24 sata u životu jednog Hrvata

Jedan običan dan u životu običnog Hrvata, od sreće zbog plaće, do prisilne naplate kredita i obračuna troškova, koje niti je htio, niti je na njih bio upozoren

tmp_20080120105608_0

Najsretniji dan u životu Hrvata je dan kada mu sjeda plaća na račun. Naravno, ako spada u onu osminu sretnika koji rade.

Ostala tri i pol milijuna su školarci svih uzrasta i kategorija, studenti, nezaposleni, neradnici, invalidi, prvoborci, narodna garda, svećenici i sekte kojima vjera zabranjuje rad.

Kako ja spadam u tu sretnu osminu, tako sam prekjučer dobio sms poruku da je firma uplatila novce na Splitsku banku.

Odlično, taman će se proknjižiti dok ručam, pa ću skoknut do prve banke preuzeti obojene papiriće koji život znače. – zadovoljno sam zaključio.

I eto mene, lagano, oko 14.30 idem preko pazarića na Plokitama. Kako sam trebao i u ljekarnu, svratim prvo u nju jer mi je bila usput.

Pun života i dobre volje stojim u redu i čekam koja će baba prva kupiti svoj naramak lijekova, da mogu ja upasti na jedno od ta dva šaltera.
Nakon nekog vremena i odslušanih bar pedeset pitanja o nuspojavama raznoraznih lijekova, jedna konačno odlazi i ja stupam na scenu.

Ali, na moje pružanje kartice dopunskog, mlada namiguša prođe kao da me ne primjećuje. Kao slaže neke kutije s lijekovima.

– Alo šinjorina.. – dobacim joj a ona opet okrene glavu i stane brisati nepostojeću prašinu s nekih kutija lijekova.

Prijo, žuri mi se. Ako nije problem… – pokušam joj reći, a mala, “tempirana pe-em-es bomba” me prekine u pola rečenice i samo mi nadrkano pokaže prema staroj sovi koja poslužuje još stariju, a uz to i senilniju sovu.

Ona će te poslužiti – reče puna mržnje i nastavi brisati prašinu

Cupkao sam nogama od živaca sve dok nisam shvatio da je sova sovi konačno naplatila. Ali sova-kupac i dalje ne ide.
Prebire te sitniše, račune i raspoređuje ih pomalo po novčaniku, tako da osjećam kako mi nervoza kroz kičmu prolazi.

Kako sam zaključio da je sova-kupac zapravo psihički bolesna, gurnem karticu kroz prozorčić i sarkastično rečem;
– Evo, dok se gospodična lagano organizira oko raspodjele kovanica u novčaniku, dobacite vi meni lijek jer žurim.

A ona, s onim svojim dugim noktom od kažiprsta, gurne zdravstvenu nazad i reče;
– Neka vas posluži kolegica.

Crven k’o paprika odgovaram;
Pa ona mi je rekla da me vi poslužite.

I onda slijedi riječ koja u meni budi najcrnji dio “Jing-janga”;
Nemoguće! – konstatira sova.

To je kraj. Tilt u glavi je neizbježan.

– Nemoguće kažeš, a? JELI TEŠKO UTVRDIT DALI JE OSOBA UDALJENA METAR OD TEBE TO REKLA, A?? – Urlam.

Mala je priznala da je to istina, a ja sam izletio iz ljekarne brzinom metka, samo da ne udavim koga. Smiruje me samo činjenica da upravo ulazim u banku po svoje, pošteno zarađene, novce.

Očalinko me prima za šalter i ulazi u bazu podataka da vidi s koliko raspolažem.

Zadovoljno mu kažem da mi isplati četiri tisuće kuna, a isti taj izraz lica mi zamrzne njegova izjava;
Gospodine, vaš račun je blokirala FINA i morate ići do njih viditi o čemu se radi.

Ublijedio sam trenutačno. Ni nakraj pameti mi o čemu bi se moglo raditi. Uzalud sam tražio da mi da podatke o iznosu i naručitelju ovrhe jer sam shvatio da postoje neke više sile koje ti mogu bez upozorenja i objašnjenja oduzeti sve ono što ti je neophodno za život.

– Idi odma na Finu! – upozori me “cviki”, a već u idućoj sceni sam na šalteru te novčarske kuće gdje mi zaštitar, između zalogaja zaslužene marende, reče;
– Na pravom si mistu prika, samo šta si zakasnija. Ovi za ovrhe rade do tri. – I nastavi preživati onaj svoj sendvič s parizerom.

I stvarno, pogledam na sat – 15.05. Začudo, opet peh.

Nema mi druge nego pričekati sutra i doći najranije da riješim glavobolju. Obliven mrtvačkim znojem ulazim u auto i vozim ka kući, a odjednom mi zazvoni mobitel.

Na displeju 01 – pozivni broj Zagreba.

Halo! – javim se.
Dobar dan. Ja sam Bla Bla iz Splitske banke. Jesam dobila gospodina Juricu Galića? – upita me ženski glas.
A dobili ste Galić Juricu, ali bez onoga gospodin. – Odgovorim.
Gospon, ne razmem vas, jeste li vi Jurica Galić ili ne? – ponovo me upita.
Jesam, ali nisam gospodin već sirotinja opljačkana vas i od Fine. – odgovorim provokatorski.
Gospon, moram vas upozoriti da se ovaj razgovor snima. Možete mi reći kad ste rođeni?
A možete li vi meni reći kad ste vi rođeni? – Upitam je.
Znate gospon, uvidom u stanje vašeg tekućeg računa, ustanovili smo da ste blokirani, pa nas zanima način na koji ćete nam uplatiti dvije rate kredita.
Ahaaa..to vas zanima, jeli? – upitam, pa nastavim;
Sad ću vam ja objasniti. Je l’ me dobro čujete? – upitam je, a ona odgovori;
– Naravno gospon, recite!
– E pa poslušajte ovaj zvuk“klik”j. Bio je to zvuk isključivanja mobitela.

Tu noć sam pokušavao shvatiti o kakvoj se ovrsi radi. Došla je i zora, a ja sam i dalje pokušavao doći do odgovora.

Neispavan k’o kreten dolazim u Finu u prvim sekundama otvaranja. Djelatnik mi, nakon provjere OIB-a i osobne iskaznice, slavodobitno kaže;

Pa gospodine, sretan ste čovjek. Na računu imate samo malu ovrhu od 60 kuna i to iz 2010. godine

Želite reći kako ste mi zbog tog malog duga blokirali kompletna primanja? – Upitam ljutito.

Ubrzo sam shvatio da, osim tih 60 kuna, moram platiti i još 220 kuna troškova odblokiranja računa.

– A o tome se radi. Nemoj upozoriti dužnika da će biti ovršen, blokiraj ga i za tu “uslugu” mu naplati 220 kuna. Pa toga se ne bi sjetio ni Al Capone. – Svašta mi je padalo na pamet

Izlazim umalo kroz staklo od živaca i jurim prema banci da predignem novac prije nego se banka naplati za kredit, jer mi je običaj podiči novac i ostaviti na računu taman za jednu ratu od dvije koje sam im dužan.

Ali ovaj put su mi doskočili i skinuli novac za obje rate, zahvaljujući Fini i famoznih 60 kuna.

Ma jebeš i ovrhu i dvije rate kredita, nije to bit ove priče, nego da opišem jedan tipičan dan u egzotičnoj državi sreće zvanoj – Hrvatska!

 


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.2/10 (17 glasova ukupno)

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output