Badnja večer. Split, 2014. godina. Nakon Krista, naravno.
Gledam našu skromnu, ali toplu kuhinjicu i na stolu veliku voštanu svijeću, kako ambijentalnim svjetlom obasjava lica sretne obitelji.
Dobro, prokleta Elektrodalmacija nam je jutros isključila struju pa smo svakako morali paliti voštanicu, ali se baš fino uklopilo u ovaj sveti dan rođenja malog Isusića.
Nemamo ni prigodne glazbe s radija, baš kao ni iz crno-bijele Gorenjine televizije, ali s oduševljenjem slušamo našu Žozefinu kako piskuta drugu strofu iz “Eve Marije”. U trećoj mi, zbog decibela, puca čaša u ruci, pa se vino prosipa po meni i stolu.
Kršćanski tolerantan, samo se nasmijem i kažem kćerkici;
– Žozefina dušo, dosta si pivala. Aj odmori malo svoje anđeoske glasnice i donesi tati krpu da se obriše.
Badnjak je obiteljski dan i nema šanse da se ljutim na svoje bližnje. A ionako u čaši nije bilo vino nego neka kvasina, pa i nemam za čime žaliti.
Gledam onu našu jelku u svoj raskoši i baš razmišljam kako ljudi mogu biti dosjetljivi u krizi. Zapravo, to i nije jelka, već obična grana iz parka i baš je fino što smo ostavili onu kukuljicu od borovog prelca. Em što nalikuje na decentni svileni vrh jelke, tj. bora, em što ćemo za koji mjesec imati što i jesti.
A kuglice su tek posebna priča. Svaka je unikat i ručni rad članova naše divne obitelji. Na primjer, ja sam žvakao novinski papir i rolao ga u kuglice, vrijedni sin Paško je obio trafiku i donirao onu plastiku nakon požderanih jaja, a Žozefina je sve to vrijednim rukicama obojala.
Improvizirali smo i junake oko betlehemske štalice, pa je ulogu Josipa preuzela PEZ figurica Šilje, Marije kartonski isječak od glavnog lika s kutije “Medolina”, a Isusek je, srećom, bio original. Svjećice, pretpostavljate, nismo imali, ali bi se Paško svako malo ustao, stao iza i radio “light show” upaljačem.
Od životinja smo imali samo pingvine, jer su to jedine figurice koje sam u “Mullera” uspio strpati u džep, prije nego se blagajnica zatrčala za mnom.
Finiš blagdana je bilo Grozdino postavljanje večere.
– Ajmo dico, navaliteee.. – sretno je graknula moja zakonita i stavila ogromnu posudu na stol.
Kako su mi sline udarile na nos, uhvatio sam se kutlače i zagrabio po dnu. Pogledam, a ono u njoj kuhani krumpir i čep od pluta.
– Ok, valjda ću bolje sreće biti drugi put.. – promislim, pa opet zagrabim i – ista stvar.
– Grozde, a meso? Di je meso? – upitam ženu, hineći da sam smiren.
– Kakvo meso Mate? Pa Badnjak je, danas se posti – odgovori Grozda žvačući krumpir.
– Postin cili život kruv ti jeben! Danas oću meso. ME -SO! – rečem i odgurnem onaj tanjur protestno.
– Ajmo, ustajte svi! – rečem i krenem prema vratima.
– A di ćemo tajo? – upita me Žozefinica.
– Vodi vas tajo na večeru. I to onu mrsnu.
Koračam na gornji kat, a obitelj me začuđeno prati. “Kuc-kuc” po blindiranim vratima, iza koje ori pjesma “Bum Cile bum”.
Vrata mi otvara nepoznati čovjek, iako je stan provjereno od guzonje Mije. Iz prostorije ipak začujem poznati glas, koji upita;
– ’Ko je to Ljubo prid vratima? – a čovjek s činovničkim naočalama se cinično nasmije i odgovori;
– Prosjaci neki. – pa pogleda mene u “Yassa” trenirci i Paška u mornaričkom odijelcu pa nadoda;
– Ili možda čak maškare, mada me buni, s obzirom na to da je Božić a ne Uskrs…
U to se začuje zvuk poput drobljenja stiropora, uz popratni – “AAAAAUUUUUUAAARGHHH…”, a ja uđem u stan vukući šaljivca za okrenuti nos.
– Kojim dobrom Mate moj? – upita me kotarski političar Mijo zbunjeno, taman dok mu je supruga Milunka u stilu Višnje Pevec završavala narodnjački hit.
– A Badnjak je moj Mijo. Doša san ti malo u posjetu kako je red i običaj. I naravno da tvojima iz parti..ovaj. HDZ-a neću reći kako ti žena piva nepodobne pisme..
Debeloguzi Mijo se zacrveni poput Alana Forda i s mukom procijedi;
– Ma to se mi šalimo suside. Znaš da san ja žestoko protiv tih neprijateljskih elemenata… i moja kuća je i vaša kuća…
– Znan diko moja.. – odgovorim mu punih usta od purećeg batka, kojeg sam upravo završavao.
