“Ono što je on, nakon tri sata povlačenja tradicionalne mreže uhvatio, naši ribari bi bacili mačkama. No on je otišao kući s istinskim osmjehom na licu. Luang Prabang je bio pun pogodak.”
U ovome tekstu ne postoji ni najmanja primisao za ruganje s ičijim vjerskim osjećajima, samo s ljudskom glupošću koja je nemjerljiva. Dakle, pogledajmo koje su idiotarije ljudi spremni tetovirati, uvjereni kako su time na korak bliže Bogu.
“Naime, čovjek snen zaboravi gdje je, a kada proviri kroz vrata šatora i vidi stotinu metara visok strop dvorane – kroz čiju ogromnu rupu prodire jutarnje sunce – shvati da je noćio na jednom od najatraktivnijih mjesta na ovoj planeti. Uspomena za cijeli život.”
Neki ljudi bi zaista trebali pripaziti prije nego li na sebe tetoviraju neki natpis. Kao prvo – za cijeli život je, a kao drugo – okolina vas po tom natpisu i selektira…
“S druge strane plitke vode je stajalo krdo od preko pedeset robusnih i divljih bivola. Zaneseno smo im prišli da ih što bolje fotografiramo, a onda su se oni, u zaštiti mladunčadi, počeli približavati nama. Vjerujete mi, niti malo ugodno iskustvo…”
“Da je kralju Jayavarmanu netko, prije osamsto i kusur godina, rekao da će mu jednog dana hram – u kojem je živjelo preko dvanaest tisuća duša – pojesti džungla, vjerojatno bi ga dao smaknuti. Ipak, danas je to impozantno svetište – sa svim onim stablima, korijenima i lijanama, koje su zarobile svaku poru građevine – tek kraljevstvo makaki majmuna, koji tu sad jedini kraljuju. Tipičan primjer kako na kraju priroda uvijek pobjeđuje, ma kako se čovjek osjećao Bogom.”
U ovome tekstu ne postoji ni najmanja primisao za ruganje s ičijim vjerskim osjećajima, samo s ljudskom glupošću koja je nemjerljiva. Dakle, pogledajmo koje su idiotarije ljudi spremni tetovirati, uvjereni kako su time na korak bliže Bogu.
“Zato i mi znamo, po balkanski, dobro bacati sve i svašta, pa se povlačimo do prvog štekata i zasipamo ih svime, od boca do stolova i stolica, na što ih nekoliko njihovih pada, ali ostale još više razljuti pa kreču na nas u crti, urlajući neko sranje tipa – PIT BULL, PIT BULL!!”
Recesijski dnevnik X – Ono kad ni kriv ni dužan završiš na psihijatriji, a liječnici nemaju vremena ni volje da te saslušaju…
Pjevušilo se nekad “Od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana”, igrala kola, trčala štafeta voljenom Titu, tetoviralo “JNA”… Sve do devedesete, kada se raspala ta vražja Jugoslavija i donijela rat u kojem su se tukli pijucima u glavu ti isti koji su to kolo plesali, jer su shvatili da nisu isti narod i da svaka nacija mora imati svoju državu. Ono što nas u ovoj rubrici zanima nije politika, već koje simbole tetoviraju današnji nacionalisti. Uživajte!
