Borongaj

Taj derbi protiv Dinama – 14.10.2001. godine – navijači Hajduka, nažalost, neće pamtiti po pobijedi Hajduka u gostima – i to nakon punih devet godina – već po propisnim batinama i gubitkom desetak transparenata, od kojih jednog nikad nisam prebolio…

2001.10.14

Bilo je to doba kada su Bad Blue Boysi bili na vrhuncu snage i ludila u onom, svome imidžu ćelavih glava i zelenih Alpha jakni. Doba kada im nije bilo problem potegnuti nož na navijače bilo kojeg kluba, a posebice Hajduka.

Nakon “Krvavog derbija” iz 1996. godine, samouvjereno su gospodarili gradom i kažnjavali Torcidaše kojima je u glavi još bila devedeseta i spontano lutanje po Zagrebu. Bili su brojni. Nikad brojniji i pojavom mobitela jako organizirani.

Desetak brojnih podgrupa naspram jedne naše. Podgrupe čije ime sam ja smislio i osnovao zajedno s petnaestak tadašnjih ekstremnih članova, mahom iz podružnica Zagreba, Osijeka, Mostara…

Musa, Mrcina, Vedran, Mucić, Brca i Pilić su bili samo neki od istaknutijih članova grupe “WB01” (“White Boys 2001, op.a.), čije ime se prvi put pojavilo na smiješnoj plahti u srpnju 2001. godine, protiv Ferencvaroša u Budimpešti, a dva mjeseca nakon je novi transparent preživio i krvave napade Poljaka u Krakowu.

U Splitu WB01 zaustavljaju mini-bus s desetak “Sharksa”, te im naplaćuju za “krakovske oštrice”.

U zanosu novonastale grupe, jednoglasno donosimo odluku kako na derbi u Zagreb idemo dan prije.

Subotnja noć uoči derbija. U vlak za Zagreb ulazimo ja, Musa, Jozo Mucić i mali Bila, zajedno s dvadesetak ostalih navijača, a ostatak ekipe ostaje na kolodvoru piti, do ulaska u zadnje autobuse redovne linije za isti grad. Mjesto sastanka je okretište tramvaja na Borongaju.

Već prvim zviždukom željezničara smo shvatili da smo okruženi uglavnom idiotima ili maloljetnicima, pa ne čudi što ih je trećina otpala već u Kaštel starome, nakon poznatog glasa “Brke kontrolora”;

– Amo ekipa, karte na pregled!

Netko mu je mudro dobacio;

– Brko, Brko, bi li mi ga drko? – pa se revnosni kontrolor zajapurio u licu i naredio policajcu iz vlakopratnje;

Ajde Mate, goni to sve vani!

Ostatak putovanja nastavljamo uz pijuckanje nekog kiselog vina i raspravu o navijačkim temama.

B…b…budi se. Karlovac. – bio je to lakat i smiješno lice još smješnijeg Joze Mucića koji je, jebem li te ironijo, zaista mucao. Ali je kao navijač bio mudonja bez premca.

Još nije bilo dobro ni svanulo kada je vlak pristao na glavni kolodvor, a mi smo priljubljenih nosova na staklo promatrali kada će početi napad Boysa na nas, ali se on srećom ili na žalost – ovisno kako gledate na to – nije dogodio.

Osim par temeljnih policajaca i prodavača novina, nije bilo nikoga na stanici, pa smo se čak malo i razbahatili pjesmom i pobjedonosnim fotografiranjem kod kipa kralja Tomislava.

2001.10.14.001a

Ubrzo dolazi policijski kombi i mi bivamo uvedeni u tramvaj koji vozi prema stadionu Maksimir. Netko je pametan zamislio da dočekamo popodnevne sate na autobusnom stajalištu ispod Maksimirskog juga.

Naravno da se naš plan nije podudarao s njihovim. Na okretištu Borongaj primjećujem nekoliko lica u mraku. Poznatih lica koja se pokvareno smiju.

Redom, to su bili Đani, moj brat Ante, Jurka, Špar i još nekoliko njih u kafiću. Policija ih uopće ne registrira, a nas vode lijevo prema jugu.

Torbu s transparentom stavljam Bili na leđa, a nas četiri se, gle čuda, odvajamo desno i već za par trenutaka udaramo “bese” (šaka o šaku, op.a.) svojim kompanjonima. Ubrzo nestajemo u nekoj ulici par stotina metara iza istočne tribine.

Ulazimo u neki kafić gdje gazda ne vjeruje da su mu Torcidaši gosti. I to ne baš rado viđeni.

