Žan

Pismo prijatelju za koje nikad nisam ni mislio da ću ga pisati, a još najmanje slati na adresu na kojoj ga on neće pročitati. Nadao sam se da ću mu to jednog dana reći, onako muški. Međutim, nekom drugom zgodom, u nekom boljem životu…

Sukob na trgu

“Što reći kada se nađeš u toj situaciji? Svatko se zapita da li je vrijedilo, da li opet ići na utakmice… Još kad si neispavan, gladan i pokriven dekom kojom su se pokrivale generacije kurvi i pijanica, a pored tebe, na otvorenom, sere mali Pepe, tako da čuješ i osjećaš… Dođe ti da se odjebeš sve.”

Odlomci iz jedanaestog dijela knjige, naslova “Majko, baci mi bombe” (drugi dio)

Preko pedeset tisuća ljudi je Mišino pjevanje: “ako me ostaviš, kad poželiš kraj…” – pjevalo na svoj način: “ako ne postaneš novi prvak ti…”, a on je – s cipelama od krokodilske kože i obučen u raskopčanu havajsku košulju, ispod koje se na runjavim prsima isticao lančić s križem, te lagane, ljetne hlače – samo u transu raširio ruke i spustio glavu, uživajući u huku s tribine…”

Religija 2 (tattoo ožujka 2016.)

U ovome tekstu ne postoji ni najmanja primisao za ruganje s ičijim vjerskim osjećajima, samo s ljudskom glupošću koja je nemjerljiva. Dakle, pogledajmo koje su idiotarije ljudi spremni tetovirati, uvjereni kako su time na korak bliže Bogu.

Odlomci iz jedanaestog dijela knjige, naslova “Majko, baci mi bombe” (prvi dio)

“Majko ja san. Taki. Aj baci mi bombe, zaboravija san ih! – Prvo je na trenutak vladao muk, a onda se ženski glas opet oglasio: – Ma di ću ti bacat bombe sa balkona, jesi lud? Dođi gori po njih!
– Ma žurim majko! Ode ih baci, ode. U meko. – odgovorio je Tyson glasom razuma, pokazujući prstom na mali travnjak…”

Splitske “Rane”

Split je grad koji je izmislio riječ “redikul”. Kolike su šanse da i njegovi kriminalci nisu šaljivi? Do izlaska ozbiljne knjige o vrućem splitskom asfaltu, za sada samo satirični osvrt i bez imena junaka u tekstu.

Stranica 5 od 23« Prva...34567...1020...Zadnja »