Na prvu utakmicu me otac odveo 1979. godine. Tri godine mi je bilo, a ne sjećam se ničega osim da je Hajduk igrao sa Željom. Prvi put na navijačkoj tribini navijao 1987.-e (Hajduk – Partizan), a na prvo gostovanja otišao vlakom u Šibenik 1992.-e. Od 1996.-e do 2004.-e jedan od vodećih pripadnika Torcidinine ekstremne frakcije, osnivač prve Torcidine podgrupe WB01 (White boys 2001.). Od 2004.-e sa svojom ekipom aktivno pratim i nacionalnu vrstu, što do tada u Torcidi uglavnom nije bio običaj, barem što se kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica tiče. Situacija se zakomplicirava 2008.-e kada sa sa svojom ekipom dajem podršku udruzi Uvijek vjerni (pod Hrvatskim nogometnim savezom), što dovodi do situacije da preko noći, od navijačkog uzora dijela mlađih, doslovno postajem izdajnik Torcide, pa čak i do krvavih uličnih sukoba (sukob na benzinskoj Pojišan, 6-7 ozlijeđenih, uključujući i mene) sa nekadašnjim pripadnicima iste skupine. Bilo kako bilo, od 1998. g. svako gostovanje fotografiram, zapisujem zanimljive događaje, tako da sa 150 gostovanja po Hrvatskoj i 40 država svijeta, mogu slobodno reći da sam svojevrsna živa enciklopedija Hrvatske navijačke scene i da imam još itekako što napisati i podijeliti sa svojim čitateljima. Objektivno i iskreno, kao što je i ovaj uvod. A još uvijek idem kad mogu, tako da ću i u budućnosti imati materijala za pisati…

Pave

Priča o momku koji će ostati zapisan zlatnim slovima u povijesti Torcide. Međutim, nije on bio samo Torcida. On je bio buntovnik, revolucionar i vizionar. Umjetnik ponajviše. Sve to skupa i ništa od toga. Na žalost, samo su ga rijetki razumjeli.

Govno s benzinske

Da na bude zabune, ovo je navijačka priča o gostovanju Torcide u švicarski Zurich (24.09.2003.g.), na utakmicu prvog kola kupa UEFA protiv Grasshoppersa, a zašto je naslov ovako bizaran – pročitajte u nastavku.

Euro 2012.

“Dečki uživajte, jer nikad vam više neće biti ovak’ lijepo!” – rekao je moj veliki prijatelj Andrija Kačić Karlin. I bio je u pravu.

Brko kontrolor

Višednevna životna odiseja dvojice prijatelja i njihovi doživljaji po pustopoljinama Lijepe naše, prilikom odlaska na beznačajnu utakmicu Hajduka u Zaprešiću, 24. studenog 1996. godine.

Ferencvaroš

“Zato i mi znamo, po balkanski, dobro bacati sve i svašta, pa se povlačimo do prvog štekata i zasipamo ih svime, od boca do stolova i stolica, na što ih nekoliko njihovih pada, ali ostale još više razljuti pa kreču na nas u crti, urlajući neko sranje tipa – PIT BULL, PIT BULL!!”

Sukob na trgu

“Što reći kada se nađeš u toj situaciji? Svatko se zapita da li je vrijedilo, da li opet ići na utakmice… Još kad si neispavan, gladan i pokriven dekom kojom su se pokrivale generacije kurvi i pijanica, a pored tebe, na otvorenom, sere mali Pepe, tako da čuješ i osjećaš… Dođe ti da se odjebeš sve.”

Budućnost

Kada u istom danu igraju Partizan u Mostaru i Hajduk u Podgorici, show na Balkanu je zagarantiran! Vratimo se u to ljeto – 19. srpnja 2007. godine…

Borongaj

Taj derbi protiv Dinama – 14.10.2001. godine – navijači Hajduka, nažalost, neće pamtiti po pobijedi Hajduka u gostima – i to nakon punih devet godina – već po propisnim batinama i gubitkom desetak transparenata, od kojih jednog nikad nisam prebolio…

Harkov

Dana 11.10.2008. godine, na stadionu “Metalista”, Hrvatska se mučila postići gol koji će nas odvesti na svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku. Utakmica je bila dosadna, a dan u gradu prekratak. A da nije bilo Margete iz Imotskog i Lenjina s trga Slobode, teško da bi se ičega kvalitetnog i sjećao…

Stranica 1 od 3123