Praznovjerje

Ono kada ti višak tradicije i manjak pameti nametnu cijeli niz ponašanja u životu, a da toga nisi ni svjestan…

 

untitled-1

Sjećam se k’o jučer, vozio sam se na zadnjem sjedištu blindiranog kombija, osiguravajući novac za Splitsku banku. Ispred mene Mitar, vozač od banke, do njega moj kolega, nazovimo ga – Ante.

Da je Ante malko, ajmo reći, odveć religiozan, znali smo više-manje svi, ali da se lik prekrsti na svakom većem prometnom križanju ili bilo čemu što podsjeća na križ, e to je za mene bio potpuni šok.

I brbljao je Ante beskrajno o religijskim i političkim temama, a Mitar – Splićanin starog kova, svadljiv i kontraški nastrojen – je šutke vozio, potpuno ignorirajući sugovornika. Tek njegov odraz u retrovizoru bi mu odao usne, koje su se u tišini pokretale, kao da u sebi psuje.

No, kada je Ante spomenuo nešto u vezi djeteta i plaćanja alimentacije, tu je sredovječni Mitar progovorio grubim glasom;

Slušaj momče šta će ti sada Mitar reći. Ti si to dite samo uštrca. Toliko o tvom Bogu i poštenju.

Na trenutak muk i onda preobrazba. Ante u vuka. Ili anđela u demona. Sve u par sekundi. Od osobe koja se pobožno križala na svakome križanju do naličja crvenog Lucifera s lemurovim očima.

Potegla se ručna na sred prometne ceste, a ja sam – nakon Antinog povika: „HOĆEŠ LI DA TE U KRV PRETVORIM!?“ i stezanja njegovih ruku oko Mitrovog vrata – stao između njih i nekako ih razdvojio.

I s time bi završio taj događaj koji nije tema ove priče, ali me je svakako potakao na razmišljanje o tome što se mora dogoditi ljudskom umu – koji je odgojen u nauku okretanja i drugog obraza – da tako radikalno odreagira.

Možda je Marx pretjerao izjavom o religiji kao opijumu za narode, ali je ona svakako okidač ludila za psihički neuravnotežene ljude.

Analizirao sam i pokušao vizualizirati kako odrasla osoba može u križanju dvaju asfalta ili, primjerice, pribora za jelo, vidjeti znak na kojem je – za otkup naših grijeha – život dao Sin Božji, ali nije išlo.

Ipak, zahvaljujući tome, uronio sam u razmišljanja i zaključio da je oko nas, posebice na Balkanu, mnoštvo praznovjerja. Prvo su mi navrla sjećanja iz davnog djetinjstva, ranih osamdesetih, kada bi ljeti otišao na selo, u posjet baki i djedu.

Iako je više od trideset godina od toga prošlo, jako dobro se sjećam razgovora desetak odraslih ljudi uz vatru, pred kućom, i nas nekoliko djece, što smo ih otvorenih ustiju, gotovo paralizirano slušali. A kako i ne bi kada je svuda oko nas bio mrak, na nebu ogromni mjesec, a pauzu između mističnih tema bi samo na trenutak presjeklo glasanje ćuka u šumi.

Nekako smo podnosili, pa na trenutke čak i sa zanimanjem slušali priče o blagu i kostima turskih vojnika u Moseću, ali kada bi na temu došle vile, vukodlaci i bića, koja su se noću s groblja glasala ili još gore – ukazivala, e tu bi se mi jadni stisli jedni uz druge i molili Boga da priča završi. Ali tu je tek bio početak.

Redala su se svjedočanstva kojih se ne bi postidio i Edgar Alan Poe u svojim horor pričama, a svaki bi pripovjedač svoje svjedočanstvo branio riječima: „Ma dice mi moje vidija san to pored groblja“, „Divice mi Marije!“ ili „Eto, ako ne virujete meni, pitajte tog i tog iz Baturina, on je svidok.“

Najviše me uplašila priča o jednoj ženi iz zaseoka, za koju su pričali da je „vištica“ i da ju se ne smije gledati u oči zbog opasnosti da te začara ili baci kletvu na tebe.

