Fudbaleri

Nekima su nogometaši božanstva, drugima vanzemaljci, a treći, tj. treće, bi ih rado za svoje partnere. Ja ih isto volim gledati na terenu, ali ponekad primijetim i onu drugu njihovu stranu…

kgrhqrhqe-vtjmy0bqgn3zzsg60_3

U vrijeme kada sam ja rođen, nogometaši su bili najveće zvijezde na planeti, popularnije od iti jednog političara, glumca ili pjevača. Barem nama u Splitu.

A kako i ne bi kada živiš u gradu koji je zaluđen svojim nogometnim klubom, a ima momčad koja je samo tih sedamdesetih osvojila četiri prvenstva, pet kupova i dvije duple krune. Malo je reći da smo ih gledali kao bogove.

Iako sportski klesani, nisu ni svi nogometaši bili apsolutni ljepotani, dapače, bilo je i onih oku manje ugodnih, pa smo se kao djeca izrugivali s nekim stranim nogometašima, jer – pogađate – domaćim nismo mogli zato što bi nas stariji vjerojatno iznabijali nogama.

2Tako smo mijenjali sličice i vrištali od smijeha na britanske nacionalne junake, poput Škota Davida Hopkina (na slici gore lijevo, op.a.), koji je bio ružan samo onako kako Škot može biti.

Čak su mu se i Englezi smijali zbog klempavih ušiju i pjegavog lica poput irskog kopača krumpira iz prošlog stoljeća, ali pri tome svakako nisu zapazili i biserje iz svog mora, poput Petera Beardsleya (na slici gore desno, op.a.) – koji je ličio na vrtnog patuljka u režiji Monty Pythona –  ili manchesterovca Luku Chadwicka (na slici dolje lijevo, op.a.), koji je po obliku i veličini zubala tako nalikovao na hrvatskog imenjaka iz novije nogometne povijesti.

Iako u državi – u kojoj i princ nalikuje na štakora – nije problem pronaći pregršt nogometnih rugoba, grijeh bio ne spomenuti i legendarnog Iana Dowiea (na slici dolje desno, op.a.), koji je bio toliko ružan da je odigrao i jednu zapaženu ulogu u dječjem filmu “The Goonies”.

3aDobro, imali smo i mi raznorazne Safete Sušiće i Mehmede Baždareviće, te Dinamove brilijante Luku Modrića i Igora Cvitanovića, ali jedan domaći Casanova je – uz nogometnu genijalnost i neprikosnovenu ljepotu – imao i poduzetničkog duha, pa se svi mi rođeni osamdesetih pa na dolje, sa sjetom sjećamo genijalne reklame u produkciji “tvornice čarapa iz Zrenjanina”, kada nogometni Mozart ukočeno prolazi beogradskim Kalemegdanom, ulazi u oronuli trolejbus i “šmekerski” naslonjen na šank ispija kavu u nekoj krčmi, dok kamera na njegovoj nozi zumira čarape s egzotičnim imenom – “Udarnik”.

Čista antologija i neizbježna reklama prije i poslije “Boljeg života”. Uz onu Pekabelinu gdje slon svira dragačevsku trubu, majmun razvlači harmoniku, a prezentira se, vjerovali ili ne – sladoled.

Mogli bi sad još danima spominjati imena poput velikog Ronaldinha, koji nas je, osim majstorskom igrom na terenu, zabavljao i isturenim biserno – bijelim zubalom i simpatičnim buljavim očima, pa zatim i legendarnog “Bugarskog vuka” – Trifona Ivanova (naslovnica, op.a.) – koji me svojim šarmom i ponukao na pisanje ovog teksta.

4Iako nije nogometaš već sudac, treba li uopće komentirati velikog Pierluigi Collinu (slika lijevo, op.a.)?

Kako su za snimanje “Dracule” 2006. godine angažirali Marc Warrena, tako simpatični Talijan imao sreće da, poput Prosinečkog, ostvari i zavidnu glumačku karijeru.

Iako nije pristojno suditi o nečijem izgledu, dao sam si oduška po tom pitanju samo zato što je ovo humoristička stranica koja nema namjeru nikoga uvrijediti, dapače, čak nasmijati i same protagoniste ove priče, ali u tvrdnju – kako većina nogometaša i nije pretjerano bistra, pa ni dovoljno školovana, zbog prezauzetosti nogometom cijeli život – neću komentirati jer bi to ipak bilo neukusno.

