Druga stanica narodne policije

„Imaš kuću, vrati stan!“ – nekad je bila parola komunističkih naprednih ideja, a odnosila se na ideju da vratiš državni stan, ukoliko imaš privatnu kuću. Naravno, niti je narod vraćao stanove, niti su time bili zabrinuti predlagatelji navedenih mjera, inače i sami vlasnici po nekoliko stanova, vikendica, kuća, auta i ljubavnica. Sve su imali duplo, baš kao i današnji kapitalisti u humanijem, demokratskom društvu. A ova druga polovica osiromašenih i opljačkanih je prinuđena vraćati svoje stanove i vozila bankama, opterećena hipotekama, zaista, a ne kao nekad pod geslom te prozirne parole, koje se nitko nije pridržavao.

20131210_122340

 

Ja, hvala dragom Gospodinu, nisam trebao vratiti stan, jer ga nisam ni imao, ali mi je motor, uz auto, postao teret.

Nekad „kutijaški“ i moderni Piaggio X9 iz 2004. je sa svojih 50 000 prijeđenih km postao i svojevrsna kulturološka sprdnja, pa sam imao višestruki motiv da ga se riješim, dok sam to još mogao. Proljeće, idealno doba za prodaju. Niti par sati od izlaska oglasa u Njuškalu, javi se momak da ga dolazi pogledat. Kappa tuta iz 96-e, obrijana glava, crn ka opanak. Solin style. Obilazi skuter sa svih strana, izmišlja greške, klasika. Nakon 10 minuta prozbori zavijajući ko baba narikača: „A rođo moj, lipši mi je nekako bija u oglasniku. More li to dva patka doli?“ „O kakvim patcima pričaš, muku ti Isusovu?  Reka sam ti da je 9000 kn fiksno i ni kune ispod!“ – odgovorim odlučno, sjetivši se svih onih mjesečnih rata kojima sam ga krvavo preplatio banci.

„Dobro je brale, ajmo ga prepisat“. I tako se spustimo do prvog javnog bilježnika i riješimo stvar. On meni pare, a ja njemu papire i ključ u ruke, i svak na svoju stranu. Nakon par minuta, prođu mi kroz glavu njegovi ružni, debeli prsti sa crnim automehaničarskim noktima, koji se ne mogu oprati. Pomislih, lik je ili meštar ili neki švercer šta dorađuje i preprodaje, ali nebitno, imam ugovor i za mene je stvar završena.

Kurac moj završena. Sedam mjeseci nakon, otvaram plavu kuvertu i shvatim da je lik ipak bio ono drugo. Dobio sam uplatnicu od 700 kn jer, kao, nisam vratio tablice nakon isteka registracije. Ok, kupoprodajni ugovor imam, ujutro samo moram doći u drugu policijsku stanicu na Bačama i riješit formalnosti.

Oko 12 sati sutradan sam se, veselo zviždukajući, približavao toj stanici i trebalo je samo parkirati.  U 12.25 je, dok sam kružio i dalje tražeći parking, taj zvižduk više nalikovao na lelek ranjenog medvjeda sa pokušajima rečenica: „U pičku…Ma ljudi ovo moguće…A šta sad da radin, jadan ti san..“, da bi oko 12.40 sav crven u licu psovao, petavao roge u nebo, a par puta sam i udario šakom u krov auta iznutra, na sveopće iznenađenje i zgražanje katoličkog puka na autobusnoj stanici.

 

Iako je vani bilo prohladnih 7-8 stupnjeva, ulazim iza 13 u stanicu u kratkim rukavima, mokar od onog luđačkog znoja, praćen pogledima raznoraznih sumnjivaca na klupi pored šaltera. 20131210_121654Bacam na lice onaj nezdravi, ukočeni osmijeh, kao, sve je u redu samnom, samo sam malo cool i priđem šalteru. „Dobar dan“ – iskesim zube i nasmijem se. Ništa. Ni glasa. Teta iza pulta i dalje oštri olovku, a gospodin spojenih obrva do nje nešto peljka po mobitelu. Na stolu im još ona pisaća mašina iz sredine prošlog stoljeća. Na zidu slike nekakvih prestupnika, narkomana i džepara. Prepoznajem neke, pa mi se vraća osmijeh na lice. Ohrabren, opet pozdravljam, a gospodična u uniformi, iskrivljena od pms-a, ustane ko avet, promrsi: „Ajde Iko preuzmi TO“ i ode, bez da me pogledala. Tada Iko nezainteresirano reče, također me niti ne pogledavši: „Izvol’te?“.