Guta knedle i glumi prisnost pitanjima tipa;

Jeli dečki, dobar je Hajduk ove sezone, a? – a Đani mu odgovara pokvareno;

Ma ne pratim ti ja balun. To debili prate. Aj ulij ti nama jednu na kuću..

A do dvanaest ih je ulio i previše. Toliko da smo se osjetili baš ono moćni.

Kreče pjesma putem do okretišta Borongaj. A kada krene pjesma u takvim okolnostima, tada je jasno da smo spremni na zlo i naopako.

Ispred kafića “Dinamo” zatičemo još desetak nepoznatih navijača Hajduka, posprdno zvanih “alealeština”, a onda na kraju ipak prepoznajemo Getara Melvana, Slavka, Wolfa iz Drniša, pijanog Pepu i šlag na kraju – kosatog gorštaka Keru – koji je, s onom zemljoradničkom šapom, dijelio pljuske navijačima u plavome.

Naravno, radilo se o njihovoj “alealeštini”, pa iako takav način borbe nisam opravdavao, ipak mi je pijanom bilo smiješno. Neki čak uzimaju to novo čudo tehnike – mobitel – i prozivaju Boyse: “Di ste Purgeri?”.

Neće ovo na dobro… – kažem bratu i potegnem gutljaj piva, zagledan u autobusni parking, udaljen pedesetak metara, gdje je naših dvadesetak bilo pod policijskim osiguranjem još od jutra.

I odjednom mi misli presiječe zvuk kamena od staklo kao nož u srce. – KRAŠŠŠŠ…

Koji kurac sad? – pomislim, a odjednom ugledam tridesetak Boysa kako trču prema nama.

AJMOOOOO…UDARIIIII… – i zaspu nas svime, od kamenja do boca. Nalet je tako silovit da se goloruki povlačimo u kafić, čija stakla padaju pod kišom projektila.

Uzvraćamo iznutra, zbijeni kao miševi i bez mogućnosti za neki manevar. Boysi nas još jedno deset, petnaest sekundi – koji traju kao vječnost – gađaju, a onda se zalijeću prema ulazu, očito odlučni da nas zgaze do kraja.

2001.10.14

U grozničavoj borbi za vlastite živote, bacamo mahnito sve čega se možemo dočepati u kafiću – pepeljare, boce, čaše, pa čak i dozere od žestokih pića, stolice… – tako da prvih nekoliko Boysa biva pokošeno, pa čak i naših od “prijateljske vatre”.

Primjerice, Jozo Mucić pogađa Špara ispred sebe, pa kad shvati što je napravio, digne ga s poda i crvenih obraza reče;

O…oprosti. N…nisan tija brate!

Špar ustaje i krvave glave opet izbija na čelo ekipe. Zaista srčan momak s velikim mudima. Viče;

AJMO TORCAAA!! – pa izlijećemo pod adrenalinom vani i tjeramo Boyse do tramvaja. Primjećujem da nas je upola manje, mnogi su pobjegli put zgrada ili se skrili u okolnim kafićima.

2001.10.14.002

Mi ne možemo pobjeći ni da hoćemo. U potpunom smo okruženju. Boysi ponovo nalijeću na nas, ne zaustavlja ih ni naše direktno gađanje bocama u tijelo.

Potpun fanatizam s kojim se nisam sreo do sada. Prepoznajem neke od njih. Prva ekipa, Tolić, braća Rukavina, Petinjci…

Opet smo u bijegu i opet se jedva izvlačimo od njihovog ulaska u kafić bacajući stolice na njih, čime se uski ulaz kafića nekako blokira. pa rijetki njihovi, koji zagaze preko praga, bivaju lako izudarani.

Tek tada primijetim da se nešto i na autobusnom stajalištu dešava. Nevjerojatan prizor. Niti tri, četiri Boysa nisu u naletu, a dvadeset naših bježi, zajedno s ona tri nesretna temeljca koji su ih, kao, čuvali.

Kruv ti jebem, transparenti! – opsujem, pa zadnjim snagama ponovo potiskujemo Boyse. Zadnje što vidim je Đani sa stolicom na glavi kako sam stoji ispred njih desetak, jedan je na podu, a i Špar opet ima ranu na tijelu, tako da je cijeli u boji crvene “Kappa” trenirke, iako je gol do pasa.

NA POD…ULAZI U KAFIĆ…UZA ZID... – bile su neke od naredbi interventnih policajaca koji su udarali koga god su stigli.

Ta nova postrojba je bila nešto potpuno drugačije od dosadašnjih “zelenih” policajaca sa slabim štitom i malim pendrecima. Izgledali su tako robusno u tim oklopima, a opet pokretni i opasni s onim velikim “tomfa” pendrecima.

