Suljo

Recesijski dnevnik V – Što napraviti kad dobiješ karte za kino u koje se ne ide bez hrane i pića?

albanci-kosovo-kim-1350940448-222186

 

Susjed Mijo sa ženom Milunkom kod nas na kavi. Onoj koju su i donijeli sa sobom u posjetu jer druge nema. Razlog posjete – jačanje dobrosusjedskih odnosa i zakopavanje ratnih sjekira nakon nemilog događaja na Rajkovom piru.

Kaže Mijo;
– Mate moj, ka čovik ti moram reći da mi je žaj zbog našeg nesporazuma i da bi volija da izgladimo stvar. Dugo smo ja i žena razmišljali i shvatili da je dobar susid vridniji od brata i da nam je krivo što smo dopustili da misec dana ne pričamo. Mate, ja san da se pomirimo.

Gledali smo se neko vrijeme i onda sam ga zagrlio i suznih očiju rekao;
– Oprosti mi brate moj! Sve bi dao da ti nisam sinu upropastija pir.

A onda sam, skoro naricajući prišao Mikunki, zagrlio je i zajecao na uho;
– A zbog tebe mi je sestro najviše teško, oprosti svom ludom Mati.

I kamen bi proplakao, a kako neće susjeda, pa je i ona plakala, tješeći me;
– Smiri se Mate, sve je u redu, nisi ti kriv!

Ali kad su joj moje ruke pale na guzu, poprilično se iznenadila nezgodnom situacijom, pa me je provala maknuti od sebe, ali nije išlo.

Bijesno me je gledala dok mi je njen suprug davao četiri karte za kino.

Evo prijatelju, uzmi ove karte u znak pomirenja. Tribali smo mi ići , ali nam je nešto iskrslo.

Otpratili smo ih do vrata i odmah se počeli spremati za kino. A spremanje se svelo na oblačenje probušenih cipela, jer ionako imamo samo tu odjeću koja je na nama.

Izašli smo s djecom koja su jedno drugo krišom tukli nogom, pa je Grozda podigla Žozefinu za uho, a ja Genija.

– Dobro, jeste vi ludi, što će ljudi reći? Sram vas bilo! – Razočarano sam rekao glupavoj djeci.

Dolazimo ispred slastičarne Hajduk u kvartu. Plan je sljedeći. S boka zgrade, gdje je mali otvor za zrak, isprovocirati Šiptara i dok on trče za jednim, drugi mu krade burek. Da imamo što u kinu jesti.

Prilazim prozorčiću, dok je ostatak obitelji ispred slastičarne.

– Suljo, Suljo... – Obratim mu se kroz rupicu.

Ko-je? – Začuje se albanski naglasak s druge strane zida.

– Ta gif sha none! (Jebem ti mater!) – Odgovorim.

– O JE-BE-M TI!! – Je bilo zadnje što sam čuo. Uz tapkanje njegovih šlapa.
Sjeo sam na Zidić, praveći se lud, a kad su izletjeli Suljo i onaj na sladoledu, uputio sam ih u park za nevaljancima.

Za to vrijeme su Grozda i djeca uzeli tacnu bureka, dvije Orele i paket korneta.
Na dogovorenom mjestu smo pojeli svako svoju četvrtinu bureka, a i suhi korneti su fino hrskali po ustima. Kako smo bili gladni, odlučimo ponoviti akciju.

– Suljo…Ko-je?…Ta gif sha none!…O JE-BE-M TI!

I opet ista fora. Njih dvoje izlijeću iz dućana, a ja ih sa zidića upućujem u park.
Nakon 5 minuta razvlačimo slasne baklave po ustima i zalijevamo ih kefirom.

– Grooook! – Zadovoljno ustvrdim, te nadodam;

Najeli smo se. Sad možemo put kina lagano. – Zadovoljno ustvrdim.

Ajmo još po burek uzet da imamo u i kinu što jesti. – Kaže Grozda masnih obraza, a ja je nakon deset ponavljanja i poslušam.

Čučim tako kod rupe i započimam uigranu predstavu;

– Suljo…Suljo… – Ali odgovora nema. Ponavljam;
Suljo…, A onda me prekine glas iza mene;

Me-ne tra-žiš? Okrenem se, a iza mene Suljo s “četvero braća”. Bili skriveni u grmlju, majku im… Pokušavam se izvući iz pogibeljne situacije;

Ja? Tebe? Ma kakvi. Evo stao da odmorim malo i... – Litaniju mi prekida zvuk “klik” pet puta. Svaki od “braća” izvukao po nož skakavac.

