Dakle, sve je jasno. Konačno je došao mjesec izbora da saznamo tko će odnijeti nagradu u ovom prestižnom natjecanju. A nagrada, iako simbolična – majica “TheMladichi” i 100 kuna – ipak raduje. Ukoliko vlasnika pobjedničke tetovaže ne nađemo, nagradu će dobiti glasač koji u ovoj rubrici – do samog kraja, 31.12.2014. do pomoć – bude ostavio najviše komentara. Prionimo na posao…
Sjećanje na nikad odigrano finale kupa između Hajduka i Dinama, 02. svibnja 2000. godine. Utakmice koju ćemo pamtiti po neredima od početka susreta do 86. minute kada policija iz nemoći baca suzavac i prazni stadion.
Kako naslov sugerira, radi se o kategoriji neobičnih, otkačenih i besmislenih tetovaža, koje su njihovi vlasnici napravili iz samo njima poznatih razloga i pod utjecajem tko zna kojih vizija, sila ili sredstava
Recesijski dnevnik IX – Kako se naš junak Mate snalazi u situaciji kada puno popije, sretne Grozdu – sustanarku iz njegovih erotskih snova – a erekcija i nije baš na nivou?
U Hrvatskoj postoji dobro organizirana mreža prevaranata bazirana na ljudsku naivnost, a jedna od tih je i “Mobitelska mafija” za koju znaju i policija i sudstvo i mobilni operateri, ali nitko ništa ne poduzima. Da li zbog interesa, nesposobnosti ili nečeg trećeg – prosudite sami.
U drugom nastavku, sedmog dijela knjige – posvećenom 1989. godini – pročitajte sve od djetinjstvu na prijelazu velikih političkih promjena, odrastanja na ulici uz neke nove uzore i životne vidike…
Pjevalo se nekad “Od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana”, igrala kola, trčala štafeta voljenom Titu, tetoviralo “JNA”… Sve do devedesete, kada se raspala ta vražja Jugoslavija i donijela rat u kojem su se tukli pijucima u glavu ti isti koji su to kolo plesali, jer su shvatili da nisu isti narod i da svaka nacija mora imati svoju državu. Ono što nas u ovoj rubrici zanima nije politika, već koje simbole tetoviraju današnji nacionalisti. Uživajte!
U prvom nastavku, sedmog dijela knjige – posvećenom 1989. godini – pročitajte sve od djetinjstvu na prijelazu velikih političkih promjena, odrastanja na ulici uz neke nove uzore i životne vidike…
To je bila povijesna izjava jednog bistrog pripadnika “narodne milicije”, prilikom upada na tribinu “Torcide”, negdje u Bosni, sredinom osamdesetih godina. Rat je završio, Hrvatska je samostalna, nesretne milicije, zajedno s još nesretnijom Jugoslavijom, više nama, pa se nameće zaključak kako nam je u demokraciji bolje, barem što se ljudskih prava tiče. A dali je tako, prosudite sami iz istinite priče vezane za “Zločeste dečke” iz Zagreba.
Legenda kaže kako je Pravi Hrvat “proša svita i vidija svašta“, ali je još uvijek „stidan ki curica“, pa tako za muške i ženske spolne organe koristi uopćene i nejasne termine kao sto su: „doli“, „on“, „njega“, „moj“…uz neizostavno hihotanje i rumenjenje obraza. A kako izgleda kada se on i kolege mu sa Balkana tetoviraju na istu temu, pogledajmo u ovom natječaju.
