Ludilo svjetskog nogometnog prvenstva

Prigodna priča posvećena aktualnom svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu i popratnim događajima vezanim uz njega.

f1

 

Imao sam nepunih deset godina kada se u Meksiku odigravalo svjetsko nogometno prvenstvo, usprkos katastrofalnom potresu mjesec dana prije.

f2Tamošnja vlada se nije htjela odreći tog spektakla predvođenog planetarnim junacima, čije glave smo s tolikom strašću lijepili u “Figurine Paninijev” album sa sličicama.

Maradona, Valdano, Jean Pier Papin, Socrates, Batista, Gomes, Lineker, Platini, Matthaus, Barsi, Careca, Brehme, Voller, Buruchaga i domaći napadač Hugo Sanchez, su bili samo mali dio nogometnih Bogova tog vremena.

Iako dijete, to prvenstvo nisam propustio niti jednu utakmicu. Navečer bi, kao i ostali vršnjaci, buljio u televizor, a ujutro bi igrali na slije, povećavajući vrijednost igračima koji su napravili neki spektakularan potez, poput Maradone koji se u četvrtfinalu osvetio Englezu Butcheru za lakat u lice, tako što je, za suce neprimjetno, dao gol rukom i ušao u legendu.

Ta “Božija ruka” je postala najpopularniji potez koji smo pokušavali imitirati u utakmicama “ulica protiv ulice”, a sličica Maradone je vrijedila za sto drugih.

Ista Argentina je ušla u finale s Njemačkom, kojoj je u prvom poluvremenu zabila dva gola. Kada su skeptici proglasili pobjedu “Gauchosa”, germanska disciplina, na čelu s Rummeniggeom, je proradila i u 82. minuti je rezultat bio 2.2.

Pet minuta kasnije, u uzbudljivoj završnici, Burruchaga zabija fantastičan gol i Argentini donosi pokal.

Nakon tog spektakularnog finala, koje mi se urezalo u sjećanje, se rađa moja ljubav prema nogometu, koja naposljetku dovodi do toga da nekoliko godina kasnije postajem nogometni navijač Hajduka, a samostalnošću Hrvatske i nacionalnog tima.

Nije mi namjera propagirati niti veličati bilo koji oblik ekstremizma, ali ja postajem to. Nogometni navijač.

Zajedno s istomišljenicima dijelim dobro i zlo, a u pauzi između pogledanih utakmica kući ili van grada, živim i razmišljam o sljedećoj, prezren od “normalnih” ljudi kojima je to besmislica i bacanje novca i vremena. O djevojkama da ne govorimo. Za njih si, kao takav, niže vrijedno biće.

I onda dolazimo do naslova ove priče. Prvenstva svijeta u nogometu. Isto kao i europskog prvenstva u nogometu, međunarodnog natjecanja kluba za kojeg navijaš ili nekog drugog takmičenja.

Tada na scenu nastupaju “Oni”.

– Tko “Oni?” – Upitat ćete. Pa svi oni od kojih smo bili prezreni kao navijači, poželjet će da u vrijeme te pompe i blještavila spektakla dobiju svoj komadić slave.

Ispuzati će iz svojih malih životića opterećenih problemima, kreditima i svakodnevnom dosadom, u pokušaju da budu zanimljivi, originalni, te da o tome pričaju svojim unucima, dakako, kretenima kao što su im bili i djedovi.

Zaboravit će kako su prezirali prave navijače i sami će postati dio toga, ali ovih drugih tu neće biti. Paradoksalno, kada izguraju svoju vrstu do završnice, kroz sve one kvalifikacijske i prijateljske utakmice, koje su zajedno prošli diljem svijeta, prepustit će scenu “njima”. Jer ne žele biti dio festivala snobova, razdraganog naroda, poslovnjaka i kurvi, zakrabuljenih do granica debiliteta i željnih medijske slave.

Japan v Cameroon: Group E - 2010 FIFA World Cup

f4

Jedna Torcidina pjesma kaže – “Kad si prvi na kraju sezone, cili grad slavi šampione, ako ne uđeš u ligu prvaka, pratit će te šaka luđaka, za te dat ćemo svoje krvi, bio zadnji ili prvi, pratit ćemo te na kraj svita, mi smo vjerna Torcida iz Splita” – i time na najbolji način opisuje mentalitet navijača, koji mogu biti zadnji negativci na svijetu, ali nikad neće biti dio tog marketinškog cirkusa, gdje se preko noći počnu skladati himne, često od strane estradnjaka sumnjivih intelektualnih sposobnosti, na čije taktove “Oni” skaču tako razdragano i milo, pljeskajući neartikulirano onim svojim masnim ručicama i njišući kockastim glavama.

Reklame se vrte, a otužni hrvatski glumci pokušavaju bit strašno cool, glumeći nekakve lude u reklamama za pivu ili nekom drugom prigodnom sranju.

Posebno strašno mi je teško gledati televizijske kadrove svih tih pajaca na tribini, gastarbajterskih glava, crvenih obraza i sa svim tim kapama, obojenim licima bez ikakve svrhe i smisla, kako skaču, vište i pokušavaju biti zanimljivi ispuštajući iz raznoraznih truba zvukove od kojih mi se sere, dok se “missice-bistrice” natječu koja će više izbaciti sise, ne bi li je uhvatio koji kadar kamere, i to dok prate sport za koji nisu sigurne niti kako se zove, a kamo li koja su pravila ili smisao iste.

Ipak, sav taj festival mi ne smeta da i ove godine pratim svoje sedmo prvenstvo u naslonjaču kućne fotelje i uživam u jedinom nogometu koji još koliko-toliko ima draži, budući da se igra za prestiž i čast države u kojoj si rođen.

