Wedding

“Ušli su u dugopoljsku salu koja je, pod utjecajem tima za svjetla i svom silom dekoracijskih balona, izgubila naličje hangara i pretvorila se – za našeg princa od Unešića i princeze od Brštanovog – u Buckinghamsku palaču…”

1975.00.00.(Foto ilustracija iz osobne arhive)

Prošle godine, u zimu 2014.g., sam bio na proputovanju kroz kurdistansku oblast Turske, u planinama oko grada Dogubayazita.

I dok smo lutali kroz to biblijsko područje Noine arke, odjednom začusmo nekakvu muziku, pa slijed hitaca iz vatrenog oružja, pa ponovo muziku uz ono – „ju-ju-ju-ju…“ – glasanje žena kao kod Indijanaca.

Krenuo sam s ekspedicijom put tamo i ubrzo shvatio da se radi o vjenčanju. Onom pravom, tradicionalnom Kurdskom.

Karavana kombija je dolazila s uzvanicima, praćena pogledima ljudi ispred malog, seoskog domaćinstva, a dežurni veseljak je s krova uporno pucao iz ogromne puške.

U tren sam se stvorio kod njega da ga fotografiram, a malo zatim sam se i „jačao“ s njim oko puške, ne bi li i ja opalio koji metak, tako da nisam ni primijetio kada je mlada ušla u kuću.

Tek malo kasnije sam shvatio da se zapravo radi o životinjskoj staji, u koju se uguralo stotinjak ljudi. Popio sam čaj dobrodošlice na ulazu i krenuo fotografirati detalje tog, rijetko viđenog, događaja.

U sredini te prostorije su sjedile žene i djeca, a muškarci i neudane žene su plesale nekakvo tradicionalno kolo. Tek tada sam ugledao mladenku i šokirao se.

Naime, doslovno mlada djevojka – rekao bi i maloljetnica – je bila sva uplakana i tužna, pa se odmah dalo zaključiti kako se radi o ugovorenome braku.

O Bože, pa zar toga još ima? – upitao sam se, a onda opazio i ostale detalje patrijarhalnog društva.

Najviše se isticala pretjerana plahost tih žena, što se posebice primjećivalo kod izbjegavanja kontakta s očima muškaraca, posebno s nama, kao strancima.

Razmišljao sam neko vrijeme kako je to moguće u dvadeset i prvom stoljeću, a onda sam se sjetio da nije veće razlike bilo ni u selima Dalmatinske zagore, koje desetljeće prije.

Sjećanje se zaustavilo na mome selu, početkom osamdesetih, kada se ženio naš neki kum. O kojem se točno radilo ne znam, niti je bitno za ovu priču. Kod nas su ionako svi kumovi ili barem rođaci. Poštiva se do osmog koljena rodijaštva, a drži čak i do imenjaka.

Evala imenjače! – često bi me neki veseljak znao pozdraviti. No, vratimo se mi na ovo vjenčanje.

Gledao sam kroz prozor kako se veseli svatovi, oni najuži, krcaju u dva „Stojadina“ i kreću put grada, uz buku sirena i pjesmu uzvanika na ispraćaju.

Interesantno i za knjigu rekorda, pijani kum je istovremeno naginjao „bukaru“ vina, vozio i mahao zastavom. Sposobnost prvorazrednog cirkusanta.

Nakon nekoliko sati su se vratili od matičara i slavlje je moglo početi. Plesni podij je bilo gumno (kameni krug za tradicionalnu vršidbu žita, op.a.), svjetla pozornice crvenkasto, ljetno sunce u zalasku, a muzika nasumce okupljeni mladići, koji su „ojkali“ (tradicionalna vlaška pjesma, op.a.).

Nije bilo ni prvog plesa, već su svi ušli u taj krug i počeli skakati. Da, doslovno skakati, neritmično, bez glazbene kulise, njišući se glavama kao golubi, bez glasa, osim onog piskutavog „ju-ju-ju-ju…“. Poznato vam od negdje?

Stajao sam pokraj djeda, kada je došao stric, tada također mladić, i upitao ga;

A ćaćo, iša bi i ja na gumno plesat, samo neznan kako se to radi?

Ovaj ga je prvo začuđeno pogledao, pa se nasmiješio i odgovorio;

A bogati, nema se tu šta učit. Skaći, zviri se i balaj ka drugi…

Za to vrijeme su se čedne djevojke, rumenih obraza, grupirale oko zida i očijukale o subjektima njihove napaljene mašte, koji su se pak natjecali tko će bolje skakati ili popiti, ne bi li ih – pogađate – primijetila jedna od njih.