Sljedećih dva sata je Mijo sa ženom i gostima sjedio u fotelji, potpuno paraliziran od prizora ispred njih.
A uglavnom su gledali mene i Grozdu kako im jedemo drugu puricu i treći karton kolača, dok su se Paško i Žozefina radovali otvorenim poklonima i mazanjem najmlađeg Mijinog sina krempitom po licu.
Ubrzo je gost sa ženom otišao, pravdajući se da ga, kao, boli nos, a mi smo ostali našem Miji raditi društvo. Koliko sam god ja popio tog crnog, misnog vina, toliko je i on popio, samo puta tri. Imao sam osjećaj da se, iz nepoznatih razloga, pokušava na smrt opiti.
Kada smo ispili devetu bocu, predložio sam mu da bacamo petarde s balkona i palimo prskalice.
On, Milunka i Grozda su, uz upaljene prskalice, pjevali “Tiha noć”, a meni je slučajno iz ruke ispala prskalica baš na tendu od predsjednika kućnog savjeta, koji je prije par dana rekao da će me tužiti zbog neplaćene vode.
U tren je plamen progutao tendu, a čovjek je u svetoj noći psovao sve po kalendarskom popisu.
U jednom trenu je pogledao put gore i stisnutih šaka iz progorjelih rukava zaprijetio;
– Jebat ću ti majku sad!
Povukao sam se unutra i bocnuo razdraganog Miju pod rebra;
– Prika, onaj doli ti psuje majku.
– Ma koji… – upitao je i nagnuo se preko balkona;
– Šta govoriš ti budalo?
– JEBEN TI SIME ĆAĆINO!!!! – urlao je izbezumljeni čovjek.
– Ma kome debilčino? – pokušao mu je Mijo proturječiti.
– ZAKLAT ĆU TE ISUKRSTA MI! PLJUJ!! – urlao je čovjek i pljuvao put gore.
Diskretno sam povukao Miju unutra i savjetovao ga;
– Nije me briga, ali ne može on tako govorit sa predsjednikon našeg kotara. Još se i priča da je četnik. Neznan Mijo…nevalja…
– Dobro ti i kažeš. Sad ću ja…hik.. njemu zovn’t miliciju. To jest policiju. – napali se debeljko te uzme mobitel i nazove neki broj.
– Alo jeli to druga stan’ca. Aj daj mi Keru. Reci mu da je Mijo iz stranke. – nakon par trenutaka se neko javi, a Mijo mu ispriča nemili događaj.
Sad je lik s druge strane nešto pričao, pa ga Mijo prekine;
– Čekaj o’š ti radit ili nećeš? … Pa šta da je Božić? Nemoj da, hik, moran Tonća zvat. A? … Šta govoriš? … Odma Gospe ti sinjske, nega kad?
Ubrzo je došla policija i još brže pendrecima ispratila predsjednika kućnog savjeta u službeno auto.
– E tako se to radi. Bravo Mijo. – potapšao sam ga po leđima i otvorio novu bocu.
Pili smo još dugo, nazdravljali, ljubili se i prepričavali svoje priče iz mladosti, dok su Milunka, Grozda i djeca spavali na kauču.
Osokoljen alkoholom, Mijo ustane i reče;
– A…ajmo Mate na … hik… polnoćku! – te ustane i stavi u džep nekoliko petardi, od kojih je na jednoj pisalo: “topovski udar”.
– A ova… hih… ova je za u ponoć. Da probudimo partizane. Hik. Kad Mijo puca, o..onda se i dimi! – te krenemo vidno pijani.
Dok nas je taksi vozio put crkve Gospe od zdravlja, Mijo me poljubi u ćelo i reče;
– E jesi komunista, ali si mi drag! Hik…
A ja mu odgovorim da nisam komunista nego proleter, na što se prasac nasmije i nadoda;
– Isti kurac moj Mate.
Pa oba zapjevamo: “Amerika i Engleska, bit će zemlja proleteeerskaaa”.
Ušli smo u crkvu oslanjajući se jedan od drugoga, pa se zaustavimo kod časne koja je svirala na orguljama. Mijo poravna kravatu i pruži joj pedeset eura uz;
– Aj mala zasviraj “Jasenovac i Gradišku staru” da moj… hik … Mate ne bi pomislijo kako sam njiov!
Kako je to poprilično glasno rekao, svi se okrenu prema nama, a svećenik nas prostrijeli očima. I crven od bijesa nastavi molitvu.
Sad se Miji učini kako bi trebao napraviti nešto pametno pa se uputi oltaru upaliti svijeću. Kako sam se zabuljio u nabrekle dojke katolkinje do sebe, nisam ni primijetio što on radi.
A on je palio svijeću. I to onu veliku iz džepa.