To nije spriječilo Boyse da ih zaspu sa kamenjima, ali su se itekako iznenadili brzinom kontranapada.

To nam je dalo malo predaha da se osvrnemo oko sebe. A volio bi da nije bilo tako. Jer prizor koji je slijedio mi se zauvijek urezao u pamćenje.

Naime, Špar je, ionako cijeli krvav, držao rukom novu ranu na boku – i to ubodnu od noža, a jadni Slavko za oko. I tek tada sam shvatio užasnu činjenicu.

O Bože, pa on je ostao bez njega! – rekao sam za sebe i osjetio kako mi se u grlu grči, a oči pune suzama.

Untitled-1

U jednom trenu sam shvatio sav besmisao smisla naših sukoba i mržnje, u jednom trenu sam rekao sebi da mi to više ne treba i da ne želim biti dio nečega zbog čega će jednog dana nekome pasti glava, a nitko neće znati objasniti kako je i zbog čega došlo do toga.

Crne misli su mi prolazile kroz glavu i gledao sam kako ih hitna odvodi, potpuno nesvjestan da nam policija savija ruke. Nas desetak je stajalo ispred “marice”, a dežurni šaljivdžija – neki kreten iz Šibenika, kojem je ovo vjerojatno bilo prvo gostovanje – je oduševljeno govorio;

Ajmo ljudi, uđite, ima još mista... – pa je ušao prije mene i to čizmom u leđa.

Nas četvero je ostalo čekati novu, a ja sam korak po korak ustuknuo nazad i našao se u obližnjoj trafici. Međutim, sloboda nije dugo trajala. Naime, mlada gospodična je počela vrištati, očito uvjerena kako sam pljačkaš, pa sam se ubrzo našao vezan.

Držali su nas u nekoj garaži gotovo cijelu utakmicu. Nas u jednome uglu, isti broj Boysa u drugome. U početku smo režali jedni na druge, a do kraja utakmice smo zajedno sjedili i pušili cigarete. Toliko o toj mržnji.

I njima je bilo jako žao, pogotovo zbog Slavka, tako da je nestalo tog naboja i prkosa. Osjetio sam da im je krivo i da bi sve na ovome svijetu dali da se to nije desilo.

Tu mi se u razmišljanju posebno svidio Rukavina, mlađi od dvojice poznate braće BBB. Do prije sat vremena je stajao na crti i hrabro jurišao na nas, a sad je bio tako žalostan zbog događaja i razočaran životom koji živi, a išao je na fakultet i ovakve stvari mu nisu trebale.

Sat vremena nakon završetka utakmice su došli novi uhićenici. Prvo smo saznali da je Hajduk konačno pobijedio i svi smo skočili u zrak od sreće. Ali sljedeće informacije su nas opet šokirale.

Naime, Boysi su napravili rekord u otimanju naših transparenata. Nabrajao je lik;

Zapalili su nam brale Senj, Imotski, Gomilicu, Sesvete… – još ih je nabrojao nekoliko, ali kada je na kraju rekao WB01, skoro sam se onesvijestio od šoka.

Šta pričaš Gospu ti napušenu? WB01 su zapalili?? – rekao sam mu nervozno, a lik mi je odgovorio;

– E njega nisu. Neman pojma zašto. Samo su ga objesili na ogradu…

2wee

Samo sam sjeo na pod i zapalio cigaru. Dobro sam znao da gubitak transparenta znači kraj za grupu, iako je ukraden u onom naletu ispod juga.

Gledao sam u daljinu odlučan da više ne želim biti dio te okrutne supkulture, mržnje bez razloga i gubljenja vremena po nogometnim tribinama Hrvatske.

Sutradan nas je pustilo kući i ja sam hrlio svojoj obitelji, voljenom sinu i novom životu punom pozitive.

 

Dva tjedna kasnije bio sam na putu za Veliku. Kamen Ingrad se ne propušta…


Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode. Nagradite entuzijazam autora sa ocjenom i komentarom, negativnim ili pozitivnim, kao podstrek za daljnji rad!
Unaprijed hvala!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocjena: 9.6/10 (117 glasova ukupno)

121 komentara na “Borongaj”

  1. abba

    Kad ce sljedeca prica s tribine 😀 sve me straj da e brzo bit gotovo jer si reka da imas određen broj priča. pozz

