Shvatio sam da je prokleti Cule i njegov ekstazi glavni razlog zbog čega sam završio na psihijatriji, samo je trebalo doktoru to objasniti. I nisam gubio ni minute, već sam ustao s kreveta i izašao na hodnik.
Međutim, nisam ni korak napravio, a nepoznati glas me je upitao;
– A di ćeš ti ludonjo, a? – i nastavio;
– Ajmo nazad u sobu odma!
– Ali ja trebam doktora..samo da mu objasnim kako ja nisam lud nego… – a ogromni muškarac u zaštitarskoj uniformi me naprasno prekine;
– Nega si normalan, jel’? Ajde bona ne prkeljaj, nega se odma vračaj u sobu jer ću te smirit s ovin trenutačno! – Zaprijeti mi dugonja s elektrošokerom.
– Ma čoviče, ti si lud u biti. Iden ja ravno doktoru.. – rečem i krenem ka velikim bijelim vratima.
– LJUDIIII, LUĐAK JE POBIGA…U POMOĆ… – urlao je dugi, a na vrata su izašle dvije sestre i neki bradati liječnik.
– Smiri se, smiri se... – govorila mi je jedna sestra, a druga nadodala: – Mi ćemo ti pomoći..
– Pa smiren sam, šta vam je? Ja sam skroz norm…BZZZZZZZ…AAAAAAAAA…
Probudio sam se u krevetu. Ali ovaj put zavezan. Izdajnička opekotina na vratu mi je davala do znanja kako me je prokleti zaštitar onesvijestio elektrošokerom.
– Doktore…DOKTOREEEEE... – urlao sam u nadi da me taj bradati čovjek čuje.
Vrata su tresnula i plavokosi dugonja me upitao;
– Šta reveš magarče?
– Ne tribam tebe bakalaru nego doktora!
– A njega tribaš? Sad će on lutko. – namignuo mi je i povikao;
– MARINA, SREDSTVO ZA SMIRENJE U SOBU PET!
Čuo se klepet štikli od keramički pod, a na vratima se pokazala lijepa plavuša s bujnim grudima. Čak sam se zadovoljno i nasmiješio kada sam je vidio, a onda me njena izjava vrati u stvarnost;
– Opet taj retardirani prosjak? Fuj! Pomozi mi Bili da mu dam lijek. – rekla je sestra, a ja sam joj ljutito odgovorio;
– Ma ‘ko je prosjak kurvetino? Odma da si me odvezala jer ću ti ja dat!
– Vidi, malo govno i vrijeđa. Ajmo Bili! – naredila je lijepa, ali zla sestra.
Našli su se oboje na prsima mi. Zaštitar je odvajao donju vilicu od ostataka glave, a ljepojka mi je pokušavala ugurati šaku tableta u usta. Ugrizao sam je, a ona je bolno zavrištala, pa me osvetnički stisla za jaja tolikom silinom da sam urlajući instinktivno otvorio usta, a vještica mi je ugurala sve tablete.
Ubrzo sam osjetio kako propadam u Nigdjezemsku, soba mi se okrenula naopako, a u tu čudnu prostoriju je ušao liječnik.
– Što se ovdje događa? – upitao je on, a sestra mu je odgovorila;
– Ma prosjak negoduje, tvrdi da ja zabunom ovdje. Bio je nasilan pa smo ga morali sputati. Jeli tako Bili? – upitala je zaštitara, na što je ovaj samo kratko potvrdio;
– Dašta!
– Mate, kako to misliš da si zabunom ovdje? – upitao me doktor. A ja sam mu cijelih deset minuta pričao što mi se dogodilo i kako sU mi podvalili đavolju drogu.
Jedini problem je bio što su moje rečenice bile u jednom nesuvislom nizu, nalik na;
– Buabaabueeebuuaeoooobuaaaabeeeeau.. – popraćeno obilatom količinom pljuvačke, kojA se slijevala od moje ukočene vilice pa sve do pupka.
– Jadan čovjek. On je potpuno lud. – ustvrdio je liječnik, a zaštitar je zlobno nadodao;
– Ma biži bolon, opasan je. Triba to gon’t u Vrapče.
– Da, bojim se da je tako. – složio se liječnik.
