Sinjska bitka 1715.

Epska bitka osmanlijskog okupatora sa malobrojnim sinjskim braniteljima, godine Gospodnje 1715.
Ukrcajte se u vremeplov i krećemo.

 

Bio je to jedan od najtoplijih dana tog kolovoza 1715. godine., a šest umornih konjanika se približavalo drevnom Kamešničkom bunaru. Podigne ruku Ahmed;
– Vojsko stoj! Ovdje ćemo napojit konje i napuniti naše zalihe vode.

0225
Tamnoputi Bekir odjednom zavapi uplašeno;
Milostivi Beže, bojim se da smo u nevolji. Bunar je presušio.
O presveti Allahu, kakva je ovo paklena zemlja? Ulogorimo se ispod ovog hrasta, pa ćemo razmislit kako dalje. – Mudro zaključi Ahmed.

Ahmed je bio livanjski beg sa činom alajbega, zapovjednika manjeg odreda elitnih turskih konjanika – spahija. A samim time i čovjek od povjerenja Mehmed-paše Celića, gospodara osmanske provincije Bosne. Dao mu je pratnju od pet Spahija i povelju slobodnog prolaza kroz zemlje Mletačke republike, do providura na Klisu, sa kojim je htio pregovarati o izlazu na more kod Splita.

Nakon hladnog doručka, Ahmed naredi;
Uzjašite spahije moje. Idemo u obližnji Sinj pa da vidimo imaju li saraje (poštanske postaje za zamjenu konja, op.a.).

Jahalo je tako naše društvo preko velikog polja, a u daljini se vidjelo brdašce sa lijepom varoši ispod njega. Upita mali, debeli Merdžan;
Milostivi beže, hoćemo li stati u formaciju? Grad nije pod turskom vlasti pa...
O ti sumnjičavi Merdžane! – Prekine ga zapovjednik, te nastavi – Sinj je Mletački grad, a oni su gospoda i, ruku na srce, neće bespotrebno udarit na osmanskog bega.

Ugledaju dvoje kako obrađuju zemlju, pa Ahmed naredi;
Idi Merđane i pitaj ih kako da dođemo do najbliže saraje.

Približava se konjanik i ugleda ženu sa maramom na glavi kako upravlja drvenim plugom za volom i muškarca sa krznenom šubarom na glavi kako baca sjemenje u brazdu. Oboje u dugim rukavima.
Nije Merdžan ni stigao otvoriti usta, kad oboje ratara zavrišti u glas;
– AAAAAAAAAAAAAAAA…UPOMOOOOĆ…BIŽIMOOOOOOOOOOOOOO…
I pobjegnu oboje takvom brzinom da su digli oblak prašine za sobom.

Čudno. Vjerovatno neke lude. – Pomisli beg i naredi pokret prema Sinju.

Na ulasku u grad, zaustavi se družina ispred ogromnog brke koji je spokojno spavao naslonjen o deblo lipe. Prozbori spahija Fakret;
Braćo, meni ovo nije drago. Kakvi su to ljudi koji po ovoj vrućini nose duge rukave i šubare od medvjeđeg krzna na glavi?
Eh, i ti si pesimista k’o i Merdžan. – Cinično prokomentira beg i pokuša probuditi usnulog ljepotana;
Dobri čovječe…dobri čovječe…

0226

Brko se probudi, na par trenutaka ih gleda, nesiguran dali sanja. Onda razdrelji oči, poskoči na noge i zaurla;
ZASKOČIŠE ME DUŠMANI MAJKU IM! LJUDIIIIII…LJUDIIIIIIIIIIIIII…UZBUNAAAAAAAAAAAAAAA!!! – I nestane trčeći uz ulice Sinja.

Sad već zabrinuti beg nastavi lagano sa svojom pratnjom kroz ulice pustog Sinja. Ni mačke na cesti. Odjednom pred njih stane zakrabuljeni franjevački svećenik sa visoko podignutom slikom Gospe u rukama.