Zaprpao sam po pržini kao onaj noj kada bježi kojotu, a za mnom je trčalo pet pari sandala, vičući;

STA-NI RA-ZBO-JNI-K DA TE I-SE-ČE-M… MA-U-SH KA-RE… STA-NI MA-JSTO-R… TA GI-F SH-A NO-NE…

Naravno da nisam stao. Ali sam morao cijeli kvart potrčati sa se riješim “braća” s onim bijelim “mantel-buvelima” na glavi.

Došao sam na taktičko mjesto sav zapuhan i prašnjav, A Grozda me dobronamjerno upita;
A di je Mate burek?

Nastavili smo bez priče preko velikog pazara u gradu. Grozda je držala dlan preko nateklog oka, što je nije smetalo da onim drugim registrira pečenjaru pilića u drvenoj kućici i oduševljeno usklikne;

Gle pilići!

Sad ću ti ja dat pilića u drugo oko.. – Prijetio sam joj stisnute šake, ali mi miris netom pečenog pileta tako neodoljivo zamiriše, da su se rukice odmah spustile.

Hm.. Smislit ćemo nešto. – Pomirljivo ustvrdim.

Stoji narod u redu za kupnju, stojim i ja. Taman prije nego sam došao na red, diskretno ubacim šibicu u koš za smeće, koji je bio pod prozorčićem improviziranog objekta. Hrpa papira plane u tren, a netko se oglasi;

Ljudi, požar!

Prodavačica u panici zađe vani, počne sandalama gasiti, pa joj plane i suknja. Dok su je ljudi gasili, ja skinem jednu oveću kokoš, stavim je pod jaknu i odem zviždukajući.

Prelazili smo cestu, a jedan vatrogasni kamion je žurio da ugasi objekt u plamenu.

Nadobudni cvikeraš na kartama, u Jokerovom Cinestar kinu, je na trenutak pomislio da nemamo kartu, a kad sam mu zamahnuo s četiri karte, tako visoko da svi u prostoru vide da ih imamo, samo je rekao;

Hm.. U redu. Hrane sa sobom iz drugih dućana nemate?

Nemamo momče. – Rečem i ponosno svoju obitelj odvedem u kino dvoranu, ostavivši debila da mozga odakle dopire reski miris pečene kokoši.

Jedva smo čekali da se svjetla ugase i da gozba počne.

Aaaaa-jmo! Navali! – Rekao sam i odlomio batak Grozdi i po jedno krilce djeci.

Čulo se samo ono; “Mljac-njak-gut-groook” uz “srk-klo-klo” prirodno-osvježavajuće Orele.

Ljudi su se počeli udaljavati od nas, a jedan, iz donjeg reda, je nešto i prigovorio, tipa;

– Sram vas bili prasci jedni!

U tren je dobio kost od batka u potiljak i dodatak od zdjelice s karabatkom u čelo kada se okrenuo.

Nakon obilatog prežderavanja smo zaspali k’o dva goluba. Iako golubi tako glasno ne hrču.

Probudila su nas djeca kad je završio film. Izlazili smo iz centra praćeni prezirnim pogledima revoltiranih gledatelja.

Bogat je čovjek koji si može priuštiti kino i obilatu žderačinu, uz svoju divnu, malu i uigranu obitelj. – Patetično sam promislio i uputio se kući na zasluženi, neradnički odmor.

Eto dragi čitatelju, na znanje i ravnanje ako si mislio da jedan dan u obitelji Pajdek ne može završiti i happy endom.


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.9/10 (9 glasova ukupno)

7 komentara na “Suljo”

  1. speed

    Siptar,siptar……..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. TheMladichi

    Kss.ksss..šiptare.. 🙂

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  3. Shiqtaret

    To mi dode familija iz Tetovo. Idriz Demiri

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. veteran

    vrloooo dobro ( sad bi ti triba zavikat – sluzimo narodu). sta se tice demiri family, sve klapa, samo sta se glavni trkac zva ekrem (bice isa u pemziju, davno su bili moji zemani) i nisu se upotrebljavali skakavci nego prave cakije. e da,trka je prestajala ako si prosa frizerski salon i dospija do parkiralista, bice da su bili sprinteri a ne dugoprugasi

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. TheMladichi

    Svaka slicnost s stvarnim osobama je slucajna. 🙂 Šipak iz priče se zove Suljo! 🙂

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. veteran

    je,je…ka i one plasticne slape borovo.i to su slucajno svi volili nosit ili demiri nije da vise love za radnu robu? borovo slape, pipita crno bile gace i bila maja, liti i zimi. pravi hajdukovci , sta ces poc govorit.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. Carolus Magnus

    dobar,sitilo me na istovjetni recept drpisanja krempita i baklava u nekadašnjeg makija u varošu kod sv.križa…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output