Prolazili su tako tjedni, a ja sam spavao i po dvadeset sati dnevno. Tako bi oko ručka nešto pojeo, a već oko 17 sati bi me kljukali tabletama. S vremenom se više nisam ni opirao, samo bi bezvoljno otvorio usta i zaspao. Duh mi je bio slomljen i nizašto me više nije bilo briga.
Sve dok mi se na prozoru jednog dana nije ukazao anđeo. – Gotov sam.. – Pomislih, a onda bolje pogledam.
– Ne, anđeo ne može biti tako ružan. Koje sam ja kurčeve sriće, vrag je došao po mene. – Tako sam ja razgovarao dok me ne prene glas tog stvorenja;
– Babo, Babo...
– Jebo ti Babo mater! Ja sam ti ćaća a ne babo! – i onda mi se um razbistri;
– Paško! Jeben ti palačinke svete! Pa šta tu radiš? – konačno se pojavio osmjeh na mome licu.
Sin jedinac je spretno ušao kroz prozor, kao i uvijek, kada je provaljivao po osnovnim školama, čučnuo pokraj kreveta i švicarskim nožićem počeo rezati konopce.
Usput mi je objasnio kako su me on, Grozda i kćerkica Žozefina dolazili posjetiti, ali da ih neki krakati zaštitar nije puštao.
Taman je odrezao zadnji, kada se na hodniku čuo topot vojničkih čizama.
– Paško, brzo iza ormara! – rekao sam sinu i zaklopio oči, hineći da spavam.
Bili mi je već neko vrijeme sam donosio terapiju jer se ja više nisam opirao. Prišao je krevetu, sagnuo se i rekao;
– Ajmo Mate, budi se! Vrime je za lik.
Nije očekivao udarac glavom u nos i potvrdu napada mae gerijem u želudac, ali nisam ni ja očekivao da će vlaški gorostas ostati na nogama.
– JEBAT ĆU TI SAD MLIKO MATERINO! – rekao je zaštitar, uhvatio se za futrolu s elektrošokerom, ali njega nije bilo.
Zadnje je čuo samo ono – ZZZZZZZZZZ... – iza svoga uha. Paško mu je ispraznio pola baterije, tako da se nesretnik upišao u gače.
Bravo genije tatin. A sad bježimo. – rekao sam mu, zakoračio nogom preko prozora i… zastao.
– Čekaj sine.
– Tata, a zašto ti oči tako luđački sjaje? – upitao me Paško, a ja sam mu na brzinu objasnio plan.
Kuc-kuc… – Ko je? – upitao je doktor
– Vaša novina doktore… – odgovorio je glas s druge strane vrata.
– Samo tren Bili... – rekao je liječnik, otključao vrata, ali čovjek u zaštitarskoj uniformi nije bio plavi seljober nego ja.
Pa sam ga napunio ostatkom struje i prije nego je zaurlao, a Paško je sinkronizirano ugurao i uspavanog zaštitara unutra.
Prvo smo ih stavili zagrljene na krevet, na što je Paško negodovao glavom. I meni se ta kazna učinila preblagom. Pa smo ih skinuli gole i položili na pod u pozi “šezdeset i devet”. Onda se Paško malo zaigrao i razmijenio im penise po ustima. Zadovoljno sam ga upitao;
– Jeli sine, nisi prodao onaj mobitel što ti ga je tata poklonio za Božić?
– Nisam tata.
– A jeli mu još radi kamera?
– Je tata.
Otvorili smo vrata, pogledali lijevo, pa zatim desno i pobjegli. Prepoznao sam glas plavokose kur..ovaj sestre kada je u daljini zaurlala;
– DOKTORE!?? FUJ!!
Sutradan je na naslovnici “24 sata” izašla neka gnjusna fotografija i veliki naslov iznad nje:
“Neviđeni skandal u splitskoj bolnici Firule!”
4 komentara na “Psihijatrija”
pepe
Piš teški 🙂
Svale
Odlično , ali me puno podsjeća na Robija K. Iz 3a
pepe
Eto ti ga đavle… 🙂
CamicaNera
Nije. Robi je iz zlatne mladeži di roditelji rade. Paško je sirotinja