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  2. chibs

    Napokon prisjecanje na ovaj događaj.masu stvari se ovog dana desilo lose za torcu,ali od tada krece veliki come back torce.juka,sta god danas ljudi mislili lose o njemu,gura i predvodi novo razdoblje u povijesti grupe koja se sa novin ljudima reorganizira i udara temelj ovoga danas.nakon zvjezdanih 80tih tribalo je proc cilo desetljece da se neke stvari promine.nije bija problem u brojnosti nego u svijesti da vise nisu stara vrimena.bojsi su to svatili puno prije i naninili nan dosta poraza.ali kad tovaru dođe u glavu,nema nan ravnih.di smo mi danas,koliko je to razina iznad ostalih u bilo kojem pogledu.bojsi su na njihovu zalost danas u 300 pm.svaka cast tebi juka i veli na vodstvu kad je bilo najteze!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +5 (od 7 glasova)
    Odgovori
  3. trt

    Text odlican,ko i manje vise sve dosad napisano,samo ne znan cemu ovo pripucavanje sa anonimnim internetskin asevima?
    Gubjenje vrimena i istrazivanje rude!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +2 (od 2 glasova)
    Odgovori
  4. klupa u kvartu

    mozes li mi odgovorit koga nazivas alealestinom ???

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  5. real

    Postoji li i jedna frka di je torcida pobijedila bbb?mislim da ne..

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 10 glasova)
    Odgovori
    • st_dica

      ti si na sceni 11 dana?

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: +1 (od 9 glasova)
      Odgovori
      • real

        navedi jednu u posljednjih petnaest godina di su bbb izvukli deblji kraj

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: -1 (od 5 glasova)
        Odgovori
        • skorpion

          di su bbb izvukli deblji kraj?slusaj,ja mislim da ne postoji grupa u europi,odnosno rivali ko mi i bbb da smo pojednaki u dobivenim tucama ili izgubljenim!necu ti ode nabrajat tuce dobivene jer nema smisla,al vjeruj mi i oni su lizali pod kao i mi,ali postoji jedna mala,ali bitna razlika nas i bbb! bbb se vole eksponirat,vole zavrsit u medijima,vole da ih svi znaju,dok mi vise furamo ljubav prema klubu i divljenje atmosferi,oni ulicu!pozdrav

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 4 glasova)
          Odgovori
  6. real

    postoji li i jedna frka di je torcida pobijedila bbb?mislim da ne postoji

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -4 (od 6 glasova)
    Odgovori
  7. ПФК Бгд

    Приче с трибине, рецесијски дневник, редарску кронику, путописе… Све сам то ишчитао претходних дана…

    Ево “дословце” ћу пренети утиске о порталу, као и поздраве које је изнео мој брат с трибине… из Блока 63, иначе бивши робијаш, разбојник, лопов, тешки наркоман, велики усташа, хулиган и гробарски зликовац:

    “Sve pohvale autoru ovih prekrasnih putopisa i navijačkih retro-priča, moram primijetiti da posjeduje iznimno veliki dar za pisanjem i sa nevjerojatnom literarnom vještinom i umijećem opisuje sve te događaje i osobne huliganske pustolovine, otrgnuvši ih na taj način od zaborava. Oštro pero Jurino, ka’ u Rada Tomovog.
    Ljep pozdrav od grobarskih luđaka iz Humske 1.”

    Ово за гробарског брата је наравно била шала. Иначе, заиста добри и занимљиви текстови… Свака част Јука!

    Я приветствую вас!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  8. whiteline