Tek ću se dotaknuti njihovih izjava pred medijima koje su svaki put tako iste i jednostavne, a narod ih upija kao da je upravo izgovorena teorija o nastanku “Velikog praska”.

Tako ćete često imati priliku pogledati konferenciju za novinare, kada prije velike utakmice pred zidom oblijepljenim reklamama stoje trener i ponajbolji igrač, koji prvospomenutog gleda kao Boga, a ovaj uvijek priča isto;

Mi u ovu utakmicu ulazimo oprezno… bla…bla…bla… pred nama je izuzetno uigran i opasan protivnik… bla…bla..bla… mi smo utakmicu shvatili maksimalno ozbiljno… bla…bla…bla… ali, naravno, lopta je okrugla i sva su tri znaka moguća…

Na izrečene mudrosti okupljeno mnoštvo zaplješće, a mladi igrač dobije riječ i nastavi monolog;

Eto…  kao što reče naš trener, mi smo spremni i dati ćemo sve o sebe da pobijedimo i uzmemo sva tri boda… bla…bla…bla… igrat ćemo i za naše vjerne navijače… bla…bla…bla… ali kao što trener reče, lopta je okrugla… i sve je moguće… ali mi ćemo, naravno, dati sve od sebe… i… i toliko od mene.

Tada mnoštvo ustaje i u ritmu plješće, uzvikujući ime govornika (npr. “Ma-te…Ma-te…Ma-te”…) ili kluba (npr. “Ko-njsko…Ko-njsko…).

I još jedna stavka mi je specifična za te sportaše. Fingiranje ili glumljenje ozlijede u cilju sudačke dosude u korist njihovog kluba.

Znači, nije im mrsko ni lagati, a to rade češće nego svi sudionici ostalih sportova zajedno.

Neki, kao ragbijaši, bi se prije ubili nego glumili ozljedu. Oni čak idu u drugu krajnost. Teško ozlijeđeni i krvave glave glume da im nije ništa, dok istovremeno nogometaši padaju i savijaju se po podu i zbog najmanjeg dodira, praveći takve grimase kao da im se kroz koljeno provlači žica od gitare.

Taj fenomen smo prihvatili kao nešto normalno i ispravno, često i ne razmišljajući kako bi izgledalo da se sve to događa i u stvarnosti, van nogometnog terena.

Na primjer, susjed te potapše po ramenu, a ti padneš na pod kao gromom pogođen i sklupčaš se u položaj fetusa, bolno jaučući i tražeći pomoć od drugih stanara.

To bi bilo neprihvatljivo i u najmanju ruku nenormalno ponašanje, ali u nogometu je dozvoljeno. Čak i razumljivo.

Pa iako je iz aviona jasno da naš nogometaš laže i pretvara se, mi smo spremni uči u teren i utjerati pravdu šakama zbog tog zlodjela ili utabati televiziju nogama ako utakmicu gledamo u miru svog kršćanskog doma.

O fenomenu nogometnog poštenja su i vicevi izmišljeni, pa jedan od njih ide ovako;

– Koja je razlika između lopova i nogometaša?

– Lopov kaže: “Daj pare ili pucam!”, a nogometaš: “Daj pare ili ne pucam!”

To je taj nogomet i zato ga volimo. Da se razumijemo i ja ga volim, bez obzira na ovaj tekst.

Ma vole ga i manekenke zbog tih neodoljivih muškaraca. Makar nalikovali i na tog nesretnog Ivanova.

Ipak je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu.

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.2/10 (5 glasova ukupno)

11 komentara na “Fudbaleri”

  1. ante

    Konacno post!!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  2. bbbg

    A baka slišković ti je bio lep a ustašo?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. vicko colic

    Dobro skroz ,al ovo konjsko je brutalno,hahaha

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 1 glas)
    Odgovori
  4. katolik

    Vice leba ti 🙂

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  5. vicko colic

    Vidia San da San trazen pa je bia red da se bar oglasim svojin fanovima@@

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  6. vrgorski mangup

    trifon je tata, i uopće nije ružan

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  7. mo ko ši ca

    osobno sam pao na Veldina Karića… vjecna ljubav <3

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  8. totalna steta

    ona osimova zadnja SFRJ reprezentacija opako bi ulazila i izbor najružnije.kad se samo sitim kad bi kamera išla dok svira himna od jednog do drugog:vulic,katanec,bazdarevic,baljic,prosinecki,spasic,sabanadzovic….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  9. Ivo.T.

    Tko je mogao nadjebati Jozu Gašpara

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output