ODSTUPITE NEKRSTI! BU SOTONO! U VATRU VRAŽE PAKLENI! – stane svećenik nabrajati.
Beg siđe sa konja i pokuša svećeniku objasniti;
Dobri čovječe, dolazimo u miru i samo nam treba usluga…

ODSTUP’ OD MENE ĐAVLE!!! – Uporan je bio svećenik.
Vidjevši da se stvari kompliciraju, posegne za poveljom i pruži je da mu dokaže kako dolazi u miru, a ovaj misleći da je o oružju riječ, ustukne, posrne i padne na leđa.

Beg mu priđe pomoći, pruži ruku, a iz pozadine se začuje;
Jel’ mudonjo, na starog fratra si diga ruku, a? Da vidimo vražji slugo šta ćeš sada?

A na vrhu ulice onaj isti brko što je spavao ispod stabla, sa više stotina mještana.

Ahmet ih pokuša urazumiti;
Ljudi, o nesporazumu je riječ. Nismo niti takli fratra, dapače, iš’o sam mu pomoći. Ja sam Mehmed-pašin pregovarač i dolazim u miru!

Narod je šutke prilazio, širom otvorenih očiju i sa pjenom na ustima, poput zombija. Svi naoružani, od jatagana, sablje i puške, pa do vila, sjekira i kamenja.

Vidjevši da je odnio vrag šalu, beg naredi;
SPAHIJE, FORMACIJA! – I u tren se vojnici poredaju u crtu s puškama na gotovs.

Priđe brko fratru, pridigne ga i upita;
Šta ti uradiše dušmani majku in? – A fratar odgovori;
Ante moj, turiše me đavli na tle. Evo i sliku Gospe razbiše. – Te se okrene prema Turcima i pljune: „Pljuc“.

Beg je pokušao još nešto reći u svoju obranu, ali se čuo samo tup udarac – TOK! – te je pao sa konja kao gromom pokošen. Neko je povikao iz rulje;
A-ha, dobro san ga dernija stinon!

Spahije su zapucale na Sinjane, kojih je u smrtnom hropcu palo dvoje, troje, a onda ih je zasula kiša kamenja, metaka, psovki.. Prvi nalet smrtno pokosi tri spahije, a ostatak se okrene i stane bijegom spašavati živote.
Debeli Merdžan nije bio brz, pa su ga zbacili sa konja i onesvijestili.

Dvojica preostalih spahija su galopirali poljem prema Livnu, a za njima je u oblaku prašine batilo sedam stotina pari opanaka. Predaja kaže da su ih sustigli na zapadnim obroncima Kamešnice i zatukli.

Merdžan se probudio zavezan o klin, a imao je što i vidjeti. Stotine ljudi je preskakalo neku vatru, pijani su padali, pucali, pjevali neku čudnu pjesmu koja je uvijek počimala sa – „Ojanojaaaa..“.
Ali kad je pogledao sa strane, skamenio se. Ražanj, a na njemu neka čudna životinja. Nalik na čovjeka. A onda shvati surovu istinu – O presveti Allahu, oni su ispekli Ahmeta! – I onesvijestio se ponovo.

U zoru ga je probudilo polijevanje vodom. Stotine ljudi je spavalo na podu, vatra se ugasla, a od bega nisu ostala ni rebarca. Ispred njega je stajao brkati Ante i dao mu begovu glavu, sa objašnjenjem da ga ostavlja živim samo zato da Mehmed-paši prenese jasnu poruku.

Povjesničari Sarajevskog dvora se kunu da je Cerić pao na koljena i zaplakao kada su mu doveli Merdžana na magarcu i sa alajbegovom glavom pod rukom. Zgrožen vandalizmom, nikad više nije poslao niti jednog osmanskog vojnika zapadno od Livna.

Ante je istovremeno naredio da se svake godine na taj dan, u spomen na tu pobjedu protiv turskog vraga, narod natječe u viteškoj igri nazvanoj – alka.

 

A.D. 1748.
Brkati Ante na samrtničkoj postelji. Upita ga uplakani unuk Petar;
Dide, deder, daj mi još jednon ispričaj kako ste obranili Sinj od šesto Turaka…


A.D. 1805.
Stari Petar nateže bocu ispred kuće, a okruže ga seoska djeca. Mali Anđelko skupi hrabrosti pa upita;
Dide Petre, oćeš nan ispričat kako je tvoj dida sa seljanima potira turskog bega sa šest iljada spahija?