    Na opisanu utakmicu ušli smo u ogulinu nas dva s raba u 4 ure ujutro na dan utakmice. u rijeci smo tada išli u školu il na faks kako ko i pratili smo bijele tada vlakovima ma di igrali. Vlak iz rijeke bia je u ponoc za zagreb, i tako smo uvik kretali te bi u ogulinu uvik izisli da sacekamo vlak iz splita kako bi s ekipom isli dalje a ne nas par.i tako svako gostovanje.al kad pises vec o ovom borongaju cu se i ja nadovezat. U rijeci kao i obično noc prije utakmice dežurala je armada, s pojedincima san bija dobar pa san uvik zna u kojoj su semi,ovi put ih je bilo 20ak isprid kolodvora a kako smo mi to znali uletili smo na prugu iza dučana graciani i pjeske dosli do vlaka izbjegavajuci tako glavni ulaz u želježnički kolodovor di je armada uvik čekala. I tako smo ih po ko zna koji put izbjegli. Usli smo u vlak je kupili karte do ogulina jer nas je kontrolor tija izbacit. put smo kratili popivsi dvi litre peristila i uz par đoksa…i probijanje vene tada san bija u tom gadnom djiru. U ogulinu izlazimo iz vlaka te valja čekati splitski vlak da se spojimo s ekipom ka i uvik…u tih 40min cekanja setamo se ogulinom i pošto smo imali sprej krlžamo par parola bbb dinamo i potpisujemo se ka torcida rab i crna legija lopar. Dolazi konačno vlak izsplita i ulazimo u njega te se napokon spajamo s momcima za koje bi život dali. Pozdrav Jozu u australiji ako ovo čita. Da skratim dolazimo na glavni kolodvor u zg i začudo nema odbora za doček te se ekipa iz vlaka razilazi neki put stadiona a mi o svom poslu kako ko jebiga. Ja san iša javit se jednom priki na ferenščicu i još troje ljudi samnom. Na borongaj dolazimo odmah nakon sto su se svi namistili ko je šta tija u to doba svi smo bili na opijatima. dolazimo na borongaj I imamo sta vidit nasi svi zbijeni u unatrošnosti kafica pivaju se nase pismee a torbe s transparentima stoje na teraci kafica. onako pukniti ne marimo za to vec uletavamo u kafič te se pozdravljamo s našima. sičan se Slavka,Melvana, Joza Muciča, Đanija, Pepe,tebe katoliče, Špara i tu se nalaze jos neki momci koje necu imenovat al večina su ispali pičke čast izuzecima.a onima koji su se zaključali u wc te onima koji su pobigli s mjesta napada poručujem ka i tada da im to nikad neču zaboravit jer da smó ostali svi skupa možda Ševo nebi izgubija oko i nebi popušli toliko transparenata zar ne katoliče?pa da pojedinci nisu pobigli mislim da bi puno bolje prošli. I ja san se pita čemu sve ovo kad smo skontali da je Slavko osta bez oka,a več iduci derbi usplitu sam boyse čeka nožem da osvetimo slavka.nasrecu nismo ih ulovili nebi danas sebi moga oprostit da sam nekoG probija nožem a ti momci žive isti način života ka i mi. Mene nakon napada bbbsa nije privelo.uspija san pogledat utakmicu s juga i nijedan nas transparent što je gorija tad me nije zabobolija ka slavkovo oko toG dana. Rukavinu mlađeg dobro znam jedno vrime je litova na rabu i njemu je teško palo to sto se dogodilo slavku a oni se kunu da nije bilo namjerno. Pa ovom prilikom šaljem pozdrav svim sudionicima ove priče. P.s.Katoliče moga si opisat gostovanje u kranjčevičevoj,kad su se u vlaku dilile kukuklan kapice. ako triba imam ja par slika s toG gostovanja. Živili vlakovi nikad više onakvih napetosti.jel tako?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
  9. whiteline rab

    Na opisanu utakmicu ušli smo u ogulinu nas dva s raba u 4 ure ujutro na dan utakmice. u rijeci smo tada išli u školu il na faks kako ko i pratili smo bijele tada vlakovima ma di igrali. Vlak iz rijeke bia je u ponoc za zagreb, i tako smo uvik kretali te bi u ogulinu uvik izisli da sacekamo vlak iz splita kako bi s ekipom isli dalje a ne nas par.i tako svako gostovanje.al kad pises vec o ovom borongaju cu se i ja nadovezat. U rijeci kao i obično noc prije utakmice dežurala je armada, s pojedincima san bija dobar pa san uvik zna u kojoj su semi,ovi put ih je bilo 20ak isprid kolodvora a kako smo mi to znali uletili smo na prugu iza dučana graciani i pjeske dosli do vlaka izbjegavajuci tako glavni ulaz u želježnički kolodovor di je armada uvik čekala. I tako smo ih po ko zna koji put izbjegli. Usli smo u vlak je kupili karte do ogulina jer nas je kontrolor tija izbacit. put smo kratili popivsi dvi litre peristila i uz par đoksa…i probijanje vene tada san bija u tom gadnom djiru. U ogulinu izlazimo iz vlaka te valja čekati splitski vlak da se spojimo s ekipom ka i uvik…u tih 40min cekanja setamo se ogulinom i pošto smo imali sprej krlžamo par parola bbb dinamo i potpisujemo se ka torcida rab i crna legija lopar. Dolazi konačno vlak izsplita i ulazimo u njega te se napokon spajamo s momcima za koje bi život dali. Pozdrav Jozu u australiji ako ovo čita. Da skratim dolazimo na glavni kolodvor u zg i začudo nema odbora za doček te se ekipa iz vlaka razilazi neki put stadiona a mi o svom poslu kako ko jebiga. Ja san iša javit se jednom priki na ferenščicu i još troje ljudi samnom. Na borongaj dolazimo odmah nakon sto su se svi namistili ko je šta tija u to doba svi smo bili na opijatima. dolazimo na borongaj I imamo sta vidit nasi svi zbijeni u unatrošnosti kafica pivaju se nase pismee a torbe s transparentima stoje na teraci kafica. onako pukniti ne marimo za to vec uletavamo u kafič te se pozdravljamo s našima. sičan se Slavka,Melvana, Joza Muciča, Đanija, Pepe,tebe katoliče, Špara i tu se nalaze jos neki momci koje necu imenovat al večina su ispali pičke čast izuzecima.a onima koji su se zaključali u wc te onima koji su pobigli s mjesta napada poručujem ka i tada da im to nikad neču zaboravit jer da smó ostali svi skupa možda Ševo nebi izgubija oko i nebi popušli toliko transparenata zar ne katoliče?pa da pojedinci nisu pobigli mislim da bi puno bolje prošli. I ja san se pita čemu sve ovo kad smo skontali da je Slavko osta bez oka,a več iduci derbi usplitu sam boyse čeka nožem da osvetimo slavka.nasrecu nismo ih ulovili nebi danas sebi moga oprostit da sam nekoG probija nožem a ti momci žive isti način života ka i mi. Mene nakon napada bbbsa nije privelo.uspija san pogledat utakmicu s juga i nijedan nas transparent što je gorija tad me nije zabobolija ka slavkovo oko toG dana. Rukavinu mlađeg dobro znam jedno vrime je litova na rabu i njemu je teško palo to sto se dogodilo slavku a oni se kunu da nije bilo namjerno. Pa ovom prilikom šaljem pozdrav svim sudionicima ove priče. P.s.Katoliče moga si opisat gostovanje u kranjčevičevoj,kad su se u vlaku dilile kukuklan kapice. ako triba imam ja par slika s toG gostovanja. Živili vlakovi nikad više onakvih napetosti.jel tako?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  10. whitelin-rab