Najmanji problem je bio što nisam mogao noćima spavati, ali ni po danu nisam imao mira, jer je svaka starica, onako u crnome, odgovarala vještičjem opisu, pa bi se dogodilo da bi me neka dobronamjerno upitala: „A čiji si ti mali?“ – a ja bi pobjegao, spuštajući pogled, kao da je u mene, u najmanju ruku, pištolj uperila.

Puno sam saznao u praznovjerju našeg naroda u tom vikend-djetinjstvu na selu. Između ostalog kako prehrambeni proizvodi i nisu samo za jest, nego da se, npr. krumpir može koristiti i za stavljanje u čarapu, ne bi li skinuo temperaturu i izliječio gripu, a sol, bacajući preko ramena, za povećanje indeksa sreće ili zaštitu malog djeteta, pa sam shvatio otkud toliko soli ispod naših jastučića.

Također, ako si bio dobar promatrač, iz ostataka kave si mogao predvidjeti svu budućnost ovog svijeta, pa čak i dobiti na lotu ili saznati da li je netko za tebe ili ne. Prema kruhu se, kršćanski, postupalo s najviše poštovanja, pa sam naučio da se isti nikad ne reže prema sebi niti baca, ma kako tvrd bio. A ako slučajno padne na pod, tada ga se puhne, poljubi i pojede.

Nadalje, saznao sam puno o odnosu životinja i ljudi, pa je tako bilo loše ako bi čuli glasanje sove ili vrane, što su bili nagovještaji nečije smrti ili bolesti, a posebno je opasno bilo kada bi vam preko puta prošla crna mačka, od čega je jedini spas ritualno pljucanje tri puta i bijeg u suprotnome pravcu, za razliku od žute ili trobojne mačke, koje su donosile sreću, baš kao i slijetanje na ruku bubamare ili sraćka bilo koje ptice na naše mudre glavice.

Ako ste s tom sraćkom mislili da ste sve o praznovjerju pročitali, varate se. Najbolje tek slijedi. Tek smo se zagrijali.

Pa da nastavimo sa životinjama. Dakle, shvatili smo da se dijele na korisne i opasne. Tako je seoska enciklopedija prirodoslovlja zabilježila, doduše djelomično i ispravno, kako su pouzdani nagovještaji kiše revanje magarca i dosađivanje mušica, pa bi nakon tih znakova ljudi samo napustili polja i uputili se ka kućama.

Sukladno crkvenom vjerovanju, svaka zmija je bila prerušeni đavo koji se nazivao “šaruljom”, a moglo ju se ubiti samo smrskavanjem glave. Ako bi je, primjerice, presjekao nekom oštricom na dva dijela, e tek tada si bio u problemu. Naime, svaka polovica bi, nakon nekog vremena, izrasla u novu i još otrovniju zmiju.

Najštetnija je bila ona šarulja koja se zvala još i kravosas, jer je, pogađate, kravama sisala mlijeko i seljaku radila štetu, a gadna je bila i buba uholaža, koja je, opet pogađate, ulazila ljudima u uši, zbog kojih su mnogi oglušili, a nerijetko i poludjeli, jer se ista u njihovoj glavi razmnožila i pojela domaćinu mozak.

I tako bi mogli u nedogled. Prolazile su godine, društvo je napredovalo, ali su praznovjerja ostala ista. Pa se sjećam kako je, u osnovnoj školi, jadnog Striku otac tukao šakama u potiljak, ne bi li ga „ispravio“ i natjerao da piše desnom rukom, iako je bio klasični ljevak, pa situacije, kada smo u parku, pred utakmicu pili, a iznenada nas okružila policija i pretresla, ne bi li našli kakav komadić droge ili oružje, a našli samo pametnom Jurki komad luka (češnjaka, op.a.) u džepu.

Upita ga policajac: „Dobro, šta će ti ovo?“ – a naš seoski veseljak mu, sarkastično, objasni kako su to, pazi sad – „moći“ – koje mu je majka stavila u džep protiv uroka.

Do dana današnjeg, susreo sam se s bezbroj praznovjerja i uvijek ostao fasciniran kako u to netko može vjerovati.