„Evo, ovako, imao sam situaciju, da sam prodao motor pa mi došla kazna, pa bi prigovorio..“ i uto me prikine njegov glas: „Gospod’ne, napišite žalbu u dva primjerka i unda možemo dalje razgovarat.“ „Ali ja nisam okrivljenik, ja vam donosim dokaz da..“ – i opet me prikine: „Gospod’ne, nećemo se raspravljat! Pravila su taka i taka..“. Revoltiran nevjerovatno bezobraznim ponašanjem državnog službenika, samo se okrenem i revoltirano krenem vani.

„Jeben te tako i tako u obrve mongoloidne!“ – opsujem na izlasku, a Obrvan poskoči iza svog malog šanka i zagalami:„Štas to reka, a daso?“ „Ja??“ – začudim se. „E ti, nemoj mi sad paplat da nisi. Nisan ti ja Ljubo iz Siska, znaš??!“. Ja mu kažem da upita ljude u čekaoni jesam li mu išta rekao, a svi sumnjivci u isti mot počnu klimat glavama i lupetat: „ A niiiije ti brale ništa reka, kaa..“

„DOSTAA!!“ – zaurla – „Svi ćete vi kod mene na obradu!“, a ja mu sa donjih skala dobacim još: „Je, može jedino na oralnu..“ – i ubrzam korak. Nešto je zamnom urlao, ali sam brže bolje zamakao u susjednu ulicu, nezainteresiran za saznanje.

Dvi ulice dalje dolazim do auta, kad ono „pauk“ mi kraj auta parkiran, a visoki gospodin dječačkog lica mi stavlja oko kola ono govno za dignit mi auto. „Aloooo kume, šta to radiš??“ – zakrvavim očima. „A kako ste gospod’ne ovo parkirali auto? Mi smo iz HVIDRE i…“Spuštaj ga trenutačno, jebo te Gospodin sveti! U čemu je problem, zašto ga dižete, di je znak tu??“

U to proviri kroz prozor kamiona neki stariji brkati, nalik na tapira i bahato prozbori: „Nema ga, neko ga je odnija, ali ti bi triba znat da se ovde ne smi parkirati.“, a nadoveže se ovaj dugonja: „I mi smo u gardi bili, pa se ne ponašamo ka kauboji, a…

Sjednem ispraznog pogleda u auto, sa takvim pritiskom u glavi, da sam mislio da će mi očne jabučice prsnit iz duplji. Ubacim u prvu i dobacim dugonji (koji je zacupkao u stranu, da mu ne pređem preko prstića): “Ma di si ti ratova tukac, u Diznilendu..?”

Krenio sam kući u predinfarktnom stanju, prateći nezainteresirano u retrovizoru dugonju kako se hrva sa tapirom, sprečavajući ga da, kao, krene zamnom, a u glavi mi je samo bila slika kako sam sat ipo prije, gotovo u svečarskom raspoloženju, išao obaviti „formalnost“…

 

415


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.1/10 (14 glasova ukupno)

5 komentara na “Druga stanica narodne policije”

  1. lezilad

    na zidu slike nekakvih prijestupnika,narkomana i đeparoša.prepoznajem neke….hahahahahahaa….vrh vrhova!!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. joke1311

    “Ma di si ti ratova tukac, u Diznilendu..?”…. koje ti relacije uspiješ spojit :))))))

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. Šušta

    Hhahahahaha, ovo je odlično. Triba biš nosit go pro sa sobom i snimit te situacije :D.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  4. Sarky

    Šta je bilo s uplatnicom? jesi rješio problem?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output