    Na opisanu utakmicu ušli smo u ogulinu nas dva s raba u 4 ure ujutro na dan utakmice. u rijeci smo tada išli u školu il na faks kako ko i pratili smo bijele tada vlakovima ma di igrali. Vlak iz rijeke bia je u ponoc za zagreb, i tako smo uvik kretali te bi u ogulinu uvik izisli da sacekamo vlak iz splita kako bi s ekipom isli dalje a ne nas par.i tako svako gostovanje.al kad pises vec o ovom borongaju cu se i ja nadovezat. U rijeci kao i obično noc prije utakmice dežurala je armada, s pojedincima san bija dobar pa san uvik zna u kojoj su semi,ovi put ih je bilo 20ak isprid kolodvora a kako smo mi to znali uletili smo na prugu iza dučana graciani i pjeske dosli do vlaka izbjegavajuci tako glavni ulaz u želježnički kolodovor di je armada uvik čekala. I tako smo ih po ko zna koji put izbjegli. Usli smo u vlak je kupili karte do ogulina jer nas je kontrolor tija izbacit. put smo kratili popivsi dvi litre peristila i uz par đoksa…i probijanje vene tada san bija u tom gadnom djiru. U ogulinu izlazimo iz vlaka te valja čekati splitski vlak da se spojimo s ekipom ka i uvik…u tih 40min cekanja setamo se ogulinom i pošto smo imali sprej krlžamo par parola bbb dinamo i potpisujemo se ka torcida rab i crna legija lopar. Dolazi konačno vlak izsplita i ulazimo u njega te se napokon spajamo s momcima za koje bi život dali. Pozdrav Jozu u australiji ako ovo čita. Da skratim dolazimo na glavni kolodvor u zg i začudo nema odbora za doček te se ekipa iz vlaka razilazi neki put stadiona a mi o svom poslu kako ko jebiga. Ja san iša javit se jednom priki na ferenščicu i još troje ljudi samnom. Na borongaj dolazimo odmah nakon sto su se svi namistili ko je šta tija u to doba svi smo bili na opijatima. dolazimo na borongaj I imamo sta vidit nasi svi zbijeni u unatrošnosti kafica pivaju se nase pismee a torbe s transparentima stoje na teraci kafica. onako pukniti ne marimo za to vec uletavamo u kafič te se pozdravljamo s našima. sičan se Slavka,Melvana, Joza Muciča, Đanija, Pepe,tebe katoliče, Špara i tu se nalaze jos neki momci koje necu imenovat al večina su ispali pičke čast izuzecima.a onima koji su se zaključali u wc te onima koji su pobigli s mjesta napada poručujem ka i tada da im to nikad neču zaboravit jer da smó ostali svi skupa možda Ševo nebi izgubija oko i nebi popušli toliko transparenata zar ne katoliče?pa da pojedinci nisu pobigli mislim da bi puno bolje prošli. I ja san se pita čemu sve ovo kad smo skontali da je Slavko osta bez oka,a več iduci derbi usplitu sam boyse čeka nožem da osvetimo slavka.nasrecu nismo ih ulovili nebi danas sebi moga oprostit da sam nekoG probija nožem a ti momci žive isti način života ka i mi. Mene nakon napada bbbsa nije privelo.uspija san pogledat utakmicu s juga i nijedan nas transparent što je gorija tad me nije zabobolija ka slavkovo oko toG dana. Rukavinu mlađeg dobro znam jedno vrime je litova na rabu i njemu je teško palo to sto se dogodilo slavku a oni se kunu da nije bilo namjerno. Pa ovom prilikom šaljem pozdrav svim sudionicima ove priče. P.s.Katoliče moga si opisat gostovanje u kranjčevičevoj,kad su se u vlaku dilile kukuklan kapice. ako triba imam ja par slika s toG gostovanja. Živili vlakovi nikad više onakvih napetosti.jel tako?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  11. whitelinerab