„Da.“ – potvrdit će sada većina od vas, ali budite iskreni pa se zapitajte koliko ste puta do sada, iako i nesvjesno pokucali tri puta u drvo, često – kao u šali – i po vlastitoj glavi, ne bi li spriječili, Bog zna koga, da vam nešto ne urekne? Ubacili novčić u fontanu? Puhali svijeće na torti i poželjeli nešto, baš kao kada bi i neka zvijezda pala? Bojali se dimnjačara? Izbjegavali hotelske sobe s brojem trinaest? Tražili djetelinu s četiri lista? Rekli drugome: „Na zdravlje!“ – kada bi kihnuo? Svrbjeli se po lijevom dlanu i mislili na novce? Udarili koga po leđima kada bi se zagrcao vode ili hrane? Prepali se kada bi razbili ogledalo? Držali fige za uspjeh u školi ili pobjedu voljenog kluba? Bili uvjereni, barem u djetinjstvu, kako Cigani kradu malu djecu? Vjerovali da vam ništa ne ide od ruke jer ste ustali na lijevu nogu, da ste dobili prišt na jeziku od laganja ili ječmenik na oku od zajebavanja neke trudnice?

Mogao bi sada nabrajati još deset stranica. I ne bi bilo dovoljno za ispisati svu tu silnu glupost o koju smo se nasanjkali bar jednom u životu. Pa čak i ja, koji sam maksimalno realan i svakome problemu pokušavam pristupiti s razumom, barem sam jednom pokucao tri puta po stolu ili rekao nekome: „Na zdravlje!“. Eh da je barem bilo jednom.

Ali sve je to nekako razumljivo, ako ti ta pravila ponašanja netko nametne, pa ponekad i nehotično ispadneš budala, ali što reći o ljudima koji slijepo slijede čitavu enciklopediju ludila i nelogičnosti, koja im postane pravilnik u svakodnevnom životu?

Tada nastupa kaos. Zamislite jednu takvu obitelj? Ne možete? Evo da vam pomognem.

Divna iz Unešića uhvati vjenčani buket. S nepunih sedamnaest upozna brkatog Matu iz Kljaka. Uzmu se godinu kasnije. Usele u kuću na način da je on prebaci preko kućnog praga, iako već tada ima preko sto kilograma. Naravno, već prvu noć zatrudni, jer je Mate na nju navalio kao da mu se o životu radi.

Slijede trudnički dani, popraćeni (po tko zna koji put, pogađate, jeli?) raznoraznim pravilima. Pošto on fanatično želi sina, slijedi niz nagađanja, pa se ljuti ako je prištava, što je pouzdani znak da nosi djevojčicu. Stoga je tjera da jede, ne bi li joj narasli bokovi, a oni su pak dobar znak da je dijete ipak muško. Uz to je i dobro za plod da jede za dvoje, pa ženica ubrzo ima skoro pedeset kilograma više.

Da ne bi bračni život bio previše bajka, uvijek su prisutni određeni problemi, jer, kako naši stari pametno kažu – đava nikad ne spava! Pa Mate pazi da njegova ženica (sad već od pola tone!) ne izađe na sunce, jer bi joj mogla plodna voda prokuhati. A još je opasnije da diže ruke iznad glave, jer postoji opasnost da se bebi ne bi omotala pupčana vrpca oko vrata.

Kada se, pod krovom te sretne kuće, rodi dijete, paze da ga ne preskaču – jer neće rasti, i ne škakljaju – jer će mucati, a najopasnije je da im dječja robica ne ostane na sušilu do mraka, jer je to doba kada vještice vladaju. Tu istu robu okreću naopako i tako oblače svoje čedo. – „Tako me baba naučila, da nam dite ‘ko ne urekne.“ – izusti mudro naša Divna.

Prođe nekoliko godina i mali Antiša stasa u dijete puno mudrosti, zahvaljujući svojim bistrim roditeljima. Pa se, nakon večere, veseli trio zabavlja nagađajući tko „spominje“ onog koji u tom trenutku štuca, a jako popularno je i razglabanje tko intenzivno misli o onom tko je prvi ugledao preklopljene kazaljke na satu. Pa paze da im u kući slika ne stoji ukrivo, da im se crni kišobran ne otvori, prde niz vjetar, pišaju uz i tko zna što još.

Razbibriga za cijelu obitelj. Nikad dosadno.