Uspio sam samo da viknem;
– MIJO NEEEEE!!!! – a onda je grunulo – “BADABOOOOOOOOOOOOM!!!!!!!”
Do Smiljanićeve me prebacila hitna koja je prema bolnici vozila pougljenog Miju i nekoliko anđelčića iz zbora sa spaljenim krilima.
Jeo sam ostatke Mijine francuske, a Radio Dalmacija je u flash vijestima javila;
– trllup…trllup… Više ozlijeđenih na večerašnjoj polnoćki u Splitu… trllup…trllup… Po prvim saznanjima za teroristički akt je kriv lokalni političar Mijo Plazibat… trllup…trllup… S hitnog prijema za Radio Dalmaciju don Vinko Papak… trllup…trllup… Komunisti, antikristi i masoni, oca li im jebem mangupskog.. trllup…trllup…“
– A di su u toj priči “Ovi – oni” – bila je zadnja misao koja me morila prije uranjanja u zasluženi san.
30 komentara na “Vesela polnoćka”
pepe
Don Vinko Papak…hahahaha
široki brig
Baš si komunjara prava. Samo gadiš crkvu i hrvate. slobodno ovo obriši junače
TheMladichi
Ma di ću brisati… samo ti bleji.. 🙂
veteran
ajde pizdin poklopce sta si se uzbleja? i sta vices iz sirokoga brijega, to je bosna. nije ovo za tebe, ne mos razumit. a sta ima falit crkvu i hrvate? ovi u mantije pedofili i lupezi, a kakva je drzava i corav vidi. samo ti pajdo katolice nagari
speed
Široki brig alo mamlaze ako ti se nesvida odj… u skokovima,jazavcaru jedan……
široki brig
Bagro orjunaška!
ivan
siroki brig:ako nekuzis sta je zajeb….. lipo odj… s ovog portala.autoru svaka cast na duhovitosti.
špiro
Napisano bolje od Robija K iz 3a 😉 bravo majstore
TheMladichi
A Robi je bio neponovljiv…legendarno štivo
veteran
a moga bi se ti moj sjor malo ozbiljnije uvatit ovoga posla, ne ovako rekreativno. kakve sve pizde sebe nazivaju novinarima i kolumnistima….ti si za njih druga planeta
TheMladichi
A kada sam na putu ili tako sta onda ne mogu puno pisat. Sad cu ubacit u visu. Objavija sam dva teksta i do kraja godine jos dva. Bitan mi je standard ispod kojeg ne pišem. Ne volim na brzinu i površno.
veteran
dica se uvik na brzinu naprave. samo ti drmaj . duhovit si i imas utakmica u nogama
Mcml
Previse mamicevaca prati ovi blog,sve “velike rvatine”,desna na srcu a liva u tudem dzepu,tekst odlican ka i inace,iako su mi najdraze sa tribine ali vec duze nisi na njima pa ih valjda i nemoze bit tolko cesto ode,Sritan Bozic svima.
TheMladichi
Da. A i ne smim ispucati sve odma. Također sretan Božić!
široki brig
Sudiče vam hrvacki narod budite sigurni!!!
gramatičar
Tebe je pusta pismenost ubila 🙂
Frane
Juka, ovo “hrvacki” me podsjetilo na reportažu iz Srinjina di oni oće odlučivat o svojoj “cudbini”. Tekst je super, sritan Božić!
kolinda
Siroki suzit cemo te
veteran
ma koje srinjine? to ti je newijork za ovoga kumplira. za njega ti je pogana vlaka top domet.
TheMladichi
hahahahahahahah… uljepša si mi dan sa tim – “kunplir” haha ! 🙂
široki brig
Jel vam smeta sto sam hercegovac a? Pizde komunist cke
rodjo
Aj kvragu berlav , nisi čovik i gotovo nema veze odakle si
Vlaj
Ako tebi ne smeta što si hercegovac onda sigurno neće ni meni smetat
ivan
nesmeta mi sta si hercegovac,vec sta si konjina pa odakli god da si.
propela
Široki zajebje i to naširoko, al niste ubrali? 🙂
A šta reć.. Pridružujen se čestitkama na tekstu i Božiću. veteran@ je dobro sinja da bi ovo triba bit full time posal jerbo nan fali kvalitetne sirove zajebancije, inteligentnog sprdanja svih stereotipa na splitski način. Go Johnny go!!
TheMladichi
Neka Širokog. Triba mi takvih. 😉 A šta se pisanja tice – trudim se! Evo tri teksta u pet dana. Sutra još jedan…
TRIGER
A dooobra pogotovo onaj dio s tendom hahahahah…
nik nik
Predobro…
Reka san ti ja,ti ćeš bit novi Smoje
hzv
Hahahahahahahahahahaha, proplaka san!!
ĐOLE PARK
Odlično,baš lipo opisan kršćanski duh HDZca ali i ne samo njih…..odlična satira,baš sam se lipo nasmija