Zimbru

Odlazak na utakmicu s elementima borilačkih vještina. Ili podsjetnik na neka navijačka vremena koja su, srećom, bespovratno iza nas. Sekundarno, radi se i o utakmici pretkola kupa UEFA između Hajduka i Moldavskog Zimbrua, 24.07.1996.g.

haj_zimbru

 

Tu srijedu sam, od jutarnjih sati, bio na Kuli u društvu Kuzmanića, Zankija, Šipe, Đina, Šumelja i Hrgovića. Inače, ta građevina je splitskoj mladeži bila sinonim za delinkvenciju i puno više od obične, betonske kapelice u privatnom dvorištu pokraj Dalme.

Hajduk je baš taj dan igrao utakmicu protiv nekog jebenog Zimbrua iz neke egzotične zemlje.
Iako je to bila dnevna utakmica po pasjoj vrućini, htio sam je pogledati jer sam bio navučen na “Bile” jače nego polovica moje ekipe na heroin.

Kuzmanić je bio bezuvjetno za, Zanki također, a navučeni Hrgović, s tetovažom Guns N’ Rosesa na nadlaktici i ravnim šiškama do nosa, ispod kojih mu se oči nisu ni vidjele, je bio za bilo kakvu akciju, samo da mu nije dosadno.

Vrijeme do utakmice je sporo teklo, pa je Šipo je otišao po par boca “Jure” i “Radenske”, da budemo konkurentni Đinu i Šumelju, koji su kuhali dop već po drugi put, dok je Hrga, poput Djeda Mraza, vadio paketiće “Praksitena”, “Leksaurina” i “Artana”, nabavljenih uz pomoć zavidne kolekcije recepata, i dijelio ih oko sebe.

Septet za podrum Firula (bolnica u Splitu, op.a.). To nije moglo dobro završiti. I nije.

Počelo je prepirkom ogromnog Đina  s pijanim Šipićem, jer mu je ovaj rekao da liči na govedo. Iako se Đina, psiho profila, koji se palio na sicilijansku mafiju, bojalo pola grada, on je iz nepoznatih razloga respektirao tog, za dvije glave manjeg akoholičara.

I tek kad ga je Šipo, na paniku, u sred priče, pogodio šakom u lice, Đin se razjario i silom tijela ga bacio na pod. Iako je bio u bezizlaznoj situaciji primanja udarca od gorostasa iznad sebe, koji je tražio samo da mu se izvini, iz Šipinih usta je izlazilo samo;

Jel to sve šta znaš, a govedo? – Uz bolestan osmjeh s krvavim usnama.

Tuču je prekinuo Šumelj, druga i uz Šipu jedina osoba koje se Đin bojao, te je promumljao, omamljen od heroina;

– Stvarno ste debili ka, iden ja di pare napravit, jeben vas i Hajduka! – Te nestao kroz grmlje, češući se po vratu i licu.

Odmah za njim je nestao i Đin, revoltiran diranjem u njegov ego, a malo zatim i Šipo, koji je otišao do diskonta po piće i nestao. Nama nisu trebali neprijatelji, bili smo to sami sebi.

Nakon još sat vremena druženja s bocom, Zanki se popeo na rub Kule i skočio sa tri metra visine, povikavši pri tom;
– AKCIJAAA…

Najinteresantnije je bilo što je doskočio na haubu nekog čovjeka koji je taman ispod parkirao i prokleo dan kada je odabrao to mjesto i trenutak.

Spustili smo se do Pothodnika i stali u red za pizzete. Kad je djelatnik tražio da se plati, Zanki mu je nasmijan rekao;
Zadnji plača za sve.

A zadnji je bio Hrgović. Stajao je šutke onako blijed poput aveti i prekrivenog lica kosom, pa je pizza majstoru ostalo samo da kaže;
– Dobar tek!

Negdje na pola rive, sjeti se Kuzmanić da su mu ostale naočale na šanku fast fooda, pa je s Zankijem išao po njih. Vratili su se nakon pet minuta, žustro raspravljajući.

– Nemo’š tako brate, ne smimo privlačiti pozornost na sebe.. – Pokušavao je Zanki biti edukativan, a Kuzmanić se branio nebuloznim tezama;
– A brate, vidija si da mi je papak tija ukrast cvike…

Uglavnom, kako sam shvatio, Kuzma je zatekao prodavača sa svojim naočalama na njegovoj glavi, pa mu ih je na razuman način, kako i dolikuje civiliziranim svijetu, izbio s glave preciznim aperkatom u bradu.

Stajemo ispred opskrbnog centra da popijemo pivu, i dok smo naginjali zadnje kapi, eto ti nekog đanera, sav sretan se obraća Zankiju;
A di si Karlo, šta ima?

A on mu odgovori ljutito, onim viškim naglaskom;
A šta te boli kurac, kaa? – I krene šutke put stadiona. Ako je išta mrzio, dok je bio čist, je ikakav kontakt s narkomanima.

Pred stadionom dvojica švercera prodavaju karte, bez obzira na to što stadion neće biti pun. Vjerovatno su ih dobili na poklon, pa ih daju ispod cijene.
No ni ta cijena se ne sviđa Hrgoviću, pa bez priče udara švercera onim svojim, poznatim kratkim direktom, tako da se nesretnik trenutak kasnije nalazi u onom bazenčiću za piće, a karte u njegovom džepu.