Bukara s crnim, opojnim vinom je kružila od usta do usta, a veseli svatovi – obasjani krijesom vatre i jednom jedinom žaruljom na žici – su nastavili slaviti do kasno u noć.

Za ondašnje pojmove kasno, budući da se u ponoć moglo čuti samo ćuka na starom orahu. Pijani svatovi su već odavno spavali, a mladoženja je uredno ispunjavao svoje bračne obveze.

Dvadeset i pet godina kasnije, sredinom dvije tisućite, kupujem svoj prvi „slr“ fotoaparat i – kako to već ide, kada „opališ“ koju rođendana ili zalaska sunca – brzo se u rodbini pročuje „kako mali dobro slika“, pa sam ubrzo odradio svoj prvi pir. Besplatno, naravno.

Nekoliko poziranja, par slika kuma razdrljene košulje, crkva, torta, podvezica i još nekoliko dosadnih običaja, je bilo sasvim dovoljno da budu zadovoljni uspomenama.

Još nekoliko puta tako i na neko vrijeme se ostavljam fotografije. Onda se opet, deset godina kasnije, vračam na scenu, jači za iskustvo i dvadesetak tisuća kuna opreme više, te tražim svoju koru kruha u tome poslu.

Prvo što saznajem da više nisam „mali koji slika pireve“, već „wedding photographer“.

– Opa bato, ne zvuči loše. – promislim, a onda, listajući albume kolega, shvatim da foto album više nije album, nego foto knjiga, a da su fotografije evoluirale u bar tri razine po kvaliteti, stilu i softverskoj obradi.

Da se razumijemo, nisam protiv napretka, dapače, podržavam ga, ali ono što dalje slijedi me skamenilo.

Naime, iako je kum i dalje razdrljene košulje, a naglasak na tvrdo „Č“ i cajku koja trešti iz auta, primjećujem apsolutnu amerikanizaciju i snobizam u samoj ceremoniji vjenčanja.

Pa da krenemo od početka.

Mladenci danas ne skakuću po gumnu, već za prve koračiće braka – koji na 30% razvoda ima dobre šanse da završi neslavno – plaćaju plesni tečaj, a uz to idu na satove vjeronauka.

Prostor za vjenčanja se unajmljulje i po godinu dana unaprijed, a osim subote, trend su ceremonije i u ostalim danima u tjednu.

Ono što je zamjetno, nisu svi mladenci bogati, a ostavlja se dojam kao da je svako vjenčanje poput onog od Paris Hilton i pokojnog Michaela Jacksona.

Dakle, bez obzira na to što Ona npr. radi na blagajni „Tommya“, a On na centriranju trapa kod „Šakića“, bez problema će sve poplaćati, ma koliko koštalo.

Tako uzimaju prstenje, koje je sada deblje i skuplje, u vrijednosti njihove dvije, mjesečne plaće, ali potrošeno lukavo nadoknađuju pri kupnji odjeće.

Naime, nisu budale za 3100 kuna kupovati u nekog “Varteksa”, pa u Sovićima kupuju Dolce Gabbanu  i to za 500 kuna manje. Golf ionako „iđe“ na plin.

Slijedi djevojačka s harmonikom i cijelom plaćom potrošenom na piće, stripera i one turbo cool kurčeve u vidu slamki, torti i balona.

Istovremeno, On troši i svoju i kumovu plaću na kamion alkohola iz dostave „Ba-coma“, striptizetu koju čerupaju i saniranje štete demoliranjem stana, zapaljenih guma prilikom „šlajfanja“ i u zanosu pokidane harmonike.

Sutra se u kvartovskoj gostioni hihoću i prepričavaju događaje.

Slijedi i sami čin vjenčanja.

To jutro Ona ludi na višesatnoj frizuri koja je košta trećinu plaće, dok on pije u toj istoj gostioni s kumom. Od sinoć, naravno.

Iako je On navaljivao da dođe fijakerom po nju, Ona govori;

– Ni slučajno, to je seljački…fuj… – iako je i sama, ima dva petka, došla iz Unešića, pa momčini – s kraljevskim vezom oko vrata – ne preostaje ništa osim da iznajmi old timer “Lincolna”.

I vozača s njim, jer nije naučio na automatik. To ih, naravno, košta, još jednu plaću.

Ali doskočili su oni i tome. Zvali su četiri stotine ljudi, pa se nadaju minimalnim dvije stotine kuverti po sto eura.

Računica jasna „ko dan“.