Dobro, svugdje zaluta poneki “Sammir Podolskić”, ali to je više rijetkost nego pravilo i dok je tako, uvijek ću rado gledati takve utakmice, za razliku od onih ljigavih i komercijalnih iz Lige prvaka ili nekog drugog proizvoda modernog nogometa.

U ovim trenucima, dok pišem ovaj tekst, iza mene je otvaranje prvenstva između velikog Brazila i male, ali hrabre Hrvatske. Rezultat je bio, kao što znate, 3:1 za domaćine, što dosta grubo zvuči, ali je slobodno rezultat mogao biti manje bolan, pa čak i neriješen, da je bilo sreće. Ne usuđujem se reći da smo mogli i pobjediti, ali je i to, zbog “okruglosti lopte”, realna opcija.

Bilo kako bilo, izgubili smo, a za to hrvatski narod najviše krivi japanskog suca, kojem je mafijaška FIFA platila da u nekoliko trenutaka zaškilji na, ionako suženo, vidno polje, zbog kosih očiju, pa je nesretni Yuichi Nishimura postao predmet sprdnje diljem planete, kao i kletvi hrvatskih baba i naroda, od kojih su neki pojedinci otišli toliko daleko da su se, specijalno za tu priliku, registrirali na Facebook i savladali mukotrpnu uporabu istog, samo da mu pošalju poruku;

– 間違い名誉切腹を修正 (“Ispravi grešku časnim harakirijem”, op.a.), pokušavajući utjecati na savjest nesretnika.

I ja vjerujem da je penal dosuđen po direktivi s vrha. I to ne saveza, nego onog državnog. Jer što se moglo očekivati u slučaju pobjede Hrvatske nad reprezentacijom naroda zaluđenog nogometom i bijesnog zbog ekonomske situacije?

A s druge strane, nisu se ni naši pretrgali od želje, iako samom igrom ne možemo biti razočarani. Po mom skromnom, nestručnom, mišljenju, falio nam je Šimunić i Manđukić, povezanost sredine, pa i da se pruži šansa Eduardu da zaigra protiv “svojih”, ali mu je, poput lutka ukočeni izbornik, germanskog podrijetla, nije dao, kao što je dao razigranom Oliću, izgleda ruskog tenkista, koji je na nagovor predsjednika zadruge sela Davor, pokušavao prodati Brazilcima njihov patent, tj driblersku “biciklu”, i to u svom šesnaestercu.

Bilo kako bilo, na dan druge utakmice Hrvatske, protiv Kameruna, prognoziram u najbolju ruku remi, a protiv Meksikanaca poraz, što znači da skupinu nećemo proći,

Ako ćemo realno razmišljeti, veliki je uspjeh što smo se uopće našli na ovom velikom prvenstvu, za kojim žale mnoge velike države, koje tu nisu imale čast prisustvovati. Tako treba razmišljati, a težiti, naravno, boljem i radovati se svakom uspjehu domovine.

U svakom slučaju, prvenstvo ću pratiti do finala, s Hrvatskom ili bez nje, a ako ispadnemo, sigurno neću navijati za Bosnu koja je sad postala urbani hit i za koju je moderno navijati, ne zato što ih mrzim ili se ljutim što su se, na dan utakmice Hrvatske i Brazila, diljem nje vijorile žute zastave, već zbog one stare – “Neka susjedu krepa krava”.

A kad cirkus završi, kao i ljeto, “Mi” ćemo se spremati za kvalifikacijsku utakmicu najdraže vrste u Bugarskoj.

Kojoj Bugarskoj? – upitat će “Oni”, a ja ću odgovoriti;

Moći ćete pročitati jednog dana u “Pričama s tribine”, kao i sve ostale, koje možete čitati i zgražati se do vaših, ponovnih, pat minuta zvjezdane slave na nekom novom svjetskom prvenstvu. Ako do tada ne umrete od dosade i gluposti, naravno. 

 

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.6/10 (17 glasova ukupno)

43 komentara na “Ludilo svjetskog nogometnog prvenstva”

  1. becky

    Pozdrav,
    Ovo je obavijestiti javnost da je gđa Becky Ovia,a privatni zajam zajmodavac ima otvoriti financijsku priliku za svakoga u potrebi bilo koje financijske pomoći. Mi dati kredit na 2% kamatne stope za pojedince, poduzeća i tvrtki pod jasnim i razumljivim uvjetima i stanju. kontaktirajte nas danas e-mailom na: (beckyovia99@live.co.uk)

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
    • aj

      Jesi ti onaj pandur Francuz iz Alo-alo?

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
    • the Mladichi simpatizer

      dobar jutar,
      ja hvala tebe na velika ponuda iz tvoj organ ispod tvoja lijeva sisa, također gđa Becky vrlo rado pozvana da održi rad jezikom iznad moj lijevi i desni jaje

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 1 glas)
      Odgovori
  2. balkanski svinjac

    Jbg, Papin nije u albumu Mexico 86

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. Kate Lisa Credit

    Nous accordons des prêts à toutes sortes d’activités. Nous offrons un montant minimum de 5 000,00 à 10 millions d’euros Et à un faible taux d’intérêt de 3%, Durée du prêt: 25 ans maximum, selon le montant du prêt dont vous avez besoin. Les clients doivent être âgés de plus de 18 ans. Cette transaction de prêt est une garantie à 100% pour les clients sérieux. Pour plus d’informations sur le prêt, veuillez nous contacter par e-mail: kate_solution@outlook.com

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 2 od 2«12

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output