I tako cijeli život. Pravila, pravila i samo pravila. Nigdje logike. A razmišljanja sa svojom glavom još manje.

Jer „tako je dida reka.“


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.0/10 (18 glasova ukupno)

21 komentara na “Praznovjerje”

  1. jablan

    Bolesno! Hahaga.. kljaci i unešić rules 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. Onaj tamo

    A čuj, i životinje su praznovjerne. Tako i mačka pljune tri puta kad crnac prođe ispred nje.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +5 (od 5 glasova)
    Odgovori
  3. Speed

    A drkica kad vidis dobru zensku??
    To praznovjerje najvise koristim

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +8 (od 10 glasova)
    Odgovori
  4. Tigrokol P5

    Sjajan tekst katoliče. 99% “verovanja” je isto i ovde, dobar deo korena tih baljezgarije vuče se iz paganstva.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  5. ja

    Hahah al Mate navali ko da mu se o zivotu radi…..hahhhah…svaka cast….hahhah

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. revolver

    očito glasnik smrti nije svugdi isti, moja baba govori da ćuk najavljuje nečiju smrt u mistu. a di je ono kad izlaziš iz kuće, a zaboravija si nešto ponit, pa bude ”nemoj se vraćat, to donosi nesriću…”, to mi je osobni favorit.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
    • alo alo

      brate ja onda nikad u zivotu sritna ne bi bila… ne znam jesam ikad do auta dosla da se nisam po nesto kuci vratila… a mozda zato i jesan zaboravna?

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +3 (od 3 glasova)
      Odgovori
      • revolver

        eto, vidiš da te stiga urok. nazovi astro show da ti skine to.

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +1 (od 1 glas)
        Odgovori
  7. propela

    revanje tovara je pouzdanija najava nevere od zorana vakule.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. alo alo

    Ja ne ostavljam dicju robu nikad vanka po mraku… al zato sta zivim tamo di se roba krade sa susila, lako za uroke…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  9. CamicaNera

    Treba uvjek imat nešto naopako, mutande ili bičve ili kanotjeru pa te nema ko kako ureknut. Niti crna mačka nije problem onda

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  10. Bibi

    Sve stoji sta si reka al isto triba bit ponosan na tu bastinu cuvat je I prinosit je al ne bit ovca I vi rovat u svaku pizdariju “Jer je dida reka”.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. amidala

    Bacanje soli priko ramena ili novčića u fontanu mi je simpatično, ali kad vidim da mladi obrazovani ljudi zamotaju bebu u paketinu i onda pod istu stave veliki kuhinjski nož (!) – protiv uroka (jer je tako reka dida). To mi je već za zabrinit se.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  12. Slavonac

    Pozdrav
    Ima i ona najluđa ,kad staneš u govno to ti je sreća
    Kad sanjaš govna dobit ćeš novac
    Kad ti se ptica pokaka to je isto sreća
    Te su mi jedne od najluđih

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  13. Bob Rock

    Je i meni je caca bija praznovjeran pa mi je jednom trenutku prosvjetljenja reka da je .ebat s goldunom isto ka i lizat pi… kroz staklo .

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  14. Jole

    Da li tvoje vjera u nešto čega nema, a to je Jugoslavija, isto znači praznovjerje?!? Sretan Božić

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 3 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      Sad zamisli u koju kategoriju ljudi pripadas kada od samih pocetaka dolazis i provociras na portal na koji ja sam, kao autor tekstova, ne dolazim tjednima? Sto je to toliko u ljudima zlobno i bolesno? I kad te jedan dan sretnem na ulici i ljudski upitam da mi samo objasnis cemu to sve, onda ce biti knedle u grlu. Bezveze prijatelju.

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +2 (od 2 glasova)
      Odgovori
  15. SlavonskiBrod

    Pusti budale, de ti nama reci kada ce neka konkretna serija textova?Ovo sve na kapaljku…

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. Brane

    Prirodoslovlje seoske enciklopedije… Ovo je dobro. Nego, nisi spomenuo horoskop. I budale koje vjeruju u to.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  17. ThaiKUM

    horoscop.. yes.. zaboravit horoskop je morebit smrtni grijeh. horoskop rules!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output