To je dvadeset iljada eura. Još će i ostat, bogati! – smiješka se ćelavi On.

Nešto manje se smiješka kum, koji ostavlja kredit na ulaznim vratima od mladenke, otkupljujući je, po tradiciji, od njenih roditelja. I tako tko zna koliko bizarnih troškova u samo jednom danu.

Priča jeste začinjena humorom, ali se ne razlikuje puno od istine. Na jednom takvom vjenčanju sam nedavno radio.

I ostao šokiran svom silom tehnike koja ih je pratila, kranovima kolege što ih je pratio video produkcijom, kao da se snima novi „Jurski park“. Aj dobro, pretjerujem. Eto kao iz „Sonje i bika“, da budem precizniji.

Ušli su u dugopoljsku salu koja je, pod utjecajem tima za svjetla i svom silom dekoracijskih balona, izgubila naličje hangara i pretvorila se – za našeg princa od Unešića i princeze od Brštanovog – u Buckinghamsku palaču.

Ali ono što me je snervalo u tome ludilu kidanja novaca su helikopteri. Oni kurčevi dronovi. Muku ti svetu, taj dan ih je na nebu bilo dvadeset. I svi su pratili svoje zvijezde i zvjezdice grada.

Ali neka. Neka dici uspomene. – promislim. Imati će što pokazati svojim starcima na gumnu, kada budu kopali krumpire da prežive tih jedanaest plaća, koje su u minusu zbog vjenčanja.

Pitate se kako nisu kuverte pokrile troškove? Pa nisu. Jednostavno, u neka druga vremena možda i bi, ali danas je kriza, pa se našlo i podosta praznih, pa čak i duhovitih.

Naime, nepoznati šaljivdžija je – na zgražanje i proklinjanje mladenaca – u kuvertu stavio i prigodan list na koji je olovkom nacrtao oveći kurac.

Ali sve su to mali, nebitni problemi pored osjećaja da sjediš na gumnu, oko tebe kumovi, rođaci i imenjaci, a ti se kurčiš s laptopom na kojem im prikazuješ kadrove dronovog preleta s vjenčanja.

Neprocjenjivo!


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.3/10 (19 glasova ukupno)

17 komentara na “Wedding”

  1. A je to

    brutala 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. predivno

    je

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. Jetrva

    Mudro zboris

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. šiptar

    jadna ti je kum ako mladoj ukradu cipelu za vrime pira 🙁

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. bocko

    …juju ijuju…ja san kupija zennog brata

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. amidala

    Običaj koji me najviše zgrozi na našim svadbama, više od čitavog ovo preseransa (koji smo pokupili od Amera) jest krepana beštija na barjaku. Bila sam prije 7 godina na jednom splitsko – imotskom vjenčanju, i prilikom dolaska po mladu, mladoženjini gosti su u Tommyja kupili ribu i objesili je na barjak. Kad sam ih pitala čemu riba, rekli su da nije bilo kokoši

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +4 (od 4 glasova)
    Odgovori
  7. Mare :)

    Zaboravia si na najprimitivniji dio tog ludila…kupnju mlade…mene uvik najvise razveseli 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. Klis

    Vrhunski!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. bilobrk

    Kume izgori ti kesa.haha

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. matas und jaranen

    Diko svaka cast

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. crew bi

    Nije to nista moj prijatelj je za poklon u koverti dobio novac iz Monopola. Pozdrav from Bihac 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Hahahahs….prebrutalno!! 🙂 😉 🙂

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: -1 (od 1 glas)
      Odgovori
  12. defton

    “Istovremeno, On troši i svoju i kumovu plaću na kamion alkohola iz dostave „Ba-coma“, striptizetu koju čerupaju i saniranje štete demoliranjem stana, zapaljenih guma prilikom „šlajfanja“ i u zanosu pokidane harmonike.”
    Jebate umra sam na ovo 🙂 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. pežol

    Svaka cast.ali ovo o balanju na guvnu je majke mi vrh svega.pozz iz čvrljeva

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Toje

    Dakle, bez obzira na to što Ona npr. radi na blagajni „Tommya“, a On na centriranju trapa kod „Šakića“, bez problema će sve poplaćati, ma koliko koštalo.

    🙂
    ovo je optimistična verzija
    puno je češće da radi jedno ili nijedno a plate bidni starci na 120 rata u OTP Banci

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  15. parip

    nema oblasti ni dešavanja nego pojas ili događanje jebemu tita i partiju

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  16. meni-ja

    prazna kuverta sa slikom kurca 😀

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output