A.D. 1894
Održavala se, sad već tradicionalna Sinjska Alka. A ispred gradskih zidina, njemački fotograf National Geographica je upravo ovjekovječio starca nalik na mumiju. Drugi mu je postavljao pitanja uz pomoć prevodioca i marljivo zapisivao u bilježnicu. Slijepi Anđelko je prepričavao davnu povijest;

– I unda nan se približavala vojska od šezdest iljada Turaka žednih krvi sa Mehmed-pašom Cerićem na čelu. Zemlja se tresla pod njiziman.
Vojvoda Ante sa brkovin do poda i vatron u očima, skupi najboljih sedansto sinjskih sinova, stane na čelo kolone i…
I… A di san ono sta dico moja?
– Upita, a prevodilac mu odgovori;
O brkatom vojvodi Anti na čelu kolone.

Sinjski-rat
E je, tako je. – Odgovori dida i nastavi. – I vojvoda naredi juriš. Deset iljada turskih majki je taj dan plakalo, a ostatak spahija se od straja nije do Carigrada zaustavilo. Eto dico moja, to van je živa istina. – I namigne prevodiocu onim sablasnim okom;
Ikice, recider tom Švabi da mi da koji dinar za pivu.

 

 

 

(Priča posvećena mojim prijateljima sinjanima, koji me znaju kao ljubitelja hrvatske povijesti i koji će se iskreno nasmijati bez da se vrijeđaju.)

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.3/10 (42 glasova ukupno)

19 komentara na “Sinjska bitka 1715.”

  1. gonič robova

    Vrh!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  2. Satir

    Kronično povijesno igranje gluhoh telefona može ubiti dosadu i nasmijati. Odličan primjer u obliku ovog teksta koji nagna smijeh na lice. Bravo 😉

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  3. irud

    Haha… ode i Split u kurac kad vam se ovi sruče iz Sinja 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  4. 3 slova lj

    redikuli a ne vitezi .. isti ti turci danas sponzoriraju tu alku ! Al svakako je zanimljivo posjetit “viteske igre”,bilo bi dosta materijala za stranicu

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 9 glasova)
    Odgovori
  5. šjor pere

    Hahahhaaahh tekst je vrh…tek san ga sad stiga procitat :)))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  6. TheMladichi

    Hehehe…

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. Madre

    Aha ha..ha super:-)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. yo

    Rekli bi sinjani posve;-)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  9. sinjanin

    hahahahaha, svaka čast, zdrava i prava zajebancija, biće nešto i od splićana :))))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  10. VVV

    duhovito

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. TRIGER

    Aaaaaa juka ogadi nas sinjane dabogda prnia dok ima drisko…a pobrini ću se da ga dobiješ.
    Nismo daleko. 😉

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  12. JA PA JA

    NOUGATINO I MAŠTA MOGU SVAŠTA hhaha posve , posve . bravo pozz iz Sinja

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. brajkan

    Ko se uvridi nije sinjanin.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. Sinjanin

    A bome nisi ti prvi a ni zadnji koji ovako nešto piše, po Sinju su ovake priče i ruganja stara godinama i mi sami se rugamo sa svojon povješću tako da nisi ni orginalan ni zanimljiv. Razlika je samo u tome šta je to naše pa se mi možemo rugat sa time koliko želimo, a ti nemožeš…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -2 (od 4 glasova)
    Odgovori
  15. TheMladichi

    Samo osoba smanjene inteligencije se moze uvrijediti na ovaj šaljiv i dobronamjeran tekst! Da ne cijenim tradiciju i alku, ne bi si dao truda doci i ove godine na nju. Fotografirao sam od konjanika i narodnih nošnji djevojaka, baš iz ljubavi prema tradiciji…

    VN:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  16. Slavonac

    Još jedna Dobra priča
    Sve pohvale

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  17. Kate Lisa Credit

    Demandez votre prêt rapide et pratique avec un taux d’intérêt de 3%. Nous offrons un service en ligne 24 heures sur 24 et un service de livraison sous 4 heures. contactez-nous aujourd’hui pour votre prêt via: email: kate_solution@outlook.com

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output