    Nas dva s raba smo po običaju išli dan prije u ponoč vlakom Ri-Zg i ka i svako gostovanje u Ogulinu smo izletili van te čekali vlak izsplita da se pridruzimo ekipi. Tako smo putovali to vrijeme na sva gostovanja hajduka dan prije utakmice u ponoc u rijeci na vlak pa bi u ogulinu čekali splitski vlak. Prvi problemi u rijeci na želježničkom kolodvoru di nas je čekala armada al smo mi njih odavno provalili da stoje samo na glavnom ulazu u kolodvor a mi smo do vlaka dosli prugom od graciania te tako zaobišli armadu ka i uvik. Do ogulila ispijamo litru peristila i u wcu probijamo vene u takvom sam điru bija tada. Dolazimo u Ogulin te imamo ka i uvik 40ak min do vlaka s našima izsplita. Za to vrijeme šaramo po ogulinu purgerske potpise te pišemo na više mjesta torcida rab. U vlaku iz splita je živo dio ekipe spava dio pije i pjeva mi se pridruzujemo budnima. Dolazimo u zg i razilazimo se mi smo išli o svom poslu na ferenčicu rješit se,te urokani dolazimo na borongaj. u kaficu unutra se ekipa grupirala a transparente su nasi uredno ostavili na taraci kafica. U kaficu pripoznajem Đanija,Melvana,Špara,Slavka Ševu,Pepu,Jozu iz Brodarice te ostale torcidaše. Vrime prolazi mi bezbrižno pijemo i pjevamo o hajduku i kontra purgera. Kad odjednom nastaje lom kaos i mi kontamo da smo napadnuti i da bbbsi jurišaju na nas. Poseban pozdrav našima koji su pobigli i zaključali se u wce od straha. Da su svi ostali Slavko nebi osta bez oka.a transparenti su pali na njihov juriš koji su im bili servirani na pjat na terasi. Mi koji smo ostali branili smo se svim s čim smo mogli. Neki su naši uhičeni neki ne. Na utakmici boysi razvijaju 10ak naših transparenata ali nijedan me nije zabolija, jer sam mislia samo na Slavka. Rukavinu mlađeg sam upoznao tijekom života i mogu sve najbolje o tom momku rec. I njega boli duša šta je Ševo osta bez oka. Za dvi godine dogodilo se dugopolje di su naši prvo zapalili auto pa izvukli boyse da živi ne izgore.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +1 (od 1 glas)
    Odgovori
  12. whitelinerab

    sory ljudi komentira sam isti događaj više puta jer san misli da nije prihvatilo komentar tek sad vidim da je sve prošlo,pa obrišji katoliče ove iste duple komentare i nemoj šta zamirjt.pozdrav s raba tebi i Šaji.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +9 (od 11 glasova)
    Odgovori
  13. slavonac

    Kad ce nova prica?? 😀

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  14. skorpion

    to je ta famozna 2001 o kojoj svi pricaju…a brale,mi smo torcida,ko nama sta moze,idemo u centar zagreba radit sranja,………. bbb nikad jacu u to vrime..kraj 90-tih i pocetak 2000-tih sa 100-ak skinsa u svojoj ekipi..bas smo magarad..i ovo po meni nije akcija nit podhvat..isti kurac da su i bbb dosli sili blizu Kroma i kako ce proc?naravno u krvlju i pepelu…nepotrebna “akcija” torcide uz to jos nosit transove..mi smo grupa koja je najvise transova izgubila na balkanu samo zbog klauna sa demajnom i transovima tipa:reve,reve magare…nazalost tek nakon zenita u rusiji smo dosli pameti i ko nam sad uzme trans..svaka mu cast…pozdrav ljudi