Na ulasku u stadion opet problemi. Redar “Gradske sigurnosti” traži karte, a Hrgović mu daje one svoje recepte. Redar kaže da ga ne zajebaje i da mu dade prave karte, na što ovaj, polu zatvorenih očiju, po prvi put progovara;

Šta ti je sinko, nemoj me nervirat. Oćeš reći da ja lažen, a?

Revni redar uporan, kolege mu se spuštaju,  a Hrgović uvjeren kako ga ovi prave budalom. Ne valja nikako.

Tek kad smo mu rekli da se stvarno radi o receptima, Hrgi se nasmije i zaključi;
A baš san glup. Skužaj lave ka! – Te mu svi stanemo pretraživati džepove, a navijači iza nas cupkaju u ogromnoj koloni.

Kad ih je konačno onako znojan pronašao u nekom skrovitom mjestu ispod kaiša, slavodobitno ih dade zbunjenom redaru.

Na sjeveru smo radili sve osim gledanja utakmice. Hrgović je čak gledao u suprotnom pravcu od terena, a kad je Hajduk poveo sa 1:0, počešao se za nos i rekao;
Bravoo Bili...

Navijanje su vodili Šogun i Kolumbo, a Zanki je ovom zadnjem nešto dobacio, kao nekakvu glazbenu želju, na što se ovaj oglušio i tu je počelo.

U tren oka su sijevnule šake, Kolumbo je hrabro krenuo, ali ga je ugasilo nekoliko naših šaka. Tad se na nas zaletio Šogun s desetak momaka i došlo je do masovne tuče u koju je uskočilo još par momaka na našu stranu, tako da je na sjeverozapadu došlo do masovnog stampeda.

Tko god nakon tuče prepričava događaje i detalje, taj istu nije ni vidio, jer možeš biti fokusiran samo na onog ispred sebe.

Tako ni ja nisam vidio ništa, ali su mi pričali da je Zanki pikirao samo Kolumba, koji je naposljetku s ostalima pobjegao u masu, Hrgović je desnom držao Šoguna za one poznate repe i boksao ga lijevom po bubrezima i glavi, a ludi Kuzmanić je udarao i naše i njihove.

To je bilo vrijeme kada je policija puštala da se navijači razračunavaju tribini, pa su takvi događaji bili pravi festivali veselja i kaubojštine.

Izašli smo malo prije kraja utakmice da pričekamo prijatelje koji su se skrili u masi. Dok smo taktički razdvojeni čekali Kolumba, Šoguna i jednog kosatog ispred sjevera, sudac je odsvirao kraj i masa navijača je krenula prema izlazu.

U tom trenutku Hrga u jednom kosatom liku prepoznaje suparnika s utakmice, pa ga bez pitanja pogađa svojim kratkim direktom po sred oka. Lik je arlauknuo od boli, a jedan kraj njega je povikao;

– LJUDI, UBIŠE NAM MATU!

Bilo je kasno da im objašnjavamo kako je, eto, došlo do zabune, jer je naš prijatelj nehajem udario vašeg kosonju, misleći da se radi o nekom drugom, pa smo navalili mi prvi na njih, pa što bude.

A bilo je sranje jer je ugašeni kosonja bio iz Sinja i u društvu cijelog sela od pedeset ljudi.
Ja sam, u nepravednoj borbi, odmah dobio seriju u glavu, pa još i cipelarku na podu, Hrgović, koji je pao sam od sebe, isto, a na trenutak su još samo Kuzma i Zanki pokazivali znakove otpora, i to tako da je svako od njih pikirao jednog, kojeg je na podu ukucavao u sarbun, a na sebi ih imao bar pet koji su njega.

Tu je ipak reagirala policija i spasila nam živote, pa smo se nekako sabrali i pobjegli. Ja i Zanki na jednu, a ostali na drugu stranu, s tim da Hrgović nije imao sreće, pa se skotrljao niz padinu točno pandurima pod noge.

Trebalo ih je pet, šest da ga, doslovno, donesu do “marice”, s obzirom na to koliko se bacakao i psovao im sve po spisku.

Ja i Zanki smo se Frankopanskom spuštali do grada, bez riječi, ljuti zbog popušenih batina i uhapšenog prijatelja.

Kod kazališta je zaustavio onog što gura kolica s burekom, uzeo mu dva, te gentlemenski podigao prst i povikao;
TAKSI!

Lik nas je doveo do Mažuranićevog šetališta, gdje smo izašli. Ne moram napominjati da je razgovor na relaciji Zanki – taksista bio čisti evergreen;

– Momak, a platit?
– Evo brale samo da skoknem doma po pare..

Eh da, Hajduk je u toj utakmici pobijedio sa 2:1….

 

 

“Posvećeno prijatelju Jošku Hrgoviću koji je, nekoliko godina nakon ove priče, napustio ovaj svijet u cvijetu mladosti. Isto kao i Šumelj. I mnogi drugi iz te generacije… Pokoj im duši!”


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 8.2/10 (29 glasova ukupno)

56 komentara na “Zimbru”

  1. Zeljko

    dobro štivo

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. Filip

    Baš sam gušta čitajući priču od svih priča s tribine meni najdraža

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  3. Filip

    Igrala se dnevna utakmica po pasjoj vrucini??? 20h

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 2 od 2«12

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output