav.po ovome kako si ga opisa naša si prave riječi ja ga pamtim kao izrazito dobrog momka čak mogu rec u neku ruku imao je svoj svijet, jer sam ga ja tako dozivljava redovito bi on i pok.marino sili na kavu u pozn.kafic na blatinama i moga si svakojake dogodobstine cut.sve u svemu ljudina je bia i legenda osta.RIP.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. zg-sw

    ako ćemo realno, Čipina era bi se mogla podjeliti na 2 djela – navijački i kriminalni. za ovu prvu eru dok je bio aktivni navijač definitivno zaslužuje respekt i poštovanje, ali za ovaj dio u kojem je zastranio baš i ne bi trebao biti cijenjen. ne znam, moje mišljenje je da navijači koju postanu dileri, krimosi, koji furaju oružje i spremni su oduzeti život nekome baš i ne zaslužuju poštovanje. bez uvrede

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +12 (od 14 glasova)
    Odgovori
    • bukovačka

      al deknu pretežno ne baš nevinaščad tak da

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 2 glasova)
      Odgovori
  9. whiteline

    Pokoj mu vječni. Nikada više takvog momka nečemo imat.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  10. Luka

    Svaka mladost je jedina i prelipa, ali je nasa u ’90 nazalost bila jako negativna… Prepuna nasilja, huliganstva, kriminala pa nekad’ i smrti. Kao okorjeli pacifist moram priznati da kad vidim ovakve slucajeve i cujem ovakve price pomislim kako bi samo bilo lipo da smo imali jedno djetinjstvo malko normalnije… Nikad ovog momka nisan upozna i vjerovatno mi je drago da je tako jer predstavlja ono najgore sta mogu zamislit u mladom coviku, ali mi je jako zao sto nije ima priliku imat jednu ne tako kobnu mladost…
    Zelim vam lipu 2015

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • ....

      E moj luka i bolje je za tebe da ga nisi znao 🙂 bez uvrede

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  11. g13_1966

    Ležao sa njim na Bilicama, jako kratko jer sam dobio premještaj ali dovoljno da konstatiram – momak od riječi, momak od morala i sa ljestvicama vrijednosti (bile one izokrenute ili ne) do kojih je držao. Unatoč tome što so bili iz suprotnih tabora s njime nije bilo problema. Ionako je jedino mjerilo po kojem je cijenio ljude bilo – kakav si, a ne odakle.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  12. tuntula

    Kojem viđenijom Boysu je Čipe razbija glavu?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  13. Tupac

    diste svi…a da napravimo cipinu koreografiju za sljedecu utakmicu protiv dinama

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  14. Odin

    Rip Cipe. Zna li iko di je Ante Perić? Iša san s njim u srednju u Zadar i od 98 nam se putevi razišli. Puno piva smo (osim onih zelenih) popili zajedno isprid dućana. I Gigu znam,oni su bili nerazdvojni. Nije tema,ali neko ih spomenuo,pa da pitam. Usput,Juka priče su ti vrh i bolno iskrene,jer sam prije zadra zivija 2 god u Splitu u onom Djackom domu di je 18 stica prolazila. Pujanke ili tako nešto. Prije FESB-a. Poznavao sam nešto likova iz tvojih priča i jednog punkera ili nacija ne znam sta je tocno bija po imenu Nikola Vulić iz Radunice i da kupovali smo vino u Radunici u nekoj maloj prciji Veritas ili tako nešto. Nikola Vulić je zaslužan za moje prve ciganke s crvenim spigetama,prvu vjetnamku i slične odjevne predmete kojima sam bio vjeran punih 6 godina.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • bili as

      Čini mi se da drži kafić u zadru kraj city galerije ako mislimo na istoga

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
    • Mujić

      Prijatelju ja osobno poznajem Antu Perića i upravo je vidio ovo i volio bi saznati ko je iza nadimka?

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
  15. Uvik-zauvik1950

    RIP Čipe
    A da vi old-skul,malo projebete nedjela bezmudnim u Hajduka?
    Lip pozdrav

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. Antuntun

    Počiva u miru legendo Nikad nećeš bit zaboravljen.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 2 od 2«12

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output