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +5 (od 5 glasova)
    Odgovori
    • jedan

      nije bilo nikad 100-injak skinsa na našoj tribini, deset do dvadeset. možda ti se činilo tako jer je masa ekipe tad (među njima i ja) furalo marte, spitke i ćele, ali razlika je, između ostalog, i u žnirafcima. 😉

      VA:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: 0 (od 0 glasova)
      Odgovori
      • skorpion

        istina!furali ste bas taj dir!bas ste forsirali te jakete i marte pa sam mislija da ste bas skinsi!a i opcenito ste uvik bili taj đir,samo je osciliralo…90-tih je to bilo izrazajnije,danas slabo il nista! pozdrav

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: 0 (od 0 glasova)
        Odgovori
        • zagrebacki malisan

          dns je jos uvijek kod nas boysa da snmo skoro svi celavi ili kratko posisani ali jos uvijek ima oko 20 skinjara i jos ima decki koji za tekme oblace takva jakne ali ne bas ko prije

          VA:F [1.9.22_1171]
          Ocjena: 0 (od 0 glasova)
          Odgovori
  15. speed

    Brko iz bulje mi smrko!!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  16. Pula

    Od 88 sam isao na navijacke tribine, pa sam tako bio i s Boysima u Rijeci i Ljubljani i na Torcidinom sjeveru na derbijima i u BG na finalu kupa 90.( zvezdin kup, godinu prije Boksicevog). Volio sam taj navijacko- nacionalni naboj, a kad ga je nestalo slabo sam vise isao na tribinu. U prici o Cipi se vidi koliko se ST okrenuo BG u, a imao sam, nazalost u zidu priliku upoznati zloglasnog Ferdia A. i samo mi je potvrdio koliko glumite srpske gangstere, nazalost jos jednom! Zanimljivo je u skoro svim Dalmatinskim pricama kako su dilili triske i ulovili barem egal, a popadalo je toliko transparenata! Boysi ipak od invazije na Bergamo imaju tradiciju – svako europsko gostovanje – nered i to je 26 godina bez mrlje na gostovanju, a ne bruke sa madjarima i raznim slavenima kojima smo se jos i pocetkom 90- tih smijali, jer smo za njih bili sta su nama bili Englezi i jos koje desetljece ispred njih. I moj je otac iz Zagore i znam da nisu Vlaji alealestina, a kad je Torcida bila u najgorem stanju vukli su je T Sibenik i T ZG, a Splitska je diskriminacija stalna… Pohvale za stranicu, svidja mi se, skoro da baca na Feral ( zloglasni, ko Ferdi he he)! Pozz Pula

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: -1 (od 3 glasova)
    Odgovori
  17. Stranac

    Sta vam to znaci alestina?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  18. jadran

    Juka, znan da si vec dobia upite pa pardon na dosadivanju, al kad ce ta prica sa tvoje zadnje utakmice i sukobon na sjeveru protiv Zagreba(4:0)?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: +3 (od 3 glasova)
    Odgovori
    • TheMladichi

      A koga to još zanima? Izlizana tema..

      VN:F [1.9.22_1171]
      Ocjena: -2 (od 2 glasova)
      Odgovori
      • utica plinarska

        mene

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +4 (od 4 glasova)
        Odgovori
      • jadran

        zanima svih ili ako ne zelis radi nekih neugodnosti svacan, tvoje pravo naravno ali onda bar jos neke navijacke daj ,sigurno ih u glavi imas puno jos nepodjeljenih s nama 😛

        VA:F [1.9.22_1171]
        Ocjena: +2 (od 2 glasova)
        Odgovori
  19. uiica plinarska

    ulica

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  20. Q

    Sta je bilo s tim Bilon ? Jeli nastavio ici ili ga je to odvelo u propast? I mislis na Tomislava Rukavinu?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
  21. Jole

    Ovoga se sican, ima san 8 godina na vjestima je sve bilo, ako se ne varan bilo je i par buseva razbijenih, a citav snimak je govorija o nevidenom do sad nasilju, osakacenim ljudima i onima sta se bore za zivot po bolnicama, je da su ga pritirali al novinari su se tad jos trudili, jedno 5 min su isle snimke stakla i krvi po podu

    VA:F [1.9.22_1171]
    Ocjena: 0 (od 0 glasova)
    Odgovori
Stranica komentara 3 od 3«123

Napiši komentar

Komentiranjem prihvaćate kućni red.

* Please Enter the Output